Izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije korak naprijed

Centar za građansko obrazovanje (CGO) cijeni da su izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije, nakon tri godine sprovođenja istoga, uslijedile u pravo vrijeme i da su se tako solidnim tekstom pokušale u značajnoj mjeri ispoštovati preporuke Evropske komisije.

Naime, predloženim izmjenama je mnogo bolje definisan najvažniji institut specifičnih kaznenih odredbi, dok su mehanizmi zaštite odnosno zaštitne mjere jedna efektna novina. Uvedena obaveza da se vodi posebna evidencija o slučajevima diskriminacije predstavlja upravo mogućnost da Zaštitnik ljudskih prava i sloboda uvijek ima svoju ažuriranu knjigu slučajeva i objektivnu sliku o praksi diskriminacije. Jako je važno da se podzakonski akt koji će bliže urediti sadržaj i način vođenja evidencije o svim oblicima prijavljene diskriminacije, bude donešen u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna.

Dalje, rok za podnošenje tužbe koji je produžen na godinu dana je dobro rješenje u smislu motivisanosti onog ko je diskriminisan da ima dovoljno vremena da odluči da istu institucionalno procesuira.

Što se tiče pravno-tehničkog dijela neophodno je da uskladiti i postaviti imperativ pojma segregacije.

Takođe, nije dovoljno pregledno i jasno objašnjeno kada je diskriminacija zabranjena, a kada ne, te bi se izmjenama mogli bolje definisati i ostali posebni oblici diskriminacije(od čl.9 do čl.20), kao što je to slučaj sa uznemiravanjem i seksualnim uznemiravanjem, dakle neophodno je postaviti imperativnu normu ispred definicije instituta nekog oblika diskriminacije.

Imajući u vidu dominantno tradicionalni mentalitet građana i građanki Crne Gore, te poštovanje značajnog broja vjerskih zajednica, neophodno je zadržati odredbu koja se tiče diskriminacije po osnovu vjere i uvjerenja, a ne istu brisati, kao vid posebne diskriminacije te da institut rasne diskriminacije obavezno stoji kao posebna odredba.

CGO preporučuje da ranija zakonska rješenja i odredbe o mobingu i zaštiti osoba sa invaliditetom ostanu pomenuti u zakonu, kao i svi oblici diskriminacije, iako postoje posebni zakoni za ove institute, zbog činjenice da se kao takvi izvode upravo iz ovog zakona kao opšteg, a shodno tome svakako da je jasno da lex specialis derogat legi generali (u slučaju kada opšti i posebni propisi regulišu isto područije, primijeniće se poseban propis).

Snežana Kaluđerović, Koordinatorka programa