Komentari Centra za građansko obrazovanje (CGO) na Nacrt Statuta Univerziteta Crne Gore

Podgorica, 22. decembar, 2014.

Uvodne napomene
Centar za građansko obrazovanje (CGO) ocjenjuje da je rok od nepuna 4 (četiri) dana za javnu raspravu o predloženom tekstu Nacrta Statuta Univerziteta Crne Gore (UCG), koji je 15.12.2014. godine postavljen na sajt UCG (http://www.ucg.ac.me/) zajedno sa javnim pozivom za uključivanje akademske zajednice u javnu raspravu, krajnje neprimjeren.

Podsjećanja radi, postupak javne rasprave se primjenjuje shodno Uredbi o postupku i načinu sprovođenja javne rasprave u pripremi zakona, gdje je Članom 7 propisano da postupak konsultovanja zainteresovane javnosti počinje objavljivanjem javnog poziva na internet stranici, a da se poziv za učešće u konsultacijama upućuje organima, organizacijama, udruženjima i pojedincima koji se smatraju zainteresovanima za pitanja koja se uređuju tim zakonom i o tome vodi evidenciju, dok rok za dostavljanje inicijativa, predloga, sugestija i komentara u pisanom i elektronskom obliku, ne može biti kraći od 20 dana od dana objavljivanja javnog poziva a svakako može biti duži i do 40 dana. Sve prethodno navedeno osim javnog poziva je u slučaju Nacrta Statuta UCG izostalo.

Sam tekst Nacrta Statuta nije usklađen sa Zakonom o visokom obrazovanju, a isti je nomotehnički neizveden, manjkav, sa međusobno neujednačenim normama, diskriminatorski postavljen u odnosu na akademsko osoblje, jer jedan dio akademske zajednice skoro isključuje iz akademskog života. Dodatno, uvode se nejasni instituti, poput instituta „matičnosti“, koji bi sudeći po suštini materijalnog teksta u Statutu trebalo da znači djelatnost.

Takođe, Nacrtom Statuta UCG Upravni odbor (UO) dobija skoro neograničenu moć rukovođenja, a između ostalog će odlučivati i o uspostavljanju javno privatnog-partnerstva (Član 25, stav 1, tačka 9), na predlog Senata i rektora. To posljedično daje mogućnost da sam UCG može biti organizovan kao javno privatno partnerstvo ukoliko UO donese takvu odluku bez saglasnosti Vlade za takav eventualni poduhvat. Konačno, UO je preuzeo i jedno od ovlašćenja Senata – da utvrđuje upisnu politiku bez predloga Senata.

Detaljne primjedbe i sugestije u odnosu na određene dijelove Nacrta Statuta

Član 26 na diskriminatoran način ograničava izbor članova Upravnog odbora. Odredba po kojoj se u UO UCG mogu naći samo redovni profesori UCG, kao i smanjenje broja predstavnika akademskog osoblja, a povećanje predstavnika osnivača (države), kreira prostor za manipulaciju i obesmišljava adekvatnu participaciju akademskog osoblja prilikom donošenja odluka od značaja za funkcionisanje i budućnost UCG.

Takođe, predstavnike saradnika u UO ne bi smio birati Studentski parlament već neka od organizacija saradnika u nastavi na UCG, kao što je to predviđeno za Vijeća fakultetskih jedinica (Član 63, stav 1, tačka 4) ili za Senat iz reda saradnika-studenata magistarskih i doktorskih studija u skladu sa svojim pravilima. Dodatno, mora biti jasno razgraničen broj profesora u odnosu na broj saradnika u izboru za članove UO UCG. Konačno, neophodno je prestati sa praksom da u UO i Senatu sjede samofinansirajući predstavnici studenata, već to moraju biti redovni studenti koji su ostvarili visok prosjek na studijama.

Član 31, stav 1 obrisati u cjelosti: “Upravni odbor vrši poslove iz svoje nadležnosti i donosi odluke na sjednicama, osim u hitnim i drugim naročito opravdanim slučajevima, kada se na predlog predsjednika, uz pribavljenu saglasnost većine članova može odlučiti o pojedinim pitanjima.“ Jasno je da ovakva odredba ostavlja širok prostor za zloupotrebu javnog interesa u korist partikularnih interesa, i da može biti ograničavajuće za kvalitet donošenja odluka UO.

U Članu 42, stav 3, tačka 10 ostaviti mogućnost rektoru da može da obustavlja od izvršenja akte organa rukovođenja ne samo organizacionih jedinica, već i UO ukoliko su u suprotnosti sa zakonom. Naime, praksa je pokazala, u prethodnih godinu i po dana, da je rektor izvršavao nezakonite odluke UO koje su se ticale načina finansiranja i povlačenja do 45% sredstava sa fakultetskih jedinica na račun UCG, čime je kršen važeći Statut i Član 109 koji predviđa povlačenje 20% sredstava od školarina za Univerzitet.

Član 44, stav 2 kojim se predviđa da rektora bira UO UCG na predlog Senata iz reda redovnih profesora u radnom odnosu je diskriminatorna i ograničavajuća odredba.

Član 45, stav 2 nije usklađen sa Članom 44, stav 2 jer se iz Člana 45, stav 2 ne vidi da se radi o redovnom profesoru, dok se pojmom da to mogu biti samo lica sa 5 godina iskustva na rukovodećim pozicijama u visokom obrazovanju sužava krug lica koji u budućim mandatima mogu biti birani za rektora, što je takođe potencijalno manipulativna odredba kojom se ograničenom broju lica crta upravljačka pozicija, umjesto da to bude postavljeno na široko kompetitivnoj osnovi.

U Članu 69 neophodno je dodati još dvije tačke kojima dekan/direktor ima obavezu da: 1) kontroliše redovnost nastave; i 2) vodi računa o zakonitosti radnog angažmana na organizacionoj jedinici i van nje.

Član 91 predviđa da uslove i kriterijume za izbor u akademsko zvanje propisuje Savjet za visoko obrazovanje i Zakon o visokom obrazovanju. Međutim, Zakon samo taksativno nabraja koja su akademska zvanja, ali ne i uslove i kriterijume za izbor u akademska zvanja, zbog čega cijenimo da upravo Statut UCG mora navesti kriterijume i uslove, kao što je to bilo jasno propisano važećim Statutom i članom 87 koji u novom Statutu treba samo pravno ojačati. Ostaje upitno koji su to razlozi opredijelili zakonopisca da se najvažniji kriterijumi koji se tiču visokog obrazovanja ne nađu ni u Statutu UCG. Statut je najviši pravni akt UCG kroz koji moraju biti razrađena i regulisana pitanja poput uslova i kriterijuma za izbor u akademsko zvanje, kao i druga značajna pitanja koja nijesu široko postavljena Zakonom, ali proizilaze iz njega. Takođe, imajući u vidu da u sastav Savjeta za visoko obrazovanje ne ulazi samo usko specijalizovano akademsko osoblje i doktori nauka u zvanju redovnog i vanrednog profesora, već se “članovi Savjeta imenuju iz reda istaknutih stručnjaka iz oblasti visokog obrazovanja, nauke, umjetnosti, reda studenata i oblasti privrede, društvenih djelatnosti i drugih relevantnih oblasti“, ostaje nejasno koliko je sastav Savjeta za visoko obrazovanje kompetentan da utvrđuje i donosi kriterijume i uslove o izboru u akademska zvanja.

Umjesto načina finansijskog poslovanja, koji bi trebao biti definisan Članom 138, u nacrtu Statuta stoji “postavljen Predlog rješenja finansiranja i odnosa u raspodjeli prihoda na relaciji Univerzitet kao pravni subjekat i organizacione jedinice kao dijelovi tog pravnog subjekta biće definisan kroz rad Radne grupe, koju čine predstavnici Vlade i Univerziteta, shodno Zaključku Vlade br. 08-2841/2 od 27. novembra 2014. godine”, što je samo još jedan primjer da se nije moralo žuriti sa javnom raspravom kad se za suštinu onoga o čemu bi se na javnoj raspravi moglo polemisati i zauzeti stav – način finansiranja – ne nudi nijedno od rješenje akademskoj zajednici zbog čega se stiče utisak da se nešto na netransparentan način planira. U budućem Statutu se mora jasno odrediti kojim iznosom sredstava od školarina se finansira UCG, a koji ostaje slobodan organizacionoj jedinici. Odnosno, neophodno je propisati da je fakultet, akademija, institut i visoka stručna škola, kao i druga organizaciona jedinica UCG u obavezi da 20% sredstava od prihoda ostvarenih od školarina izdvaja u budžet UCG. Preostala sredstva raspoređuju se na podračun organizacione jedinice UCG i realizuju u skladu sa njenim finansijskim planom i posebnim aktom, koji donosi dekan, odnosno direktor organizacione jedinice Univerziteta, uz saglasnost rektora.

U Statutu je ostalo nejasno da li ista lica mogu biti istovremeno i članovi UO i Senata UCG.

Kako način finansiranja, iz člana 109 važećeg Statuta kao bitan dio novog teksta Statuta, nije predložen i dat na javnu raspravu neophodno je ponoviti postupak javne rasprave o Nacrtu teksta Statuta kada članovi radne grupe propišu model finansiranja i ostaviti razuman zakonski rok za inicijative, predloge, sugestija i komentare u pisanom obliku, a koji ne mogu biti kraći od 20 dana.

Daliborka Uljarević,
izvršna direktorka