Centar za građansko obrazovanje (CGO), čestita svim studentima i studentkinjama 4. april – Dan studenta. CGO smatra da ni ove godine nema mnogo razloga za slavlje, jer nije došlo do pomaka u unaprijeđenju položaja i uloge studenata u crnogorskom društvu.
Crnogorski studenti i studentkinje ovaj dan dočekuju u dubokoj krizi obrazovnog sistema, koja im ozbiljno ograničava šanse za zapošljavanje, jer se posao sve teže nalazi sa onim kvalifikacijama koje stiču kroz formalno obrazovanje. Glas mladih se incidentno čuje, a još incidentnije posluša, pa se tako i tekući društveni i politički procesi oblikuju bez učešća mladih. Crnogorski studenti i studentkinje se danas ne vide kao akteri i nosioci društvenih i političkih promjena u svojoj zemlji.
Nažalost, kao posljedicu ovog stanja, imamo težnju studenata i studentkinja da svoje djelovanje ne planiraju u svojoj državi, Crnoj Gori, već izvan. Istraživanje CGO-a pokazuje da polovina mladih u Crnoj Gori želi da napusti državu, kao i da je ta želja jača upravo kod onih koji su u procesu obrazovanja, a u potrazi za kvalitetnijim obrazovnim, poslovnim i životnim uslovima.
Ostaje pitanje: ko će biti subjekti promjena u budućnosti Crne Gore?
CGO cijeni da je obaveza svih društvenih aktera da rade na pronalaženju odgovora na ovo pitanje. U tom kontekstu, izražavamo nadu i da će se kroz planirane izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju uključiti odredbe koje će unaprijedi kvalitet obrazovnog sistema i odgovornost onih koji rukovode tim sistemom, a samim tim i omogućiti bolje uslove studiranja i usavršavanja kako bi naš obrazovni sistem počeo produkovati kadrove koji mogu da mijenjaju stvari na bolje u Crnoj Gori. Prioritet treba da bude upravo intervencija u visokom obrazovanju koja će voditi toliko potrebnom podizanju kvaliteta nastave, redovnim evaluacijama rada univerziteta i fakulteta, ali i revizijama čiji će nalazi biti javno dostupni. Ukoliko se sektor visokog obrazovanja značajno i brzo ne počne unaprijeđivati upravo će studenti biti ti koji će prvi platiti visoku cijenu, a kasnije i čitavo društvo.
Konačno, bez njegovanja kulture dijaloga i kritičkog mišljenja na samim univerzitetima i bez integriteta akademskog osoblja ne može ni doći do osnaživanja studenata. Akademsko osoblje koje nema kredibilne reference i za koje se vežu brojne kontraverze ne može biti uzor mladima niti razvijati kritički duh koji je neophodan u visokom obrazovanju i nauci.
Zbog toga, studentima i studentkinjama želimo više građanske hrabrosti i angažovanosti, kroz koju će se izboriti za svoja prava, počev od prava na kvalitetno obrazovanje do primjene tog znanja za javno dobro.
Mira Popović, saradnica na programima