Javnost ima pravo da zna, a vlasti da obezbijede pristup informacijama

Centar za građansko obrazovanje (CGO) na dan slobodnog pristupa informacijama podsjeća da je posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama ovo pravo značajno ograničeno, a suprotno preporukama Evropske unije.

Radi kratkog podsjećanja, posljednje izmjene i dopune Zakona o slobodnom pristupu informacijama, su se trebale odnositi samo na uvođenje pravila ponovne upotrebu informacija. Međutim, u procesu izmjena je došlo do proširenja polja djelovanja. Tako je osnovni tekst Zakona opterećen i odredbama čijim izmjenama se direktno utiče na (ne)dostupnost podataka, poput ukidanja testa štetnosti, što znači da će organi moći proizvoljno oglašavati tajnim dokumente i time ograničavati dostupnost podataka. Ovaj problem je civilni sektor i ranije prepoznao, posebno kad je riječ o podacima koji se odnose na trošenje državnog novca, odlučivanje o kapitalnim projektima, itd. Praksa državnih organa je pokazala izuzetnu kreativnost i u zaobilaženju dostavljanja informacija, kao i kroz nerijetko enormno visoke procjene troškova kopiranja i dostave podatka, a koji su suštinski onemogućili pristup traženim informacija.

cgo-medjunarodni-dan-slobodnog-pristupa-informacijama

Izmijenjeni Zakon je ostavio prostor za stvaranje začaranog kruga odlučivanja između organa i Agencije, koji nije dužna da donosi konačnu i meritornu odluku, čime se produžava agonija podnosioca zahtjeva i gubi dragocjeno vrijeme za pravovremeno reagovanje. Pored toga, dostupnost podatka na sajtovima i proaktivnosti organa u objavljivanju podataka nije na zavidnom nivoru, dok i oni koji su objavljeni nisu najčešće u open data formatu, što pokazuje da organi svjesno krše Zakon koji u članu 12. jasno porpisuje koji su to dokumenti koji se moraju nalaziti na sajtu svakog državnog organa.

Pravo na slobodan pristup informacijama predstavlja osnovno pravo svakog građanina da od javnih institucija zahtijeva informacije od javnog značaja, odnosno sve informacije koje su u posjedu javnih organa. Ovaj postulat demokratije je presudan kada govorimo o participativnovnoj demokratiji, u kojoj građani donose odluke na osnovu informacija koje im proaktivno čine dostupnim organi javne uprave, što je u Crnoj Gori izuzetno teško ostvarivo u trenutnoj situaciji.

Mira Popović, saradnica na programima