Povodom 27. februara, kada se navršava 25 godina od zločina u Štrpcima, Centar za građansko obrazovenje (CGO) podsjeća da porodice žrtava još čekaju na posmrtne ostatke ubijenih i na sudsku pravdu jer ovaj zločin nije adekvatno razriješen niti procesuiran do danas.
Zločin u Štrpcima dogodio se na željezničkoj stanici Štrpci, 27. februara 1993.godine, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) iz Višegrada, iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd – Bar, izveli, oteli i kasnije ubili 19 putnika, od kojih su 18 bili Bošnjaci, a jedan Hrvat: Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifet Husović, Sead Đečević, Ismet Babačić, Halil Zupčević, Adem Alomerović, Rasim Ćorić, Fikret Memetović, Favzija Zeković, Nijazim Kajević, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Jusuf Rastoder, Zvezdan Zuličić i Tomo Buzov. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve, dok se za ostalima i dalje traga.
Za zločin u Štrpcu do sada su pravnosnažno osuđeni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić. Nebojša Ranisavljević je osuđen na 15 godina zatvora, u postupku vođenom pred Višim sudom u Bijelom Polju, gdje je utvrđeno da je zločin planiran i sproveden od strane pripadnika Višegradske brigade VRS, predvođene Milanom Lukićem, ali i uz znanje predstavnika državnih organa SRJ. Ranisavljević je tokom egzekucije otetih putnika čuvao stražu, a kad je jedan od njih pokušao da pobjegne on ga je ranio. Mićo Jovičić je pred sudom u Bosni i Hercegovini priznao je da je učestvovao u premlaćivanju civila i da je čuvao stražu prilikom njihove otmice iz voza i likvidacije, i shodno tome sa Tužilaštvom BiH 2016. godine zaključio sporazum o priznanju krivice, na osnovu kojeg je osuđen na petogodišnju kaznu zatvora. Trenutno je u BiH u toku suđenje desetorici optuženih, među kojima su i neka rukovodna lica.
Do danas, i u ovom slučaju, kao i u ostalim procesima koji se odnose na ratne zločine, nije procesuirana odgovornost komandnog lanca, a osuđeni su bili na njegovom kraju i nijesu mogli sprovoditi djela za koja su osuđeni bez znanja i odobrenja viših komandnih instanci. Utvrđivanje i procesuiranje komandne odgovornosti ostaje izvan interesa pravosudnih organa, na šta su ukazali brojni međunarodni eksperti i organizacije.
Iako je ovaj zločin izvršen izvan teritorije Crne Gore i od strane lica koja nisu državljani Crne Gore, podsjećamo da su desetorica otetih bila iz Crne Gore, što nedvosmisleno stvara obavezu nadležnih institucija u Crnoj Gori da se aktivno uključe i daju svoj puni doprinos u procesima krvičnog gonjenja počinioca i njihovih nalogodavaca, kao i traženju posmrtnih ostataka stradalih putnika.
Regionalna saradnja u oblasti ratnih zločina je ključna, posebno kada je u pitanju borba protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kako bi se došlo do efikasnog procesuiranja svih osumnjičenih bez obzira u kojoj se državi oni nalaze, ali i kako bi se doprinijelo pomirenju. Upravo nova Strategija EU za zapadni Balkan potencira privrženost regionalnoj saradnji i dobrosusjedskim odnosima, a u cilju poboljšanja uslova za brže pristupanje država regiona Uniji.
Dužnost svih nas je da doprinosimo uspostavljanju tranzicione pravde i vraćanju dostojanstva žrtvama. CGO će, samostalno ili kao referentna organizacija Koalicije za REKOM, nastaviti da sprovodi aktivnosti sa ciljem uspostavljanja kulture sjećanja, kako ratne strahote i žrtve ratnih zločina ne bi bile zaboravljene, a ujedno će insistirati da nadležni procesuiraju odgovorne za počinjene zločine.
Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Koalicije za REKOM u Crnoj Gori