Crna Gora, Zapadni Balkan i Evropska unija: pristupanje na dohvatu ruke?

Centar za građansko obrazovanje (CGO) u saradnji sa Austrijsko-francuskim centrom za približavanje u Evropi (CFA/ÖFZ, Beč), Međunarodnim centrom za evropske studije (CIFE, Nica/Berlin), a uz podršku Otvorenih regionalnih fondova (Njemačka saradnja/GIZ), Savjetodavne grupe za politiku Balkana u Evropi (BiEPAG) i Francuskog instituta za međunarodne odnose (IFRI, Pariz) organizovao je danas okrugli sto i debatu pod nazivom: Crna Gora, Zapadni Balkan i Evropska unija: pristupanje na dohvatu ruke?

«Crna Gora, zapadni Balkan i Evropska unija: pristupanje na dohvatu ruke?»

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, otvarajući skup ocijenila da je  „Berlinski proces donio ohrabrenje, stimulans ali i konkrektne inicijative u pravcu reafirmacije procesa pristupanja zapadnog Balkana. No, čini se da to nije bilo dovoljno i da nije pokrenulo u pravom pravcu balkanske lidere koji svojim doživljajem i praktikovanjem politike pokazuju da su im bliži autokratski nego demokratski politički sistemi. Zato evropske vrijednosti, standardi i najbolje prakse još s mukom postaju dio našeg društvenog i političkog konteksta.“ Ona je podvukla prednosti Crne Gore u odnosu na region, ali i unutrašnje otpore demokratskim reformama i simulirenje napretka, što je ilustrovala i kroz akcije poput partijskog preuzimanja javnog servisa RTCG i prljave kampanje koje se vode protiv kritički orijentisanih NVO. „Upravo takvi primjeri poništavaju sva retorička zaklinjanja vladajućih struktura da imaju snažnu političku volju da proces pristupanja EU valjano sprovedu“, zaključila je Uljarević.

Predsjednik Odbora za evropske integracije u Skupštini Crne Gore, Adrijan Vuksanović naglasio je značaj pluralizma mišljenja koje donose događaji poput ovog skupa. „Proces EU integracija vodimo svi u Crnoj Gori jer on dotiče sve segmente naše stvarnosti. Trenutno stanje možemo gledati iz različitih uglova, ali neosporno je da smo dosadašnjim rezultatima okarakterisani kao lideri EU procesa u regionu. No, ta pozicija nas ne smije relaksirati jer bi nas nadalje to dovelo do usporavanja samog procesa“, poručio je on. Vuksanović je istakao prednost principa regate, pojašnjavajući da se njime, za razliku od principa konvoja, podstiče zdravi rivalitet među zemalja koje su u procesu pridruživanja EU. „Berlinski proces vidim kao važnu podršku svima nama na Zapadnom Balkanu. Imamo još puno posla kada su u pitanju EU integracije, a  Skupština će i dalje vrštiti svoju dominantno kontrolnu ulogu dajući time svoj pun doprinos“, rekao je Vuksanović.

«Crna Gora, zapadni Balkan i Evropska unija: pristupanje na dohvatu ruke?»

Nakon uvodnih izlaganja, uslijedio je prvi panel: Koliko Berlinski proces unosi u novu Strategiju proširenja EU? kojim je moderirao Florens Marsijak, zamjenik generalnog sekretara i istraživač u Austrijsko-francuskom centru za približavanje u Evropi, (CFA/ÖFZ) iz Beča koji je tom prilikom naglasio značaj „povezivanja eksperata u unaprjeđenju panevropskog razmišljanja o Evropskoj uniji.“ Marsijak je ocijenio da „Berlinski proces ostavlja utisak da stvara solidarnost u regionu u pogledu proširenja, zdravo takmičenje pri integracijama zemalja zapadnog Balkana i tu kompetitivnost koja se odlikuje kroz princip regate treba njegovati.“ Nj.E. Kristin Tudik, ambasadorka Francuske u Crnoj Gori, odgovarajući na pitanje Marsijaka kakav bi bio stav Francuske o učlanjenju zemalja Zapadnog Balkana u EU s obzirom na to da je Francuska među onim državama EU koje imaju referendum o novom članstvu, saopštila da bi „najvjerovatnije odgovor bio ”NE” i to je stav cjelokupnog javnog mnjenja jer je ono trenutno protiv proširenja EU i potrebno im je objasniti da je Balkan u sjedištu Evrope, ali i to da je on važan za EU. Stoga treba raditi na upoznavanju javnog mnjenja sa tim činjenicama“. Ona je podsjetila na izjavu predsjednika Makrona koji je samit u Trstu vidio kao novi korak u Berlinskom procesu, posebno u dijelu osnivanja Kancelarije za mlade (RYCO), pitanja bezbjednosti gdje je Francuska predložila inicijativu koja će omogućiti bolju kontrolu municije i lakog naoružanja kako bi se uticalo na kriminal u regionu Balkana, kao i potpisivanja protokola o sporazumu o saradnji u oblasti infrastrukture. Zaključila je da je „kontinuirani dijalog u okviru Berinskog procesa izuzetno važan kao forum kojim se postiže bolja saradnja od one koju smo imali u prošlosti i upravo je Berlinski proces, umnogome, pozlužio kao inspiracija za Strategiju proširenja EU.“

Drugi panel današnjeg okruglog stola – Crna Gora: prva u trci ili pionir među državama zapadnog Balkana na putu ka EU? – otvorio je Tobias Flesenkemper, projektni direktor u Međunarodnom centaru za evropske studije (CIFE) u Nici i predavač na Univerzitetu u Kelnu koji je tom prilikom rekao kako se „zemlje Bakana trenutno nalaze u tzv. ping-pong situaciji. Obraća se pažnja na to šta želi Evropska unija, radi se u zavisnosti od toga ko je donator, zaboravljaju se često susjedi, zato ja volim da razgovaram ne samo o jednoj državi i njenim EU procesima već tu priču volim da proširim na cijeli region. U svemu tome postavlja se pitanje da li je Crna Gora neko ko prednjači u EU integracijama ili je u pitanju nešto drugo? Takođe, nerijetko se može i čuti pitanje da li postoji tenzija između onog šta su stavovi država kandidata i država članica EU. Tereza Mej, britanska premijerka, kaže da su odlučli da napuste Evropsku uniju ali ne i Evropu. Za Zapadni Balkan možemo reći da svaka država želi da se pridruži Uniji ali neće dopustiti da napustiti svoj region i svoje susjede“, podvukao je on. Direktor ShtetiWeb-a, Instituta za saradnju i razvoj (CDI) iz Tirane, Ardian Hačkaj, mišljenja je da „Berlinski proces ne nadomještava prethodnu Strategiju proširenja, već je koristi. U osnovi, glavna poruka je da se Berlinski proces sastoji iz stubova ekonomije i povezivanja. Taj proces nije proizišao ni iz čega, elementi povezivosti su postojali u prethodnim strategijma, ali samo kroz Evropsku banku za obnovu i razvoj. Tu se radi o velikim strateškim projektima i potrebno je da ih budžeti svih država mogu izdržati i podržati. Taj projekat i njemu slični je upravo vezao naše zemlje zajedno kroz puteve, infrastrukutu, nove institucije.“ Simonida Kačarska, direktorka Evropskog instituta politika (EPI) iz Skoplja, podvukla je kako „Berlinski proces nije sasvim bio osmišljen da se direktno bavi vladavinom prava ali s obzirom da se na zapadnom Balkanu traže lakši putevi, vladavina prava se pozicionirala u fokus. Pitanje vladavine prava biće u središtu svih naših aktivnosti sve do 2022, kada Srbija i Crna Gora planiraju da zaključe sva poglavlja i pregovore. Postavlja se pitanje da li nam očekivanja koja imamo od svega toga mogu donijeti i rješenja koja očekujemo. Naša polazna tačka jeste bila ta da ćemo mi imati pregovore koji će dovesti do ključnih reformi, da će to biti politički pritisak na sve strukture, a sve je sada, u tom procesu, pod znakom pitanja. Najveća briga je koliko EU u okolnostima na Balkanu može da tretira sistemske nedostatke“, kazala je ona. „Moj stav je da se prioriteti ne mogu odlučivati izvana nego iznutra“, istakla je Kačarska. Stevo Muk, predsjednik UO Instituta alternativa iz Podgorice, naveo je da je „važno istaći da je Crna Gora na prvom mjestu zato što nismo imali tu vrstu problema i izazova koje su imale druge zemlje slijedom istorijskih okolnosti. To je dalo priliku Crnoj Gori da uđe u proces pristupanja EU i da u njemu ostane i realizuje tehničke obaveze – tj. otvaranje i zatvaranje poglavlja. Mi hoćemo reforme, što i jeste zahtjev civilnog društva. Mi dijelimo mišljenje velikog dijela javnosti i ne gledamo kroz ružičaste naočare to što iz EU izgleda kao veliki napredak“, kazao je Muk. On je istakao i da „Evropska komisija treba da zauzme drugačiji stav prema Crnoj Gori i da je sad pravo vrijeme za drugačiji i strožiji odnos prema zemlji jer ova vrsta retorike ne podstiče političku volju za reformama. Mi svjedočimo da Crna Gora korača unazad i to nije samo u sferi slobode medija, ali nazadovanje u toj oblasti je najočigledniji i najbrutalniji korak nazad koji se ovdje desio. EK je priznala da je dosadašnji pristup bio neuspješan i vrijeme je da se razmisli ponovo o klauzuli balansa prema Crnoj Gori. Strategija proširenja još uvijek nema svoj akcioni plan, budžet i vremenski okvir. Ostalo je još mnogo neodgovorenih pitanja, a to je ono na čemu bi OCD trebalo da radi, a civilno društvo je i dalo najviše doprinosa da se o ovom pravcu može razmišljati u pozitivnom smjeru“, zaključio je Muk.

«Crna Gora, zapadni Balkan i Evropska unija: pristupanje na dohvatu ruke?»

Aleksandar Drljević, generalni direktor Generalnog direktorata za EU i regionalnu politiku u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore, konstatovao je kako je „ovaj skup važan jer dolazi u bitnom trenutku za Crnu Goru i Zapadni Balkan. Ovo je proces koji uključuje čitavo društvo kao cjelinu, a ne posebno institucije, civilno društvo, Skupštinu, političke partije i sl. Berlinski proces je u osnovi imao za cilj jačanje infrastrukture, bolju povezanost, kretanje ljudi, robe, kapitala i sl. Samit u Londonu treba da uradi reviziju koliki smo progres napravili u povezanosti na Zapadnom Balkanu. Politička volja za učešće u ovom procesu je postojala u ovim država i još postoji i rezultirali su sastanci, samiti, konferencije, gdje Crna Gora učestvuje u nekoliko nacionalnih i regionalnih projekata a sve u cilju jačanja saradnje na Zapadnom Balkanu“, podvukao je on.

U osvrtu na napredak Crne Gore u procesu pregovora, šef Delegacije EU u Crnoj Gori ambasador Aivo Orav naglasio je ključni značaj slobode izražavanja i ostvarivanja kredibilnih rezultata u oblasti vladavine prava. Orav je ocijenio da je Zapadni Balkan u fokusu EU i pozdravio napore Crne Gore da unaprijedi regionalnu saradnju. “EU je dala okvir i podstrek. Sada je sve na državama kandidatima. Do 2025. nema puno vremena a imate domaći zadatak i pokušajte da ga uradite što bolje”, zaključio je Orav.

«Crna Gora, zapadni Balkan i Evropska unija: pristupanje na dohvatu ruke?»

Okrugli sto Crna Gora, Zapadni Balkan i Evropska Unija: pristupanje na dohvatu ruke? okupio je preko 60 predstavnika relevantnih institucija, NVO, političkih partija, medija, itd, i obilježila ga je diskusija u kojoj su doprinos dali sami učesnici iz različitih sfera društvenog djelovanja.

Miloš Knežević, PR/saradnik na programima