Centar za građansko obrazovanje (CGO) smatra da je Vlada Crne Gore, povodom Inicijative CGO-a za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o državnim službenicima i namještenicima, dala dvosmisleno, nedorečeno i neodrživo Mišljenje.
CGO je u oktobru 2018.godine podnio Ustavnom sudu Crne Gore Inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbe člana 167 Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Postupajući po toj Inicijativi Ustavni sud je tražio mišljenje Vlade Crne Gore, a Vlada je na prijedlog Ministarstva javne uprave usvojila isto na sjednici 21. marta 2019.
Važno je naglasiti da ni sama Vlada, u ovom Mišljenju, ne spori da su radni odnosi regulisani opštim propisima o radu podjednako za privatni i javni sektor. Time Vlada potvrđuje osnov na kojem CGO osporava član 167 Zakona o državnim službenicima i namještenicima a koji stavlja u diskriminatoran položaj zapošljene u javnom sektoru u pogledu ostvarivanja njihovih prava i obaveza iz rada i po osnovu rada.
Takođe, član 17 Zakona o državnim službenicima i namještenicima propisuje supsidijarnu primjenu opštih propisa o radu, odnosno propisuje da se na prava, obaveze i odgovornosti državnog službenika, odnosno namještenika koja nijesu uređena tim ili posebnim zakonom primjenjuju opšti propisi o radu. A upravo je osporavanim članom 167 Zakona o državnim službenicima i namještenicima izvršeno ograničenje za dio tih službenika. Konkretno, za one državne službenike i namještenike koji imaju potraživanja iz rada i po osnovu rada do 1. januara 2013. važi Zakon o radu. A sasvim neobjašnjivo i pravno neutemeljeno ta ista potraživanja nastala od 1. januara 2013. se ograničavaju. Stoga je CGO i podnio navedenu Inicijativu Ustavnom sudu jer je jasno da je na ovaj način povrijeđeno pravo na jednakost i pravičnost u sprovođenju zakona. Osporavani član je neupitno neustavan i vodi selektivnoj primjeni Zakona, diskriminaciji zaposlenih u ostvarivanju prava iz rada i po osnovu rada kod istog poslodavca u državnoj upravi, kao i zaposlenih koji se finansiraju iz državnog budžeta.
Da je odredba člana 167 neustavna i da Vlada tvrdoglavo brani sopstvenu grešku govori primjer iz prakse. Na primjer, zaposleni koji se nalazi u radnom odnosu u određenom ministarstvu vjeruje da je njegov poslodavac ispoštovao zakon i uplaćivao mu uredno doprinose iz osiguranja. Prilikom odlaska u penziju utvrdi se da jedan dio tih doprinosa, recimo iz 2013, nije uplaćen, pa mu protekne rok za potraživanja iz osporavanog člana, a samo iz razloga što nije na vrijeme saznao za takav propust svog poslodavca. S druge strane, u istoj toj situaciji zaposleni u bolnici, vrtiću ili školi, ili nekoj drugoj javnoj ustanovi, mogao bi da ostvari takvo potraživanje po Zakonu o radu što ukazuje na nejednako postupanje prema onima čije se naknade finansiraju iz istog budžeta.
CGO cijeni da Vlada ne smije stavljati finansijski izraz ispred poštovanje jednakosti građana pred zakonom, a upravo je to u pozadini ovakve odredbe.
CGO želi da vjeruje da će Ustavni sud ipak prepoznati štetnost osporavane odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima, te da će istu oglasiti neustavnom i diskriminatornom i staviti akt van snage u osporavanom dijelu.
Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica