24 godine od operacije Oluja

Povodom 24. godine od operacije „Oluja“, koja je trajala od 4. do 7. avgusta 1995. godine, Centar za građansko obrazovanje (CGO) odaje počast nevinim žrtvama ovog zločina i apeluje na nadležne institucije da procesuiraju sve odgovorne, ali i da kroz proaktivan angažman rade na jačanju kulture sjećanja kao preduslova za ostvarivanje pravde za žrtve i preventivnu akciju.

Podsjećamo, prije 24 godine, napadom na Knin, u zoru 4.avgusta 1995.godine, počeo dugo pripremani egzodus Srba iz Krajine. U vojno-policijskoj operaciji hrvatskih jedinica „Oluja“, izvršeni su sistemski zločini prema civilnom stanovništvu srpske nacionalnosti i njihovoj imovini. Za nekoliko dana protjerano je oko 250.000 ljudi, uglavnom u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i ostale zemlje nekadašnje Jugoslavije, a hiljade kuća i ostalih objekata je spaljeno, dok i dan danas, veliki broj izbjeglih čeka na povratak u područja iz kojih su prognani. Prema podacima Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, do kraja 1995.godine, ubijeno je oko 400 Srba koji su odlučili da ostanu u svojim kućama.

CGO - 24 godine od operacije Oluja

Akcija „Oluja“ je najveće i jedno od najsurovijih etničkih čišćenja na području bivše SFRJ u sukobima 1990-ih, a ujedno je i zločin za koji do danas niko nije odgovarao. Naime, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio je 2011. generala Antu Gotovinu (zapovjednika Zbornog područja Hrvatske vojske Split i glavnog operativnog zapovjednika operacije „Oluja“ u južnom dijelu područja Krajina) na 24, a generala Mladena Markača (zapovjednika Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske) na 18 godina zatvora. U presudi se konstatuje da su oni, zajedno sa više hrvatskih zvaničnika, a uključujući i tadašnjeg predsjednika Franja Tuđmana, učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz područja Krajine silom, širenjem straha ili prijetnjama nasiljem, progonima, prisilnim preseljenjem i deportacijom, oduzimanjem i uništavanjem imovine ili na druge načine. Nakon žalbe, MKSJ je 2012.godine oslobodio generale Gotovinu i Markača od krivične odgovornosti. Ova presuda je izazvala dosta kontraverzi jer su Raspravno i Žalbeno vijeće MKSJ – na osnovu istih činjenica i istog prava – došli do dijametralno suprotnih zaključaka o ključnim pitanjima o kojima su se na suđenju sporili optužba i obrana. Međutim, važno je naglasiti da ti zaključci ne dovode u pitanje utvrđene činjenice o tome šta se, zapravo, dogodilo tokom i nakon operacije „Oluja“.

Evropska unija je u Strategiji proširenja 2018. godine dobrosusjedske odnose i pomirenje postavila visoko na ljestvici prioriteta, a to je konstatovano i na posljednjem Samitu Zapadnog Balkana u Poznanju. Na žalost, na prostoru bivše Jugslavije nije se daleko odmaklo u procesu pomirenja, što iz godine u godinu dokazuje i različito obilježavanje zločina „Oluja“. Zato je presudno važno utvrđivanje činjenica o žrtvama, koje treba da bude prioritet svih vlada u regionu, kako bismo vratili dostojanstvo svim žrtvama, bez dodatne viktimizacije, procesuirali odgovorne, ali i prevenirali buduće slične događaje. Tu ne bi smjeli postojati bilo kakvi taktički interesi, niti privid borbe za uspostavljanje tranzicione pravde. To je i pitanje odgovornosti a nje očito nedostaje među političkim elitama u regionu.

Da bi se zločina sjećali i da bi nas oni opominjali, CGO insistira na jačanju uloge obrazovnog sistema koje će uticati na razvoj savremenog demokratskog i građanskog društva u kojem se žrtve poštuju. Integrisanje procesa suočavanja sa prošlošću u predavanje istorije ne predstavlja samo jačanje kulture sjećanja, već i jedan od temelja demokratskog društva i dugoročnog uspjeha u procesima pomirenja, kako unutrašnjeg tako i onog sa susjedima.

Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Koalicije za REKOM