Uoči Međunarodnog dana mladih, Centar za građansko obrazovanje (CGO) ponovo ukazuje na nepovoljan položaj mladih u crnogorskom društvu koji ostaju jedna od najmarginalizovanijih grupa, a bez sistemskog odgovora države na rastuće probleme sa kojima se mladi suočavaju.
Upravo zbog ovakvog statusa u društvu, mladi napuštaju Crnu Goru u potrazi za boljim mogućnostima za sebe. Međutim, nema ni zvaničnih podataka o razmjerama ovog problema, kao ni podataka o tome da li su mladi koji su napustili Crnu Goru to učinili privremeno ili zauvijek. To mladima šalje dodatnu poruku da crnogorske institucije ne prepoznaju ovaj problem kao prioritetan, niti da žele da rade na sveobuhvatnom rješenju i zadržavanju mladih tako što će im obezbijediti jednake mogućnosti za lični i profesionalni napredak.
Podaci iz Studije o mladima u Crnoj Gori 2018/19 opominju da se 50% mladih nosi željom da napusti Crnu Goru u potrazi za boljom budućnošću, a to je na liniji i prethodnog istraživanja CGO-a iz 2016. godine, što znači da je taj negatian trend sve stabilniji. Za četvrtinu njih je ta želja jaka, dok isti procenat mladih ima umjerenu želju da napusti zemlju na duže od pola godine. Među onima koji imaju snažnu želju da odu iz Crne Gore značajan je broj visoko obrazovanih, odnosno onih koji pripadaju najobrazovanijem dijelu mlade populacije (jedna trećina postdiplomaca i doktoranata). Imajući u vidu nepovoljne osnove za kvalitetan razvoj mladih, ovaj podatak ne iznenađuje ali treba sve da nas zabrine.
Visoka stopa nezaposlenosti mladih u Crnoj Gori je jedan od gorućih problema. Posljedično, nezaposlenost otežava integraciju u društvo i mladi postaju grupa u ozbiljnom riziku od marginalizacije, socijalne isključenosti i siromaštva. U starosnoj grupi od 18 do 29 godina, stopa nezaposlenosti je 38,75%, pri čemu i zaposljeni mladi uglavnom rade po ugovorima na određeno vrijeme, dok je procenat onih koji imaju stalno zaposlenje prilično nizak. Veoma je izražen i trend deprofesionalizacije rada, pa tako mladi ljudi u visokom procentu ne rade u struci za koju su obrazovani, ili rade na poslovima koji zahtijevaju niži nivo kvalifikacija od onih koje su stekli kroz formalno obrazovanje.
Funkcionisanje društva suprotno principu meritokratije i poremećen sistem vrijednosti prepoznaju i mladi. Iako visoko cijene stručnost i obrazovanje, mladi kao najvažniji kanal za pristup zaposlenju vide odnose sa ljudima na vlasti, lična poznanstva i veze, kao i partijsko članstvo.
Problemi ekonomske prirode, kao što su bolji životni standard, mogućnost zapošljavanja i veće plate, a dijelom i bolje mogućnosti obrazovanja, uz notiranje nepotističkih veza, predstavljaju glavne razloge zbog kojih mladi najčešće žele da napuste Crnu Goru. Najpoželjnije destinacije za odlazak mladih iz Crne Gore su SAD, zatim Njemačka, a na trećem mestu Italija.
Prikupljanje pouzdanih podataka i kreiranje baze podataka o broju mladih koji su napustili zemlju, intenzitetu migracija mladih, karakteristikama tih mladih, zatim motivima koji su ih opredijelili za odlazak i što ih može vratiti, odnosno što može zaustaviti odliv mozgova kojem svjedočimo, predstavlja prvi korak u sistemskom praćenju i rješavanju ovog velikog problema. Na nacionalnom nivou u Crnoj Gori postoje dva registra za prikupljanje podataka o migracijama, ali nijedan se ne fokusira na prikupljanje podataka o emigrantima iz Crne Gore. Upravljanje migracijama mladih bi trebalo da bude sastavni dio strateških državnih dokumenata i akcionih planova, ali i pitanje o kojem bi se moralo mnogo sadržajnije govoriti uz uključenje mnogih zainteresovanih strana kako bi se našlo rješenje. U regionalnoj perspektivi tendencija odliva mozgova dovodi Crnu Goru na vrh liste zemalja koje ova pojava najviše pogađa, i to zahtijeva dužnu pažnju institucija i samog društva.
Takođe, neophodno je stvoriti uslove za zadržavanje najobrazovanijih mladih ljudi, tj. mladih koji svojim stručnim znanjem mogu pomoći oporavak različitih segmenata društva, a kroz ulaganje i u nauku i obrazovanje.
Pod hitno se mora rješavati i hronični problem neusklađenosti između ponude obrazovanja i potreba tržišta rada, kroz bolju komunikaciju obrazovnih institucija, preduzeća i drugih sektora društva i izradu zajedničkih planova u cilju formulisanja strateškog odgovora na ovaj problem.
Konačno, a presudno važno, neophodna je i efikasna borba protiv korupcije i nepotizma u obrazovanju, zapošljavanju i napredovanju i sprječavanje pojave političkog zapošljavanja, jer upravo ovo obeshrabruje najkvalitetnije mlade ljude.
Rezolucijom 54/120 Generalne skupštine UN 12. avgust je proglašen Međunarodnim danom mladih i njegovim obilježavanjem se stavlja akcenat na napore mladih u oblikovanju savremenog društva. Takođe, ovaj dan je zamišljen i kao prilika za prepoznavanje potencijala mladih i njihovog aktivizma u doprinosu zajednicama kojima pripadaju. Tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana mladih je transformacija obrazovanja.
Miloš Knežević, PR/saradnik na programima