Suočavanje sa prošlošću za budućnost

Crnogorsko društvo treba da se suočava sa svojom prošlošću ne da bi ispunjavalo obaveze iz evropske agende, već da bi stvaralo zdrav osnov za svoju demokratsku i na vladavini prava zasnovanu budućnost, zaključeno je danas na  nacionalnom treningu za mlađe pravne eksperte i  aktiviste civilnog društva “Tranziciona pravda -nacionalno i regionalno iskustvo”, koji je organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO) uz podršku Kanadske ambasade.

Suočavanje sa prošlošću za budućnost

Miloš Vukanović, istoričar i savjetnik u CGO-u, ukazao je često potcijenjen značaj procesa suočavanja sa prošlošću. “Mi u CGO-u vjerujemo da adekvatno procesuiranje ratnih zločina, reparacije i izgradnja kulture sjećanja nijesu samo obaveze koje država Crna Gora i njeno društvo moraju da ispune zbog svojih međunarodnih partnera, već i osnov za opšti društveni napredak. Zato radimo na stvaranju dokumentacione osnove kroz publikovanje objedinjenih ključnih i autentičnih dokumenata procesuiranja ratnih zločina u Crnoj Gori, ali i na edukaciji o ovoj često marginalizovanoj temi,” naveo je Vukanović.

Lidija Vukčević, državna tužiteljka u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), podsjetila je na oružane sukobe tokom 90ih godina prošlog vijeka na prostoru bivše Jugoslavije koji su bili praćeni krivičnim djelima protiv čovječnosti i međunarodnog humanitarnog prava. „Iako su i u vrijeme izvršenja tih krivičnih djela i neposredno nakon toga postojali formalno pravni uslovi da se takvi slučajevi procesuiraju, do toga u najvećem dijelu nije došlo“,  ukazala je ona.

Vukčević je istakla da se radi o složenim predmetima i da njihovo procesuiranje ostaje izazov za pravosuđa svih zemalja regiona. „Osnovni problem u postupcima protiv učinilaca ovih krivičnih djela je obezbjeđivanje dokaza. Dodatno, protok vremena od izvršenja predstavlja barijeru u prikupljanju kako materijalnih, tako i personalnih dokaza kojima se dokazuje krivica izvršioca“, pojasnila je Vukčević.

Ona je navela da je u Crnoj Gori procesuirano sedam slučajeva ratnih zločina, pri čemu je osuđeno 11, a oslobođeno 26 lica. „U procesuiranju tih slučajeva dragocjena je bila i saradnja sa tužilaštvima i sudovima u okruženju sa kojima su od 2005. do 2015. zaključeni sporazumi kao pravni osnov za jačanje regionalne saradnje“, kazala je Vukčević. U tom kontekstu, apostrofirala je i značaj zaključenog sporazuma VDT-a sa Rezidualnim mehanizmom, nasljednikom Haškog tribunala.

U osvrtu na rad Tužilaštva, ona je navela da je VDT 2015.godine donijelo Strategiju za istraživanje ratnih zločina. „Od početka primjene Strategije, SDT bilježi proaktivniji pristup i  sve bolju saradnju sa tužilaštvima i drugim državnim organima država u okruženju u pogledu razmjene podataka i dokaza, kao i u slučajevima ustupanja postupaka protiv okrivljenih lica. Naravno, uporedo radimo i na uvijek potrebnoj izgradnji kapaciteta“, ocijenila je Vukčević.

Goran Rodić, advokat sa značajnim iskustvom u zastupanju u slučajevima ratnih zločina, mišljenja je da politička volja ostaje najveća poteškoća u pribavljaju dokaza i ukupnoj funkcionalnoj saradnji istražnih organa i pravosuđa država regiona.

Pribavljanje dokaza putem međunarodne pravne pomoći u velikoj mjeri zavisi od saradnje, otvorenosti i iskrenosti zamoljene države. Kada  su u pitanju žrtve pomoć je često nesebična, ali kada su u pitanju krivci sa druge strane tada se situacija mijenja. Taj nedostatak političke volje je možda vezan za političare koji su u to vrijeme bili aktivni. Međutim, postoji i drugi segment – kolektivizacija krivice kojim se jednom narodu pripisuje odgovornost za ovakva krivična djela“, istakao je Rodić.

Suočavanje sa prošlošću za budućnost

Rodić je ocijenio da nikada nije uspostavljen sistem posebne edukacije kad je riječ o istraživanju i procesuiranju ratnih zločina, ali i ukazao na nedostatnost resursa nadležnih državnih organa koji se bave ovom materijom.

Već smo dugo na putu integracija prema EU, ali to nije dovelo do značajnih pomaka u adekvatnom procesuiranju ratnih zločina na prostoru Crne Gore ili onima koji su vezani za Crnu Goru“, kazao je on. Rodić je dodao da međunarodni pritisak i rad nevladinih organizacija doprinosi suočavanju sa prošlošću, što dovodi, kako je naveo, do ubrzanog rada na ovim predmetima. „Rezultati takvog procesuiranja i tog rada pod pritiskom su opominjući u onom što je sada učinjenom“, kazao je on dajući kratak osvrt i na svoj radu u određenim slučajevima.

,,U četiri najobimnija predmeta koji su u javnosti bila najviše prisutna – „Morinj“, „Kaluđerski laz“, „Bukovica“ i “Deportacija“ –  86 posto optuženih lica je oslobođeno što ukazuje na rezultate SDT a koji nijesu pohvalni. Valjan rad na ovim predmetima je od zajedničkog interesa svih nas,“ kazao je Rodić.

Rodić je mišljenja da su „ovi postupci bili ishitreni i nedovoljno istraženi, praćeni nedovoljnim stepenom edukacije i u Tužilaštvu i u sudu jer su prvostepeni sudovi pravili identične greške kao i Tužilaštvo. Posljedica ovakvog rada je da su 26 lica provela 481 mjesec neosnovano lišeni slobode a to je preko 40 godina neosnovane robije,’’ zaključio je on.

Marijana Toma, regionalna ekspertkinja za tranzicionu pravdu iz Beograda, osvrnula se na učinak zemalja regiona u oblasti suočavanja sa prošlošću i procese tranzicione pravde. Ona je podvukla značaj utvrđivanja odgovornosti i krivične pravde, ali i drugih mehanizama suočavanja sa prošlošću, poput utvrđivanja i priznanja istine, nadoknade nanijete štete i priznanja patnje žrtava, uz nezaobilaznu reformu institucija.

,,Region zemalja nastalih na teritoriji bivše Jugoslavije predstavlja jednu od najvažnijih studija slučaja u oblasti tranzicione pravde. Međutim, ovaj proces ne uživa ni pažnju ni podršku političkih elita i akademske zajednice u regionu. Iako su napravljeni značajni iskoraci u oblasti krivičnog procesuiranja ratnih zločina, dosadašnji napori u utvrđivanju činjenica o zločinima i priznanja istine, kao i u materijalnim i simboličkim reparacijama za žrtve i institucionalnim reformama nisu bili adekvatni. Naime, sve to nije bilo usmjereno na žrtve i generalno se radilo o nedovoljno da bi mogli da govorimo o iskrenom suočavanju sa prošlošću“, navela je Toma.

Suočavanje sa prošlošću za budućnost

Toma je istakla doprinos Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u procesu suočavanja sa prošlošću, sa naglaskom na doprinos Tribunala razvoju nacionalnog sistema procesuiranja ratnih zločina, međunarodnog prava, ali je i kritički preispitivala doprinos suda u Hagu procesu pomirenja u regionu.

Nacionalni trening je okupio oko 50 učesnika, pripadnika mlađe generacije nosilaca pravosudnih funkcija, pravnih stručnjaka iz različitih sektora, predstavnika Ministarstava pravde, Ministarstva ljudskih i manjinskih prava i udruženja studenata, kao i civilnog sektora koji se bavi pitanjima tranzicione pravde. Takođe, na treningu su učestvovali i polaznici II generacije Putujuće škole tranzicione pravde.

 

Maja Marinović, asistentkinja na programima