Političke strukture bi trebalo da obezbijede konsenzus kako bi Crna Gora što prije postala članica Evropske unije (EU), a taj dijalog ne treba voditi na nivou vlasti i opozicije, jer bi to bila trka oko vlasti, već sa drugačije društvene platforme. To je poručeno sa panela „Prvih devet godina – gdje je Crna Gora na putu ka EU?“, koji je u okviru konferencije „Devet godina crnogorskih pregovora sa EU“, organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO).
Poslanik u Skupštini Crne Gore (DPS) i nekadašnji predsjednik Vlade Crne Gore, Duško Marković, smatra da kad god Crna Gora postane članica EU, „ona će to postati zahvaljujući nekom društvenom konsenzusu“.
„Taj proces ne može biti okončan i uspješan po Crnu Goru ako se većina političkih i društvenih aktera cjelokupne društvene nadgradnje ne okupi oko najvažnije državnog interesa i prioriteta“, naglašava Marković.
On je ocijenio je da je njegova Inicijativa Savezu za Evropu imala puno opravdanje i da je neophodna i danas.
Marković priznaje da je prethodna Vlada mogla da uradi više kad su u pitanju evropske integracije, ali i da je od 2012. godine dosta toga napravljeno kad je u pitanju taj proces.
„Danas u Crnoj Gori niko ne postavlja pitanje da li ćemo biti članica EU, nego kada ćemo biti članica EU“, kazao je on.
„Reći da ćemo biti članica EU 2024. godine, to znači da taj proces ne poznajete, da u tom procesu ne učestvujete i da ne znate kolika je komplikacija tog procesa. Ja bih lično volio bih da se to desi 2024. godine, otvorio bih šampanjac na podgoričkom trgu, ali mislim da to nije realna projekcija“, rekao je Marković u osvrtu na izjavu premijera Krivokapića da Crna Gora može ući u 2024.godine.
Smatra da dijaloga mora doći, navodeći da bez tog pristupa nema napretka Crne Gore.
„Ne mislim da dijalog treba voditi na nivou vlasti i opozicije, jer bi to bila trka oko vlasti. Dijalog u Crnoj Gori treba voditi sa drugačije društvene platforme. Mi, politički lideri, moramo naći načina da se složimo i da obezbijedimo konsenzus oko onoga što su naše vitalne, unutrašnje vrijednosti“, zaključio je Marković.
Član Odbora za evropske integracije u Skupštini Crne Gore, Dragan Krapović (Demokratska Crna Gora), smatra da je nedostatak političke volje konstanta pregovaračkog procesa u Crnoj Gori, „i nemogućnost nas kao društva, ali i onih koji su bili elite na vlasti, a u jednoj mjeri i sadašnje vlasti, da iznađu saglasnost oko bazičnih vrijednosti oko kojih smo svi deklarativno okupljeni“.
On smatra da je Crna Gora mali sistem i da je realno da postane članica EU 2024. godine ako bude bilo političke volje, kao i ukoliko joj okolnosti budu naklonjene.
Krapović je istakao da je partija koju predstavlja spremna na dijalog cilju donošenja rješenja i evropskih integracija.
Novinarka i bivša generalna direktorka RTCG, Andrijana Kadija, mišljenja je da većina medija ne radi profesionalno niti u interesu javnosti.
„Žao mi je što moram da kažem, ali Javni servis već godinama ne radi u interesu javnosti. Odnosno, radi samo u onoj mjeri u kojoj su ti interesi podudarni interesu doskorašnje vladajuće partije. Bojim se da se ne nastavi taj trend i da sadašnja vlast ne želi da na isti način kontroliše rad Javnog servisa“, istakla je Kadija.
Prema njenim riječima, medijska zajednica je zarobljena novim trendom novinarstva.
„To je tzv. dostavljavljačko novinarstvo. Pretvorili smo se u protočni bojler, rekla – kazala, ljudi koji imaju svoje interese. Obično su to političari koji plasiraju svakodnevno određene informacije i mi ih citiramo revnosno, kao da su to sve glave Nobelovaca. Na taj način mi ne vršimo ključnu funkciju – da informišemo, analiziramo, istražujemo njihove riječi, već ih onako sirovo plasiramo javnosti i dodatno kontaminiramo javnost“, istakla je Kadija.
On je ukazala i da na Javnom servisu više ne postoji nijedna emisija koja se bavi fokusirano evropskim integracijama.
Smatra da će od profesionalnog Javnog servisa imati najveću dobit građani i vlast, a da je obaveza vlasti da obezbijedi ambijent za takav Javni servis jer će njoj ići u prilog i u odnosu prema evropskim partnerima da kroz taj primjer dokaže da omogućava medijske slobode.
V.d. rektor Univerziteta Crne Gore (UCG), dr Vladimir Božović, kazao je da je na početku višestranačja akademska zajednica bila značajno više uključena u društvena zbivanja nego što su to bili prethodnih godina, navodeći da su za to moguća dva razloga.
„Prvi je da su neprijatni kritičari vremenom utišavani na različite načine, što sužavanjem medijskog prostora, što određenom vrstom statusne degradacije. Tako da su oni istovremeno bili pouka i onom statistički dominantnijem dijelu univerzitetske zajednice, koji su politički oprezniji“, naveo je Božović.
Božović ocjenjuje da se u Crnoj Gori ne koriste svi postojeći kapaciteti.
„Crna Gora je mala i imamo male kapacitete. Takav je slučaj i sa akademskom zajednicom. Međutim, i u toj sferi, kao i drugima, moramo da preskočimo ideološko-političke međe kojima je ispresjecano crnogorsko društvo. Istorijski gledano, bez obzira koja je ideologija i politika dominantna, rekao bih da Crna Gora konstantno živi sa 50% kapaciteta. Znači, mi i ovako mali, ograničenih kapaciteta, konstantno odbacujemo jednu polovinu Crne Gore koja je neophodna za napredak. Pa, čak i u ovoj polovini koja je ideološki prihvatljiva imamo često negativnu selekciju zbog, na primjer, slobodomnosti unutar te zajednice,“ pojasnio je on.
Božović smatra da Univerzitet nije bio dovoljno prisutan, „ne samo u procesu pristupanja EU, nego i u nekim drugim važnim procesima“.
„Vjerujem da se to može promijeniti, a pitanje je slobode. Onoliko koliko budu osjećali slobodu ljudi iz akademske zajednice i budu osjećali smisao svrhovitosti njihovog javnog djelovanja, utoliko će biti Univerzitet uključeniji“, rekao je Božović.
Advokat Goran Rodić navodi da kad je u pitanju pravosuđe, odnosno sudstvo i tužilaštvo, za 30 godina vrlo male ili nikakve promjene nije uočio u poboljšanju prostora i uslova rada pravosudnih organa.
„Stanje u pravosuđu će vam dovoljno reći, ali i ćutanje pravosuđa. Ako imate prvog među jednakima, kao na primjer raniju predsjednicu Vrhovnog suda, koja je u tri navrata na netransparentan način dobila pomoć izvršne vlasti za stambene prilike, indikativno je da to baš „ne svrbi“ nijednog sudiju u Crnoj Gori“, kazao je Rodić.
On je ocijenio da će teško bilo ko proći kad je u pitanju izbor ključnih nosilaca pravosudnih funkcija ako pozicija i opozicija ne budu imali interes i ne nađu kompromis za najboljeg kandidata koji bi mogao da vrši funkciju.
Komentarišući tužilačke zakone, Rodić smatra po njemu nije problem zakonodavni okvir.
„Problem je što se niko ne zapita kako je moguće da se na konkurs za Vrhovnog državnog tužioca niko ne javi, a da znamo da u crnogorskom Tužilaštvu ima preko stotinu tužilaca, u sudstvu preko 200 sudija, van struktura Tužilaštva i sudstva u advokaturi od 900 do 1000 advokata. Ili, kako to da se za predsjednika Vrhovnog suda niko ne javi?“, kazao je Rodić.
Konferencija se održava u okviru projekta „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji sprovodi CGO, u partnerstvu sa njemačkom fondacijom Friedrich Ebert (FES), NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i NVO Politikon mreža, a u saradnji sa Ministarstvom javne uprave, digitalnog društva i medija i Kancelarijom za evropske integracije Vlade Crne Gore. Projekat finansira Evropska unija.
PR pres servis