Premijerski sat i ogledalo političkih prioriteta poslaničkih klubova

Poslanički klubovi koristili su premijerski sat za otvaranje širokog spektra tema – od ekonomije, evropskih integracija i javnih finansija, do bezbjednosti, vladavine prava, identitetskih pitanja, regionalnog razvoja i lokalnih problema građana i građanki, pokazuje drugi dio analize Centra za građansko obrazovanje (CGO) o pitanjima upućenim predsjedniku Vlade Milojku Spajiću od početka njegovog mandata do 6. jula 2026. godine.

Analiza ukazuje i na jasnu razliku u pristupu između vlasti i opozicije. Poslanički klubovi parlamentarne većine premijerski sat su uglavnom koristili za afirmaciju Vladinih politika, predstavljanje razvojnih projekata i rezultata rada Vlade, dok je opozicija ovaj institut dominantno koristila kao mehanizam kontrole, kroz pitanja o odgovornosti premijera, javnim finansijama, kadrovskoj politici, bezbjednosnom sektoru, evropskim integracijama i funkcionisanju Vlade.

Poslanici PES-a su premijerski sat koristili za afirmativna pitanja, dominantno o programu Evropa sad 2, evropskim integracijama, strateškom razvoju, Razvojnoj banci, auto-putu Mateševo-Andrijevica, projektu Velje brdo, investicijama, turizmu, cijenama goriva, odnosu sa Briselom i korišćenju evropskih fondova. Pitanja su najčešće bila formulisana tako da premijer predstavi rezultate, planove i odgovori na kritike o inflaciji, javnom dugu i održivosti ekonomskih programa, uz pozitivan ton prema politici Vlade i samog premijera.

Klub NSD-a najčešće je otvarao teme infrastrukture, turizma, investicija, energetike i javnih finansija. U fokusu su bili saobraćaj tokom sezone, „Sunčani grad“, Velje brdo, auto-put Bar-Boljare, energetski aranžmani, investicioni sporovi i arbitraže i efekti programa Evropa sad 2 na javne finansije i standard građana. Ton je bio uglavnom razvojni i afirmativan, uključujući i aranžmane sa UAE, uz povremena pitanja o fiskalnim rizicima i odgovornost države u investicionim poslovima.

Demokrate su imale fokus na bezbjednosnom sektoru, organizovanom kriminalu, korupciji, vetingu, pravosuđu, tužilaštvu, švercu cigareta, stanovima za funkcionere, zloupotrebi državnih resursa i nasljeđu ranijih vlasti. Pitanja su često bila politički uokvirena, sa ciljem da se borba protiv kriminala i korupcije predstavi kao ključni zadatak Vlade i doprinos Demokrata. Ton je bio afirmativan prema aktuelnoj Vladi i njenim bezbjednosnim politikama, uz kritički odnos prema ranijim praksama i strukturama.

Bošnjačka stranka je insistirala na razvoju sjevera, demografiji, zapošljavanju, kapitalnim ulaganjima, dijaspori, infrastrukturi i sporazuma o priznanju vozačkih dozvola sa Njemačkom. U fokusu su bili Rožaje, Plav, Gusinje, Petnjica, Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Mojkovac, Kolašin i Andrijevica, kao i projekti poput ski-centra Štedim, tunela Rožaje-Peć i ulaganja u Bijelom Polju. Ton je programsko-razvojni, uz naglasak na smanjenje regionalnih nejednakosti i povremeno otvaranje vrijednosnih i spoljnopolitičkih tema.

SNP-CIVIS imao je pretežno socijalno-institucionalni i programski profil, uz afirmativan odnos prema Vladi– Pitanja su se odnosila na poljoprivredu, zaštitu konkurencije, radna prava, javni dug, evropske integracije, sistem javnog upozoravanja, specijalni sud, pravosuđe, slobodu govora i koristi članstva u EU.

DNP je premijerski sat koristio i kao kanal pritiska unutar većine, tražeći od premijera jasnije pozicioniranje o temama koje su za taj klub politički prioritetne, uglavnom insistirajući na identitetskim, ustavno-pravnim i regionalnim pitanjima, poput dvojnog državljanstva sa Srbijom, statusa srpskog jezika, popisa, odnosa sa Srbijom i Hrvatskom, ratnih zločina, sudsko-tužilačkih postupaka i ustavnih promjena, ali i infrastrukturnim projektima, posebno auto-putem, razvojem sjevera, javnim troškovima, Botunom i avio-dostupnošću.

URA je premijerski sat koristila kao izrazito opozicioni i kontrolni mehanizam. Pitanja su bila usmjerena na odgovornost premijera, kadrovsku politiku, bezbjednosni sektor, ANB, slučaj Do Kvon, javna zaduženja, hedžing, broj funkcionera i troškove 44. Vlade. Otvarala je i teme rasta cijena, penzija, obeštećenja bivših radnika, Termoelektrane Pljevlja, auto-puteva, aerodroma, turizma i Svetog Stefana. Ton je bio oštar, personalizovan prema premijeru i usmjeren na transparentnost, zakonitost i upravljanje javnim resursima.

Poseban klub poslanika imao je tematski razuđen, ali jasno kontrolni profil. Pitanja su obuhvatala program Evropa sad 2, kriptoimovinu, rad ASK-a, popis, penzioni sistem, nadležnosti rekonstruisane Vlade, kupovinu hotela u Donjoj Gorici za studentski dom, aerodrome, strateške investicije, imigracionu politiku, most na Bojani, gasovod, LNG terminal i energetsku infrastrukturu, uz povremeno otvaranje i identitetskih tema.

DUA i HGI su povezivali lokalni razvoj, manjinska prava i međususjedske odnose, uz programski i kontrolni ton. U fokusu su bili Morsko dobro, upravljanje obalom, razvoj Ulcinja i Velike plaže, stopa PDV-a za ugostiteljstvo, odnosi Crne Gore i Hrvatske, položaj hrvatske zajednice, status Bokeljske mornarice, itd.

Evropski savez, odnosno SD u ranijem periodu, nastupao je opoziciono i kontrolno. Najčešće teme bile su standard građana, stopa zapošljenosti, zarade, inflacija, kupovna moć, ekonomski rast, evropske integracije, odnosi sa susjedima, društvene podjele, istorijski revizionizam, ANB, legalizacija i granična pitanja. Pitanja su često bila usmjerena na provjeru ekonomskih obećanja premijera, ali i na posljedice identitetskih i regionalnih tenzija po evropski put Crne Gore.

DPS je premijerski sat koristio kao opozicioni instrument kontrole Vlade, uz izrazito kritički ton, sa fokusom na odgovornost premijera, koheziju Vlade i rizike po evropski put. Dominirale su teme evropskih integracija, NATO-a, spoljnopolitičke orijentacije, državljanstva, odnosa sa Hrvatskom, funkcionisanja parlamentarne većine, bezbjednosnog sektora, javne uprave, tužilaštva, penzionog sistema, zdravstva i javnih finansija. Pitanja su često bila usmjerena na to kako Vlada može održati evroatlantski kurs uz različite političke stavove unutar većine.

Albanski forum i Albanska alijansa imali su izražen lokalno-regionalni fokus na jugu i pograničnim područjima, uz pitanja oko rekonstrukcije puta Ostros-Vladimir, mosta na Bojani, decentralizacije, nadležnosti opština nad obalom, Jadransko-jonskog koridora, boljeg povezivanja sa Albanijom, Ulcinju, Solani, kapitalnim ulaganjima, fiskalni položaj primorskih opština, status albanskog naroda, itd.

Podaci pokazuju da premijerski sat nije korišćen samo za političku polemiku, već i kao prostor u kojem se jasno vide sektorski prioriteti klubova i njihov odnos prema Vladi. Klubovi vlasti češće su ga koristili za afirmaciju i obrazlaganje Vladinih politika u oblastima ekonomije, infrastrukture, evropskih integracija, bezbjednosti i regionalnog razvoja, ali i za druge teme važne njihovim biračima. Opozicija ga je dominantno koristila za kontrolu premijera, provjeru obećanja, javnih finansija, bezbjednosne politike, evropskog kursa i institucionalne odgovornosti.

Nikola Obradović, saradnik na programima