Dva moja omiljena hobija, od malena, su bavljenje ženskim pričama i odnosima moći. Kad sam porasla, shvatila sam da je jedan, ipak, prevladao.
Politika kao svaki društveni proces u kojem se pregovara oko raspodjele moći, uticaja i resursa – jedna je od nekoliko meni najdražih definicija politike. Sve oko glasanja jeste pregovaranje, a period izbornog ciklusa onaj u kojem je moć glasača/ica najočitija i najveća. Tako je i u vezama. Kao ono kada se nijeste još smuvali, a on djeluje opsjednuto tobom, ali na dobar način. Znaš da opsesija opstaje dok uspijevaš da djeluješ misteriozno. Kad se smuvate, ili kad otkriješ karte, izgubićeš ubjedljivu moć koju imaš nad njim, i sliijedi igra koja često nije po tvojim pravilima. U predizbornom procesu, kampanje partija služe za mobilizaciju glasača/ica, posebno ukoliko odabrana partija zaista najbolje predstavlja uvjerenja glasača/ice. Ili, pak, imamo agresivno udvaranje, sa ciljem osvajanja svingerskih glasova.
Muvaju te dva lika, Miloš i Stefan.
Sa Milošem si izlazila neko vrijeme i to je puklo. Stvari nijesu išle kako treba, bio je ljubomoran, malo zadrt, i uvijek je nekako znao kako stvari treba da idu bolje od tebe. Bilo ti je naporno, ali su svi bili OK sa tim što ste zajedno, osim tebe same. Samo ti se dopadalo to kako je veza kao takva podrazumijevana. Rekli su ti da je iz “dobre, poštene kuće”, koju su mu njegovi ostavili, i to si saznala preko roditelja. Nema stalni posao, ali njegovi roditelji imaju dva. Govorio ti je da si najljepša žena na svijetu, da si elegantna, dobra duša, vaspitana, i tu je u pravu. Češto priča i kako je jedino normalno i sveto kad se oformi brak između muškarca i žene, i da su pederi boleština. No, kako je u pravu za tebe, ne možeš da mu sporiš ostalo, a i ne bi puno postigla. Znaš da samo treba da budeš dobra, mirna, vaspitana, i imaćeš svu njegovu ljubav na svijetu. I u tome postoji nešto jednostavno i snažno.
Poslije određenog vremena, počne da ti se ponovo javlja. Počinje da ti donosi poklone, šalje simpatične poruke, i sve što priča zvuči OK. O pederima ne pričate, samo o braku između muškarca i žene, i tu nema spornosti. Međutim, kako novi flert odmiče, osjećaš da ima zadnju namjeru. To nije baš veselo kao što treba da bude, i ne daje ti prostora, i znaš da bi da se smuvate jer je to njemu potrebno, a ne zato što to oboje zaista želite. Sve izvana izgleda super, ego ti je opet napumpan, na ivici si da prelomiš nazad u komfor. Međutim, i dalje vidiš red flags u tome kako misli i govori, i svaki put ti se stisne stomak kad se omakne neki sličan ispad. Nekad te i blam pred drugaricama, jer je Miloš često dosta krindž pojava. Srećom, malo te bude manje blam kad izađete i svima plati piće, jer što se tad te mudre ne bune. U tom trenutku, dok konobar spušta turu na sto, a one neprijatno klimaju glavom i zahvaljuju se, ti si Miloševa kraljica, njegova stijena, a one uživaju u plodovima vaše ljubavi. Tad kad one postanu saučesnice u Miloševom krindžu, onda se sjetiš zašto ste zajedno. Ti si bolja od njih, jer si prva stala uz njega, a sad i njima valja. Činjelo se možda nekad da tako ne treba, ali to su bile intruzivne misli. Baš se osjećaš moćno.
Stefana si skoro upoznala iako ga znaš iz grada, i on djeluje kao pravo osvježenje. Kaže da je feminista i da su mu pederi OK. Ima sestru koja mu je baš bitna. Pametan je, neisforsiran, svira instrument… Ne stidi se opuštenog flerta, ima gradske fore, uglavnom tematski o svemiru, ili o muzici, jer je on urbani momak, nije neka seljačina. Ne razumije skroz kako to neko može da kaže da je muškarac, a da nema muško iskustvo odrastanja, da se nije igrao kao pravi dječak sa drugovima, ali dobro, to se tebe toliko ne tiče. Imamo svi pravo na mišljenje, a on ga srećom ima o svemu, toliko da ti ne treba puno da se opterećuješ. Razumije on feminizam bolje od tebe. Seks radnice su kurve, bukvalno, mala. Što je tu toliko komplikovano? Gadan je to život. Opet, srećom, to se tebe ne tiče. Ti si njegova seksi princeza, i baš je zabavno što si pametna. To je dio tvoga seksipila, prava si mala barbika.
Jun je Mjesec Ponosa, i tad se širom planete obilježava kvir život i kvir ljubav. Tad se, takođe, i tradicionalno “peru usta” LGBT marketingom, tzv. pinkwashing. Odnosno, pruža se formalna podrška kvir populaciji i ostalim manjinama, zarad sopstvene dobiti, a bez suštinskih koraka koji vode ka većoj društvenoj ravnopravnosti.
Na parlmentarnim izborima 2023. godine, govoreći o rodnoj ravnopravnosti i socijalnoj pravdi, partije u svojim izbornim programima koriste sljedeće formulacije – “jednaka prava oba pola”, “polska pripadnost” i “jednakost bez obzira na rodne razlike”, “seksualna i druga orjentacija”.
Neki su pisali o promovisanju rodno senzitivnog jezika, da bi već dalje stojalo -“politikolozi, ljekari, sociolozi, pravnici, i ostali slobodnoumni i dobronamjerni građani”. Jedan program pominjao je “borbu protiv raznih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja, a posebno protiv svih vrsta nasilja, mizoginije i seksizma”, a u dijelu oko stambenih subvencija predložene su mjere samo za mlade bračne parove (ukupno su tri izborne liste predlagale takve mjere).
Neke partije su u programima izradile manifesto o “tradicionalnoj porodici”, “braku kao zajednici između muškarca i žene” i “jednakim pravima oba pola”. Napravila se poveznica između “harmonije radnog i porodičnog života” i “tradicionalne porodice”. Partija koju pominjem je navela da je “tradicionalna porodica i brak između muškarca i žene osnov funkcionalnog društva”, čime je pogazila princip da smo svi, prije svega, građani i građanke, i da iz toga crpimo naša prava, uključujući pravo na uređivanje porodičnih i drugih zajednica po svojoj mjeri. Tim principom je Crna Gora prepoznala i vanbračne zajednice i partnerstvo lica istog pola.
Za Miloša “pravi” muškarci i ostali nijesu isti, posebno ne pred zakonom, i to je njihovo breme. Stefan nikad nije rekao tako nešto, i to ga čini boljim od Miloša, ali kad Miloš priča rado se uključi, ali sa dozom mudrijeg tona. Tebe ne sluša. Nije on peder pa s tobom da priča, ili barem se tako šale on i Miloš. Ne bi ti to skapirala, te šale među drugarima. I to je dio igre – da se baš ne skapira sve do kraja, jer nijesu oni žene, ili pederi, da otkriju karte odmah, pa da ta zabavna igra traje deset sekundi. Vjerovatno ti se ne bi ni dopalo to što su rekli, ali ovako izgleda kao da su slojevita i kompleksna glavica luka koju moraš polako da raslojavaš, da bi se na kraju samo zaplakala. Ovo je dio u kojem shvataš da su te naćerali da igraš njihovu igru onom misterioznošću na početku, koja tebi nikad nije trebala, čak ti je i štetila, a njima je odgovarala. Svo vrijeme se činjelo kao da su to jedine opcije, uzbudljiva, virovita, ludačka igra između vas troje. Pitaš se, da im kažeš to u facu, da li bi došlo do incidenta? Kako ste vas troje uopšte završili za istim stolom?
Čitajući obećanja brakova i stanova, razmišljala sam o mojim potrebama kao građanke, o mojim mogućnostima, i tome koliko zajednica “jede leba” od mene i benefita mog rada. Od usta punih rodne ravnopravnosti, pravo na stanovanje, odnosno, subvencije za stan, ostvarila bih jedino kao nevjesta. Nekad su za žene postojale dvije opcije – ili su se udavale ili monašile (tzv. leglo lezbejki), a ako su se udavale, pravo na stanovanje su ostvarivale preko svoje nove porodice, odnosno doma. Rod, kako se i danas zove, više nije bio njihova kuća.
Moje stambeno pitanje ne bi došlo na rješavanje ni pod jednim drugim osnovom – obrazovanje, mladost, kapaciteti davanja zajednici nazad. Od usta punih rodne ravnopravnosti, da imam partnerku, ili da sam solo, i dalje ne bih ostvarila pravo na subvencije paralelno mojoj vršnjakinji, istog roda i obrazovanja, koja je u vezi sa muškarcem.
Jedino u braku vlasti bi mi pomogle da se skućim. Zašto? Kakav je to fetiš na plodnost u crnogorskom društvu? Zar se ne čini ovo zavirivanje kao evolucija običaja širenja krvavih čaršava? Kakva je to perfidna društvena nagrada za seks, i to “onakav kakav treba da bude”? Ako ne znaš što je to, saznaćeš drugarice. Mislim, nećeš saznati u školi. Ajde, nemoj se praviti fina.
Perfidna nagrada je društveni podsticaj za heteroseksualnost, emotivno uslovljavanje da je jedino poželjno biti strejt, a kad to dolazi od institucija i njenih predstavnika zove se sistemska homofobija. To je ono kad je rodna ravnopravnost samo fraza koju ne prati sadržaj niti upotreba rodno senzitivnog jezika, kad se priča o smanjenju seksizma i pratećih “nepoželjnih ponašanja”, a partije nemaju hrabrosti da govore o mjerama za LGBT parove. Sistemska homofobija je kad neki otvoreno zagovaraju politike koje o porodičnom životu govore samo kao strejt životu, a prepoznaju univerzalno ljudsko pravo na život, rad i odmor, kao bračno pravo. To je, takođe, i sistemska budalaština.
Ipak, nezavisno od djelovanja politike, raspodjela moći, uticaja i resursa, kvir ljudi su uvijek postojali i uvijek će postojati, uprkos svemu. I upravo to – uprkos je meni ubjedljivo omiljena definicija politike. Neka su srećni Mjeseci Ponosa!
Milica Prelević, studentkinja master studija na Fakultetu primijenjenih nauka Univerziteta Donja Gorica i aktivistkinja Asocijacije SPEKTRA
Kolumna je dio projekta “Zajedno protiv predrasuda!” koji Centar za građansko obrazovanje (CGO) sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava. Stavovi iznešeni u ovoj kolumni su isključiva odgovornost autora i ne predstavljaju nužno stav Ministarstva ljudskih i manjinskih prava ili CGO-a.