Imajući u vidu tekstove objavljene na portalima Radio-Televizija Nikšić, Caffe del Montenegro, Gradski portal i Radio-televizija Crne Gore, dana 07.03.2025.godine, u kojima je direktor javne ustanove KIC Zeta, Branko Noković, u najkraćem, saopštio „pokušaji da se ime Pavla Bulatovića dovede u kontekst ratnih zločina predstavljaju grubu manipulaciju činjenicama“, u opštem interesu traganja za istinom, Nokovića i čitalačku publiku obavještavamo sljedeće:
- Ministar unutrašnjih poslova Republike Crne Gore Pavle Bulatović je izdao nezakonito naređenje u vidu telegrama (depeše) 23. maja 1992. godine svim načelnicima centara i odjeljenja bezbjednosti da sva lica koja su došla sa teritorije Bosne i Hercegovine u Crnu Goru, liše slobode i vrate na teritoriju Srpske Republike u BiH. Ovo je činjenica utvrđena pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici, Ks. 6/12, od 22. novembra 2012. godine U toj presudi na strani 120 piše: U postupku je na nesumnjiv način utvrđeno, da su izvršavajući naredbu ministra unutrašnjih poslova Republike Crne Gore, sada pokojnog Bulatović Pavla, da se postupi po zahtjevima MUP-a Srpske Republike BiH, da se lica, koja su došla sa teritorije Bosne i Hercegovine u Crnu Goru, liše slobode i vrate na teritoriju Bosne i Hercegovine, okrivljeni M.M, u svojstvu pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Republike Crne Gore za javnu bezbjednost, uputio svim centrima bezbjednosti i odjeljenjima bezbjednosti u Republici Crnoj Gori telegram br. 14-101 od 23.05.1992. godine kojim je traženo da se postupi u skladu sa zahtjevom Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske Republike BiH da se sva lica sa područja Bosne i Hercegovine, srpske nacionalnosti, starosti od 18 do 60 godina privedu radi preuzimanja i vraćanja u Bosnu i Hercegovinu, pa su izvršavajući naredbu ministra unutrašnjih poslova Republike Crne Gore, sada pokojnog B. P., a koja je bila u formi telegrama i koja se odnosila na lica muslimanske nacionalnosti i postupajući po telegramu broj 14-101 od 23.05.1992 godine i da izvrše identifikaciju lica koja potiču sa teritorije Bosne i Hercegovine, zatim da liše slobode ta lica, privedu ih i vrate na teritoriju Bosne i Hercegovine, nakon čega su ovlašćena lica Centra bezbjednosti Herceg Novi postupajući po njihovim zahtjevima lišili slobode i u više navrata lica koja potiču sa teritorije Bosne i Hercegovine, a koja su se nalazila na teritoriji Crne Gore predali radnicima Sekretarijata unutrašnjih poslova i Kazneno popravnog doma Foča i Sekretarijatu unutrašnjih poslova Srebrenica.
- Optuženi Milorad Ivanović, bivši načelnik Centra Bezbjednosti Herceg-Novi (CB), na glavnom pretresu pred Višim sudom u Podgorici 06. 09. 2012. godine, rekao je da se vrlo dobro sjeća da je u potpisu stajalo Pavle Bulatović, da je naknadno pregledao dokumentaciju i prisjetio se da mu je pokazan telegram na kojem je stajao potpis ministra Bulatovića(Presuda Višeg suda u Podgorici, Ks. 6/12, od 22.11.2012).
- Optuženi Radoje Radulović, bivši načelnik sektora Službe državne bezbjednosti u Herceg-Novom naveo je da mu je pokazan telegram Ministarstva unutrašnjih poslova br. 184 od 24. 5. 1992. godine sa potpisom Pavla Bulatovića; On je na glavnom pretresu pred Višim sudom u Podgorici 06. 09. 2012. godine naveo i to da su izbjeglice privedene od strane javne bezbjednosti po nalogu Pavla Bulatovića(Presuda Višeg suda u Podgorici, Ks. 6/12).
- Svjedok Slobodan Pejović, penzionisani inspektor CB Herceg – Novi, potvrdio je da je vidio depešu u kojoj je između ostalog pisalo:… uhapsiti muslimane iz Bosne i Hercegovine starosti od 18 do 80 godina i predati ih tamo gdje Srbi drže vlast u Bosni. U potpisu je bio Pavle Bulatović (Presuda Višeg suda u Podgorici, Ks. 6/12).
- Optuženi Milorad Šljivančanin, bivši komandir policije u Herceg-Novom, izjavio je prilikom svjedočenja:Kada sam došao na posao, donijeli su mi hrpu predmeta koji su se odnosili na privedena zadržana lica, koja su privedena tokom vikenda. Rekli su mi da je to rađeno na osnovu depeše koja je došla iz MUP-a RCG Podgorice 23. 5. 1992. godine uveče, … Telegram od 23. 5. 1992. godine pročitan je na kolegijumu (25. 5. 1992), nosio je oznaku 14-101. U potpisu je bio ministar Pavle Bulatović, a telegram je bio označen kao strogo povjerljiv (Presuda Ks.br. 3/09, Viši Sud u Podgorici, 29. 3. 2011.).
- Svjedok Vlastimir Stanišić, koji je u maju 1992. godine bio načelnik Odjeljenja bezbjednosti (OB) Kotor, svjedočio je da ječuo da je depešu potpisao pokojni Pavle Bulatović, koji je u to vrijeme bio ministar unutrašnjih poslova u MUP-u RCG. (Viši sud u Podgorici, Zapisnik sa Glavnog pretresa u predmetu Ks.br. 3/09, od 7. 10. 2010).
- Vahida Isaković je žena čiji je brat Enes Bičo ubijen poslije deportacije u logor Foča, dok je njen suprug preživio s trajnim posljedicama zbog deportacije u taj logor. Ona je pred Osnovnim sudom u Podgorici svjedočila o susretu sa ministrom Bulatovićem 1992. godine: Obraćala sam sePavlu Bulatoviću, jer sam saznala da je on direktni nalogodavac svih tih hapšenja i zahtjevala sam da me on lično primi. Međutim, on me nije mogao lično primiti nego me uputio na njegovog sekretara. Kada sam odlazila,susrela sam Bulatovićai trčeći za njim pokušavala da mu objasnim zbog čega sam došla. Međutim, on se nije okretao prema meni i rekao mi je da će to njegov sekretar zapisati i da ću dobiti pismeni odgovor na adresu koju sam dala u Kumboru. Međutim, taj pismeni odgovor nikada nijesmo dobili. (Protiv zaborava – iskazi svjedoka u suđenjima povodom ratnih zločina, str. 30).
Prema tome, činjenice nedvosmisleno ukazuju da je Pavle Bulatović, ministar unutrašnjih poslova u vladi Mila Đukanovića, 23. maja 1992. godine naredio nezakonito hapšenje civila iz Bosne i Hercegovine u Republici Crnoj Gori i izručenje njihovim dželatima u Srpskoj Republici. Nokovićeva tvrdnja da su naše optužbe protiv Bulatovića “apsurdne” je puko negiranje sudski utvrđenih činjenica i sraman pokušaj minimiziranja Bulatovićeve odgovornosti za stradanje nedužnih ljudi.
Podsjećamo i da je zamjenik glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, Grejem Bluit, izjavio za medije da je Pavle Bulatović bio pod istragom Haškog tribunala zbog zločina koji su 1998. i 1999. izvršeni na Kosovu, i da je moguće da bi Bulatović, ministar odbrane SRJ od 1993. do 2000. godine, da na njega nije izvršen atentat, bio uključen u drugu rundu kosovskih optužnica nakon što su u prvoj optuženi predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević i četvorica njegovih bliskih saradnika (SENSE, 02. 08. 2000).
Branko Noković tvrdi da KIC “Zeta” pod njegovom upravom baštini nacionalno i kulturno nasljeđe Crne Gore. Međutim, glorifikacija i rehabilitacija ličnosti odgovornih za ratne zločine nije ni kulturno ni nacionalno nasljeđe, već pokušaj opravdanja zločina nad civilima pod izgovorom čuvanja tradicije. Nasljeđe Crne Gore su vrijednosti čojstva i antifašizma, dok je suočavanje s ratnim i drugim zločinima moralna obaveza crnogorskog društva.
Suprotstavljamo se zloupotrebi institucija kulture za prikrivanje odgovornosti za ubijanje nedužnih. Javne ustanove moraju služiti suočavanju s istinom, i moraju se distancirati od onih koji su planirali, naređivali i sprovodili zločine, umjesto da vrijeđaju njihove žrtve.
Akcija za ljudska prava (HRA)
ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje
Antifašisti Cetinja
Asocijacija Spektra
Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG)
Centar za monitoring i istraživanje (CeMI)
Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)
Centar za ženska prava (CŽP)
Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro
Crnogorski ženski lobi
Crnogorski PEN centar
Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava
Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
Društvo crnogorskih izdavača
ERA – Savez za jednaka prava LGBTI osoba na Zapadnom Balkanu i u Turskoj
Institut za medije Crne Gore
Juventas
Prima
Sigurna ženska kuća
Udruženje LBTQ žena „Stana“
Udruženje „Štrpci – Protiv zaborava“
Udruženje profesora istorije Crne Gore – HIPMONT