Memorijalnim skupom ispred zgrade hercegnovske policije juče u podne je obilježena 33. godina od ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica. Skupu, koji su organizovali Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, prisustvovali su članovi porodica pet žrtava zločina, predstavnici Vlade i Skupštine Crne Gore, Ombudsman, čelnici Bošnjačkog vijeća, predstavnici Islamske zajednice, međunarodnih organizacija, ambasada, političkih partija, nevladinih organizacija, medija i građani.
Pored velikih očekivanja i ova je godišnjica, nažalost, dočekana bez ponovnog otvaranja krivične istrage u slučaju deportacije, bez spomenika i bez obilježavanja dana sjećanja na žrtve.
Ipak, neposredno prije memorijalnog skupa, došlo je do ohrabrujućeg sastanka sa predsjednicima opštine Herceg Novi i lokalne Skupštine, te je izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević istakla da vjeruje da smo „u prvom danu godine u kojoj ćemo dočekati spomenik“. Pozvala je Herceg Novi da pruži ruke porodicama žrtava.
“Ono što se njima desilo u ovom gradu nije smjelo da se dogodi. Bilo je tragično, bilo je nepravedno i sramno poslati ljude, koji su tražili spas, njihovim dželatima. Nije bilo opravdanja za to. Postojalo je saznanje o tome šta će se desiti, neki časni policajci su se zabrinuli, pa su neke uhapšene i oslobodili”, istakla je Gorjanc-Prelević u svom izlaganju.
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović kazala je da nas nakon 33 godine i dalje bole ove rane.
“Kako je moguće da se ovaj zločin ovako desi? Teško je shvatiti ali je ljekovito sjećati se i pričati o tome, suočiti se sa činjenicom da je možda neko od naših bližnjih bio sudionik ili izvršilac ovakvog naređenja. Kako i zašto nije podigao glas, suprotstavio se šefu, načelniku, ministru?“, pitala je ministarka kulture i medija tokom obraćanja.
Ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić poručio je da Crna Gora mora ispraviti mrlju iz svoje prošlosti tako što će počinioci i nalogodavci ovog zločina biti privedeni pravdi. “Druga stvar koju moramo uraditi jeste da duše nađu mir, a to je da se nađu posmrtni ostaci i da dostojanstveno budu sahranjeni. Da porodice imaju gdje da odu i da znaju da su tu smješteni njihovi najmiliji. Sljedeća stvar koju moramo uraditi jeste da ovdje moramo imati neko obilježje i tu pozivam Opštinu Herceg Novi i svakako Ministarstvo kulture i medija da pomogne da se taj spomenik konačno postavi“, naglasio je, između ostalog, Gutić.
Da moramo da radimo na izgradnji društva u kojem se svaki građanin i građanka osjećaju bezbjedno, dostojanstveno i poštovano, bez obzira na porijeklo, vjeru, nacionalnost ili bilo koju drugu posebnost, poručio je ministar ljudskih i manjinskih prava Fatmir Đeka. “Smatram da je suočavanje sa prošlošću pokazatelj moralne zrelosti jednog društva i s tim u vezi pozivam sve nas da učimo iz grešaka prošlosti i da gradimo kulturu sjećanja i poštovanja koja će biti temelj mira, pomirenja i suživota među narodima… Naša je dužnost i moralna obaveza da buduće generacije naučimo da se bore protiv nacionalizma, širenja vjerske netrpeljivosti i mržnje,“ dio je njegovih poruka.
Novica Obradović, državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova je kazao da se okupljamo na mjestu koje nas podsjeća na ljudsku patnju, institucionalne propuste i važnost kolektivnog pamćenja. „Ne odajemo samo počast žrtvama, već potvrđujemo opredijeljenost Crne Gore prema istini, pravdi i dostojanstvu svakog čovjeka, bez obzira na njegovo porijeklo, vjeru ili naciju… Njegujući kulturu sjećanja i govoreći otvoreno o teškim poglavljima naše prošlosti, ne dijelimo društvo, već gradimo temelje povjerenja i pomirenja“, naglasio je Obradović.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković konstatovao je da smo u ovoj zemlji imali dosta ratničke hrabrosti, ali ne i građanske hrabrosti. ”Ne možemo govoriti o ljudskim pravima onih kojih više nema. Imali su pravo na život, imali su pravo da budu sa svojom porodicom, imali su pravo da se sklone od mučenja i svih drugih oblika proganjanja, imali su pravo da vole, da se obrazuju, imali su pravo da budu jednaki sa ostalima. A nisu. Spomenik, o kojem se govori neće biti samo spomenik žrtvama, već spomenik jednom vremenu uspavane svijesti i savijesti“, ocijenio je Bjeković na skupu.
Okupljenima su se obratili i članovi porodica žrtava. Majka Amera Prela, najmlađe žrtve deportacije (18 godina), Hikmeta Prelo, kazala je da su joj u maju 1992. godine odveli sina, brata i sestrinog muža. “Odveli su ih ‘na razgovor’, a razgovora nije bilo. Nema mi ni kostiju djeteta, ni brata, ni zeta. Živim, a crni dani prolaze. Samo želim da se ispuni ono što je danas rečeno. Da kad naiđem, vidim tu ploču, da pročitam to ime, da imam uspomenu“, kazala je Prelo. Cijelo izlaganje je dostupno ovdje.
Sejda Krdžalija, majka stradalog Sanina Krdžalije, koji je imao 22 godine kada je odveden, očekuje da žrtve dobiju spomen obilježje. “Prošli put kada sam bila svi su obećali – kad sljedeći put dođemo da će to biti na otvaranju tog spomenika. Zamolila bih vas i zahvalila bih se svima vama, a pogotovo onima s kojima smo jutros bili na sastanku, predsjedniku Opštine i predsjedniku Skupštine Herceg Novog, koji su nam dali podršku i obećali da će se to desiti. Voljela bih da sljedeći put naš dolazak bude na otvaranju tog spomenika. To je, mislim, minimum koji se može uraditi za ovo što se desilo“, istakla je, između ostalog, Krdžalija.
Sin stradalog Osma Bajrovića, Alen Bajrović, zahvalio se predsjedniku Opštine Herceg Novi, Stevanu Katiću, i predsjedniku Skupštine opštine, Milošu Konjeviću, na tome što su, kako je kazao, otvorili vrata žrtvama i pružili ruku, uz obećanje da će se u narednom periodu raditi na izgradnji spomenika u krugu zgrade hercegnovske policije. Podsjetio je na tragične događaje iz maja 1992. godine i pozvao nadležne institucije Crne Gore da konačno procesuiraju odgovorne za ovaj zločin. “Mi ni danas ne znamo tačan broj zarobljenih, to su samo špekulacije, a kamoli da znamo gdje su oni završili. Ja i dalje potražujem posmrtne ostatke moga oca. Tako da očekujem od Specijalnog tužilaštva da pokrene ovaj sudski postupak i da sve one koji su učestvovali u ovom ratnom zločinu procesuiraju – od onih koji su bili direktni izvršioci i onih koji su bili nalogodavci, kao i one koji su vršili određene funkcije u tadašnjoj vlasti po komandnoj odgovornosti za taj ratni zločin”, poručio je Bajrović.
Koordinatorka Centra za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA Ervina Dabižinović navela je da je teško godinama slušati obećanja o postavljanju obilježja, uz ocjenu da to ne bi bio samo čin poštovanja prema žrtvama, već i potreba da društvo preuzme odgovornost za ono što se dogodilo. “Država je bila svjesna šta će se sa njima dogoditi, a danas nemamo utvrđenu odgovornost. Teško je govoriti a ne pomenuti i to da Ministarstvo kulture i Ministarstvo obrazovanja moraju biti najsnažniji pokretači da sadržaj o ratnim zločinima u Crnoj Gori uđe u obrazovanje kako bi mlade generacije znale šta se ovdje dogodilo. Ploča će bilježiti da je bio državni zločin ali će govoriti i o tome da smo spremni da naredne generacije ne ponove ono što smo mi uradili”, kazala je Dabižinovićeva.
Predstavnik Islamske zajednice, imam i izaslanik reisa Džemal Dacić kazao je da treba da gradimo dijalog kao nužnost savremenog društvenog sistema u 21. vijeku, a posebno u našem kontekstu, koji je opterećen raznim bremenima prošlosti. “Ako budemo nastojali da taj dijalog uspostavimo i ako budemo spremni da priznamo sve ove propuste koji su se dešavali u prošlosti, mi ćemo se jednostavno suočiti – pogledaćemo jedni druge u oči, pružićemo jedni drugima ruke i složno se prihvatiti zajedničke odgovornosti. Na taj način, itekako ćemo pospješiti naš suživot”, dodao je Dacić.
Damir Suljević, koordinator programa Ljudska prava u Centru za građansko obrazovanje (CGO), poručio je da smo danas u Herceg Novom ne samo da se sjećamo, već i da opomenemo i upozorimo da i zaborav može biti saučesništvo. “Da upozorimo i na pogrešno ime jedne ulice koja može biti nova rana, jer se poštovanje prema žrtvama ne mjeri izjavama, već činjenicama, odgovornošću, empatijom – i spomenikom koji još uvijek čekamo“, naglasio je Suljević.
Predstavnica Inicijative mladih za ljudska prava Amina Murić istakla je da nekažnjeni zločini žive u drugim oblicima – kroz govor mržnje, nacionalizam, netrpeljivost i nasilje među mladima. “Važno je da znamo šta se dogodilo. Ne zato da bismo bili zaglavljeni u prošlosti, već da bismo spriječili da se ona ponovi… Demokratija se ne ubija samo oružjem, demokratija se ubija i ćutanjem. Zato ovdje danas biramo da govorimo i da pamtimo”, poručila je Murićeva.
Predsjednik udruženja „Štrpci protiv zaborava” Demir Ličina se izvinio u ime Crne Gore porodicama žrtava za počinjeni zločin i pružio podršku apelima da se ispred OB Herceg Novi nađe spomen obilježje. “Donesite odluke. To je najjednostavnije. Na taj način će biti izgrađeno i spomen obilježje”, naglasio je Ličina.
Skupu su prisustvovali i sestra stradalog Sanina Krdžalije, Sanela Krdžalija Bašić, tetka stradalog Amera Prela i sestra Himza Čengića, Fikreta Hadžić. Takođe, na skupu su bili i ministar regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Ernad Suljević, potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković, poslanici Skupštine Crne Gore Amer Smailović i Edina Dešić. U ime Ministarstva unutrašnjih poslova, prisustvovali su i generalni direktor Direktorata za bezbjednosno-nadzorne poslove Zoran Kujović i načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Herceg Novom Dragan Kontić, sa policijskim službenicima. U ime Ministarstva odbrane prisustvovao je državni sekretar Marko Marković.
U ime Ministarstva evropskih poslova, obilježavanju godišnjice zločina deportacije izbjeglica prisustvovao je glavni pregovarač Crne Gore sa EU Predrag Zenović, ispred Kabineta predsjednika Crne Gore saradnici Marija Vesković i Drago Šundić, a u ime Specijalnog državnog tužilaštva pravni savjetnik Branko Vujisić. Skupu je prisustvovao i ambasador BIH u Crnoj Gori Branimir Jukić. U ime Opštine Herceg Novi, prisustvovao je sekretar Sekretarijata za ekologiju i energetsku efikasnost Aleksandar Božović, kao i odbornice i odbornici lokalnog parlamenta.
Među učesnicima skupa bili su i predstavnici: UNDP-a u Crnoj Gori, političkih partija (URA, SDP, SD, Bošnjačka stranka, Liberalna partija) i nevladinih organizacija (Centar za nenasilnu komunikaciju iz Sarajeva, Udruženje žrtava rata Foča 92–95, Građanska alijansa). Spisak učesnika je dostupan ovdje.
ČINJENICE
Prema dostupnim državnim dokumentima, crnogorska policija je krajem maja 1992. godine uhapsila i deportovala preko stotinu osoba, od kojih najmanje 66 Muslimana-Bošnjaka, 33 Srba i dvojicu Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Međutim, podaci istraživača ovog zločina, Šekija Radončića, govore o čak 105 deportovanih Muslimana i ukupnom broju od 143 osobe.
Srbi su mobilisani u vojsku Republike Srpske i nema podataka da je neko stradao od posljedica deportacije. S druge strane, Muslimani-Bošnjaci, odnosno osobe za koje je policija pretpostavila da su bili te nacionalnosti, izručeni su toj vojsci kao taoci, da joj navodno posluže za razmjenu za zarobljene srpske borce. Međutim, skoro niko nije razmijenjen. Većina je ubijena. Jedni koji su iz Herceg-Novog deportovani 25. maja, većinom su stradali u logoru u Foči, a drugi su deportovani 27. maja u Bratunac, gdje su ubijeni. Još uvek nisu pronađena sva njihova tijela. Samo dvanaestoro je preživjelo izručenje u koncentracione logore.
Ostale muslimanske izbjeglice su takođe krajem maja i juna 1992. uhapšene u Baru, Podgorici ili u području blizu granice sa BiH i deportovane pojedinačno u logor u Foču ili su predate agentima Srpske Republike, poslije čega im se gubi svaki trag.
TRI INICIJATIVE
Prije četrnaest godina (2011. godine) HRA, CGO, ANIMA i tada član Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković, uputili su tri inicijative:
- tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova – da se proglasi Dan sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine;
- tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine opštine Herceg Novi Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvamadeportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, i tako podrži želja porodica stradalih iskazana u Herceg Novom 2010. godine;
- da crnogorska policija uputi izvinjenjezbog nezakonitog hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci Srpske Republike BiH.
Godinama ponavljamo ove inicijative, pa smo u maju 2021. godine, prvu inicijativu ponovili i tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Aleksi Bečiću, koji nam je odgovorio kako u tom cilju treba mijenjati Zakon o državnim i drugim praznicima, ali nije učinio ništa da inicira izmjenu.
Drugu inicijativu smo ponovili u septembru 2021. godine, i to predsjedniku Opštine Herceg Novi Stevanu Katiću, predsjedniku Skupštine opštine Herceg Novi Ivanu Otoviću, odborničkim klubovima Skupštine opštine Herceg Novi i tadašnjoj ministarski prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesni Bratić. Od njih nismo dobili nikakav odgovor. Prošle godine, zajedno sa Bošnjačkim vijećem, istu inicijativu smo uputili predsjedniku Opštine Herceg Novi Stevanu Katiću i predsjedniku Skupštine opštine Ivanu Otoviću, kao i svim odbornicima u lokalnom parlamentu. Pošto ni tada nismo dobili odgovor, inicijativa je ponovljena 7. maja ove godine predsjedniku Opštine Herceg Novi, uz molbu za sastanak kako bismo razgovarali o toj temi. Gospodin Katić je, neposredno prije memorijalnog okupljanja, zajedno sa predsjednikom Skupštine opštine Herceg Novi, Milošem Konjevićem, i saradnicima, održao sastanak sa porodicama stradalih i HRA, koja je predstavljala podnosioce inicijative. Predstavnici Opštine su nas ohrabrili da, u saradnji sa Ministarstvom kulture i Ministarstvom unutrašnjih poslova, a uz njihovu podršku, ponovo pokrenemo inicijativu za izgradnju spomenika.
Treća inicijativa je jedina zvanično prihvaćena – realizovana je 2022. godine, kada su direktor Uprave policije Zoran Brđanin i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić prisustvovali memorijalnom skupu u Herceg Novom povodom tridesetogodišnjice zločina. Tom prilikom su uputili javno izvinjenje žrtvama i njihovim porodicama zbog postupaka crnogorske policije. Dodatno, u avgustu 2023. godine, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović uputio je, na sastanku sa Alenom Bajrovićem, sinom Osma Bajrovića koji je žrtva deportacije, i predstavnicama HRA, CGO i Anime javno izvinjenje za ovaj zločin u ime države. On je i juče objavio saopštenje u kojem je apelovao na nadležne državne organe da ne odustanu od utvrđivanja odgovornosti počinilaca za ovaj zločin i pronalaska posmrtnih ostataka stradalih.
Akcija za ljudska prava (HRA)
Centar za građansko obrazovanje (CGO)
ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje