U Crnoj Gori se protestna kultura još gradi i to ide mukotrpno, posebno kada se radi o protestima koji imaju građanski i progresivni karakter, ocijenila je izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević, tokom konferencije Građanska mobilizacija kao odgovor na institucionalni deficit, koju su danas organizovali CGO i Fondacija Fridrih Ebert (FES).
Uljarević je kazala da je raduju gibanja u regionu, bez obzira na sve različitosti, kako u strukturi, tako i u dosadašnjim dometima, kao i da to vidi i kao uspjeh civilnog društva, koje decenijama predano radi na osnaživanju građana da zahtijevaju da institucije rade u javnom, a ne partijskom i partikularnom interesu.
“Kad je riječ o Crnoj Gori, slučaj neformalnog studentskog pokreta „Kamo śutra“ jeste specifičan i po tome što se iz relativno male baze uspio pretvoriti u mobilizacijski otpor institucionalnom cinizmu i bezbjednosnom kolapsu”, rekla je Uljarević, dodajući da su, očekivano, uslijedili pritisci, etiketiranja, pokušaji diskreditacije i targetiranja.
Pokret Kamo śutra, kako je istakla, pojavio se kao nada i inspiracija i dokaz da mladi, na koje se realno ne računa mnogo u crnogorskom društvu, mogu da pokrenu neke procese, dok je to danas podsjetnik da je pritisak odozdo imao i može imati snagu, ali i da ga treba čuvati, širiti i ne dozvoliti da ga uguše strah ili apatija.
„Protesna kultura se u Crnoj Gori još gradi i to ide mukotrpno, posebno kad je riječ o protestima koji imaju građanski, progresivni karakter“, smatra Uljarević. Ona je dodala da se ni ovo što se dešava u Srbiji nije desilo preko noći. „Bilo je mnogo masovnih protesta dok to nije sazrelo do sadašnje situacije“, kazala je Uljarević. Zato, kako je istakla, i na proteste pokreta Kamo śutra treba gledati kao na simptom, indikator i simbol jednog dubljeg procesa koji se dešava u crnogorskom društvu, odnosno procesa koji već sada pokazuje da su građani u mnogo čemu zreliji od onih koji treba da ih vode i u njihovo ime donose odluke.
Taj pokret, kako je kazala Uljarević, pojavio se iz autentične potrebe da se reaguje na nepravdu, a njegovi inicijatori nijesu tražili ništa radikalno. Ona je ocijenila da su njihovi
zahtjevi bili vrlo razumni i dodala da bi sve to i sama vlast, u nekoj drugoj realnosti, promovisala kao reformsku agendu. “Umjesto odgovornog odgovora, dobili su panični, defanzivni, a onda i ofanzivni napad kojem je ton dala partijska ograničenost i vidljiva otuđenost najviših državnih funkcionera od građanstva”, kazala je Uljarević.
Ona je podsjetila da CG Puls, istraživanje koje su u februaru sproveli CGO i DAMAR, pokazuje da samo 35,8 % građana smatra da se Crna Gora kreće u dobrom pravcu, što je značajan pad u odnosu na prethodnu godinu. U istom periodu skoro polovina građana – 49,3 % opisuje situaciju u zemlji kao negativnu ili nestabilnu, a dominantno osjećanje je zabrinutost.
“Kada se uz to doda da 56,7% građana smatra da neko mora snositi odgovornost za događaje 1. januara na Cetinju, dobijamo sliku društva u kojem je zahtjev za odgovornošću postao opšti, transpartijski sentiment. Kamo śutra je faktički bio katalizator tog osjećanja”, rekla je Uljarević. Ona je dodala da je prepoznatljivost pokreta bila ogromna, da je čak 86 % građana čulo za njega, da je učestvovalo 17,4 %, a 61,1% građana podržavalo njihove zahtjeve, naglašavajući da su to “važni podaci i u regionalnom okviru za bilo koji pokret mladih, naročito bez partijske ili, da u našim uslovima naglasim, crkvene infrastrukture”.
Prema riječima Uljarević, značaj tih protesta nije u tome da li su došli do konkretnih rezultata – oni su probili apatiju i pokazali da ima aktivnog društvenog potencijala, i to je ulog za dalje.
Ona je kazala da protesti građana u prvom kvartalu ove godine u Crnoj Gori, ali i oni koji se odnose na sporazume sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, šalju tri ključne poruke “da su institucije bez povjerenja politički prazne i da to ne može nadomjestiti PR već samo dokazana odgovornost, da generacijski glas može biti disruptivan, ali i konstruktivan – ako mu se da prostor i podrška, kao i da građanski pritisak nije hir, već korektivni mehanizam demokratije”.
Kako je rekla Uljarević, danas nije ključno pitanje zašto se Kamo śutra raspao, već da li će društvo naći nove načine da se vrši demokratski pritisak radi kontrole vlasti. “Odgovor na to ne zavisi od institucija, one su već pokazale šta misle. Odgovor zavisi od svih nas, odnosno od toga da li ćemo ćutati ili djelovati”, navela je Uljarević.
Profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, Dušan Spasojević, kazao je da ono što se sada dešava u Srbiji „nije tikva bez korijena i nije došlo niotkuda“.
„Ako govorimo iz perspektive institucionalnog deficita, ove proteste možemo razumjeti kroz ono što se dešavalo nakon masovnog ubistva u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar i u Mladenovcu“, rekao je Spasojević, dodajući da nije postojala nikakva institucionalna reakcija i da je samo jedan ministar, Branko Ružić, podnio ostavku, i da je anketni odbor, koji je formiran u Skupštini Srbije, ugašen.
„Kada je pala nadstrešnica u Novom Sadu i kada su (Aleksandar) Vučić i ostali krenuli da objašnjavaju kako je sve renovirano, osim te nadstrešnice, bijes se izlio na ulice“, naveo je Spasojević.
On je rekao da se model plenuma direktne demokratije koristio nekoliko puta u Srbiji, ali ne sa ovim trajanjem, naglašavajući i da proteste u Srbiji karakteriše insistiranje na odsustvu lidera.
„Studenti su istrajni da oni koji su prepoznatljivi javnosti ne budu u prvom planu“, rekao je Spasojević, dodajući da to ne znači da u plenumu ne postoje ljudi koji su uticajni, ali da je to veoma balansirano.
On je pojasnio da proteste u Srbiji karakteriše i ograđivanje, odnosno distanca, u početku samo prema političkim partijama. „Ta distanca je kasnije krenula da se gradi prema svemu, i to je jedna tendencija koja je bila dosta kritikovana. Studenti su izgradili zid oko sebe, u želji da to bude njihova autentična pobuna i u želji da se ograde od svega“, dodao je Spasojević.
Govoreći o budućnosti protesta u Srbiji, Spasojević navodi i mogućnost „crnogorskog scenarija“.
„Šta pod tim mislim? Mislim da će, onog trenutka kada dođe do pada Srpske napredne stranke, doći do potpune promjene političke scene i da će se pojaviti neki novi akteri za koje je sada jako teško pogađati kakvi će biti“, naveo je Spasojević.
On je izrazio optimizam da će se otvoriti prostor da liberalne, proevropske i građanske ideje budu snažnije nego sada.
Irena Cvetković, istraživačica iz Sjeverne Makedonije, kazala je da protesti u toj državi nijesu započeli sa tragedijom u diskoteci u Kočanima, kada je stradalo 62 mladih ljudi, a više od 200 povrijeđeno, već sa ubistvom mlade djevojke Frosine Kulakove, koja je pregažena dok je prelazila pješački prelaz. Cveković je kazala da su se, nakon tragedije u Kočanima, zapitali „ko je sljedeći“.
Ona je navela da je „Obojena revolucija“, otpor tadašnoj vladajućoj garnituri u Sjevernoj Makedoniji, bila kreativna, veoma glasna, na neki način i zabavna, ali da je imala i veoma jasnu ulogu.
Cvetković je dodala da su vjerovali u transformaciju i da je u fokusu bilo rušenje tadašnje Vlade. „Šta je ovdje drugačije, ovo nas je podsjetilo više na sahranu nego na protest, ljudi su hodali u tišini, držeći svijeće“, objasnila je Cvetković.
Odgovarajući na pitanja učesnika diskusije, ona je rekla da ne misli da će protesti u Sjevernoj Makedoniji dovesti do promjene vlasti, ali da će uzdrmati i srušiti iluziju da je u toj zemlji sve u redu.
„Mi žalimo, ali i tražimo odgovornost, hoćemo da znamo ko je kriv i kako je došlo do ovoga“, istakla je Cvetković.
Ona je ocijenila da, nažalost, „samo tragedije mogu da nas izvuku na ulice, i da je to fenomen koji opisuje u kakvom su stanju naša društva“.
Programski direktor CGO-a Petar Đukanović smatra da u regionu, posebno u Crnoj Gori, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, političke partije ne jačaju institucije, već ih koriste za sopstvene ciljeve. “Umjesto vizije, kapaciteta i odgovornosti dominira populizam, a institucije postaju prostor za korupciju i trgovinu uticajem, što sada već vidno odnosi i ljudske živote”, ocijenio je Đukanović.
On je istakao da je protest važan oblik građanske mobilizacije kroz koji se pokušava korigovati narušena ravnoteža moći i podsjetiti vlasti da legitimitet ne dolazi samo iz izborne kutije, već i iz svakodnevne odgovornosti prema javnosti. Zato, kako je naglasio, građanska mobilizacija danas predstavlja možda i posljednju branu dezintegraciji društvenog povjerenja.
Prema riječima Đukanovića, aktivni građani se suočavaju sa kampanjama zastrašivanja, diskreditacije i optužbama, odnosno i sa narativima koji proteste, kao i kritičare, dovode u vezu i sa stranim službama ili kriminalnim organizacijama. “Svjedočimo i zloupotrebi javnih resursa kako bi se građanska mobilizacija ugušila, kao i pokušajima da se ona predstavi kao prijetnja, a ne kao pokušaj ozdravljenja države”, rekao je Đukanović.
On je istakao da građanska mobilizacija ostaje jedan od rijetkih mehanizama korekcije moći i očuvanja javnih, profesionalnih i odgovornih institucija, ali da ne smije biti samo reaktivna. “To mora biti trajna vrijednost, ugrađena u političku kulturu, podsticana kroz obrazovni sistem i omogućena javnim politikama koje građane prepoznaju kao aktivne učesnike društvenog života, a ne kao pasivne posmatrače”, naveo je Đukanović.
Direktorica Regionalne kancelarije Fondacije Fridrih Ebert u Beogradu, Kirsten Šonefeld, istakla je da je tema konferencije veoma važna i da ukazuje ne samo na instutucionalni deficit, već i na promjene demokratskih ustrojstava država u regionu, ali i šire.
„Imamo ovdje danas naše eksperte koji su analizirali ovu temu u Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedonija. Iz današnih diskusija imaćemo publikaciju koju ćemo objaviti u junu“, najavila je Šonefeld.
Ona je kazala da žele da sagledaju šta se krije iza svih ovih procesa, šta to ljudi traže, pogotovo mladi, kao i da li je riječ o institucionalnom deficitu ili krizi reprezentativne demokratije. „Možda postoji potreba za novim oblicima demokratije, za direktnim učešćem građana u demokratiji i novom političkom kulturom“, rekla je Šonefeld.
Agencija MINA