Crna Gora nije zemlja mržnje – zaustavimo progon Turaka i govor mržnje

Duboko zabrinuti razvojem događaja u Podgorici i šire u poslednjih desetak dana, izražavamo najoštriju osudu svakog oblika nasilja, diskriminacije i širenja mržnje, bez obzira na nacionalnu, etničku ili vjersku pripadnost žrtava ili počinilaca. Incidenti koji su se desili od 25. oktobra 2025. godine, ali i oni od ranije – uključujući fizičke napade, izazivanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, demoliranje poslovnih prostora u vlasništvu turskih državljana, te paljenje automobila – predstavljaju ne samo kršenje zakona, već i direktan napad na osnovna ljudska prava, dostojanstvo i društveni mir u našoj zemlji.

Osuđujemo sva krivična djela počinjena u ovom nizu incidenata, bez ikakvog izuzetka ili relativizacije. Napominjemo ono što bi u zemlji koja stremi članstvu u EU trebalo da bude norma a ne željeni cilj – da niko ne smije biti izvan domašaja zakona. Ovi incidenti nisu samo pojedinačni prekršaji, već zločini motivisani mržnjom po nacionalnoj osnovi, koji su prerasli u progon turskih državljana, što ih čini posebno opasnim i zahtijeva strožu primjenu Krivičnog zakonika Crne Gore, koji predviđa pooštrene kazne za djela učinjena iz razloga nacionalne, rasne ili vjerske netrpeljivosti.

Posebno ističemo da su demoliranje poslovnih prostora i uništavanje imovine turskih državljana klasični primjeri zločina iz mržnje, koji ne samo da krše pravo na imovinu i sigurnost, već i podstiču kolektivnu stigmatizaciju cijele nacije. Ovi incidenti nisu izolovani – oni su praćeni govorom mržnje na društvenim mrežama i u javnom prostoru, uključujući skandiranje parola koji pozivaju na ubistvo državljana Turske, što predstavlja direktno izazivanje nacionalne i vjerske mržnje i mora biti tretirano kao krivično djelo.

Posebnu zabrinutost izražavamo zbog organizovanog protesta građana u Podgorici, koji je obezbjeđivala policija, a koji je rezultirao vrlo prijetećom atmosferom u kvartovima sa velikim brojem turskih stanovnika. Snimci i izvještaji pokazuju da je veliki broj maskiranih muškaraca kružio ulicama, stvarajući osjećaj opasnosti i straha među turskim državljanima. Ovo nije samo spontani skup, već organizovani akt koji je, uz policijsku zaštitu, poslao poruku netrpeljivosti i podstakao dalje incidente.

Zahtijevamo hitno i jednako procesuiranje svih učesnika ovih incidenata. Državno tužilaštvo i policija moraju djelovati bez odlaganja: identifikovati, privesti i sudski goniti sve počinioce nasilja. Jednako tako, svi oni koji su raspirivali mržnju – bilo putem društvenih mreža, javnih skupova ili medija – moraju biti procesuirani u skladu sa Krivičnim zakonikom za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje za koje su zaprijećene kazne zatvorom od šest mjeseci do deset godina i da svi koji su vršili druga krivična djela motivisana mržnjom kao što je uništavanje tuđe imovine, treba strožije da se kazne u skladu sa članom 42a KZCG. Naglašavamo da će svako odlaganje ili selektivnost u punoj primjeni zakona samo produbiti podjele i podstaknuti nove cikluse nasilja.

Kao borci i borkinje za ljudska prava, podsjećamo da Crna Gora nije zemlja mržnje i nasilja – ona je članica međunarodnih sporazuma o zaštiti ljudskih prava, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, i mora djelovati u skladu sa tim obavezama. Kolektivna krivica ne postoji: pojedinci odgovaraju za svoja djela, a ne cijele nacije. Širenje mržnje prema turskim državljanima – koji legalno rade, žive i doprinose našoj ekonomiji – nije odgovor na pojedinačne incidente, već put ka haosu i izolaciji naše zemlje.

Pozivamo sve – građane, političare, medije i institucije da se uzdrže od govora mržnje i da promovišu dijalog i toleranciju. Samo kroz vladavinu prava, jednakost pred zakonom i zaštitu manjina možemo sačuvati Crnu Goru kao multietničko i inkluzivno društvo.

  1. Danijel Kalezić, ERA – Savez za jednaka prava
  2. Milica Kovačević, Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
  3. Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)
  4. Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
  5. Jovan Džoli Ulićević, Asocijacija Spektra
  6. Zlatko Vujović, Centar za monitoring i istraživanje (CeMI)
  7. Staša Baštrica, Kvir Montenegro
  8. Ivana Vojvodić, Juventas
  9. Biljana Zeković, SOS telefon za zene i djecu zrtve nasilja Podgorica
  10. Ervina Dabidžinović, Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA
  11. Milka Tadic Mijovic, Centar za istražiačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG)
  12. Aida Perović, NVO Prima
  13. Vanja Cicmil, Zero Waste MNE
  14. Marica Stijepović, NVO Mirta
  15. Ranko Dacić, Crnogorska mreža za smanjenje štete Link
  16. Ana Dedivanović, Udruženje LBTQ žena “Stana”
  17. Maja Raičević, Centar za ženska prava
  18. Aida Petrović, Crnogorski ženski lobi
  19. Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)
  20. Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore
  21. Budislavka Mira Saveljić, Sigurna ženska kuća
  22. dr Milena Popović Samardžić, NVO Ipso facto
  23. Kristina Mihailović, Udruženje roditelji
  24. Zorana Marković, CRNVO
  25. Zenepa Lika, MSJA
  26. Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava
  27. Nevenka Vuksanović, Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)
  28. Darko Ivanović, NVO 35mm
  29. Aleksandra Radoman, Centar za obuku i obrazovanje
  30. Adnan Čirgić, Crnogorski PEN centar
  31. Aleksandar Radoman, Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK)
  32. Sabina Talović, Bona Fide Pljevlja
  33. Lidija Guberinić, Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje
  34. Filip Kuzman, Antifašisti Cetinja
  35. Almedina Dodić, Eduko Plus
  36. Maja Bogojević, Agora Femina
  37. Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
  38. Jovana Marović, građanska aktivistkinja
  39. dr Tea Dakić, psihijatrica i aktivistkinja za ljudska prava
  40. Srđan Vukčević, ekonomista i poslovni konsultant
  41. Paula Petričević, građanska aktivistkinja
  42. Goran Đurović, građanski aktivista
  43. Tamara Milaš, građanska aktivistkinja
  44. Dragana Tripković, dramaturškinja
  45. Balša Dragojević, aktivista
  46. Tijana Dragojević, aktivistkinja
  47. Jelena Čolaković, aktivistkinja
  48. Aleksandra Vujačić, aktivistkinja
  49. Marija Radović, aktivistkinja
  50. Marija Mijović, aktivistkinja
  51. Marija Ružić Stajović, aktivistkinja
  52. Andrijana Radulović, aktivistkinja
  53. Stefan Đukanović, aktivista
  54. Jovan Bojović, aktivista
  55. Marija Jovanović, aktivistkinja
  56. Milva Milić, aktivistkinja
  57. Marko Vukčević, aktivista
  58. Iskra Đurišić, aktivista
  59. Danijela Nikić, aktivistkinja
  60. Aleksandra Kraljević, aktivistkinja
  61. Aleksa Radonjić, aktivista
  62. Itana Kovačević, psihološkinja
  63. Marko Dragićević, aktivista
  64. Ana Jaredić, aktivistkinja
  65. Jelena Nenezić, glumica
  66. Jelena Martinović, novinarka i književnica
  67. dr Maida Burdzovic, psihijatrica
  68. dr Slaven Jovanović, specijalizant psihijatrije
  69. dr Zlata Kovacević, internista-endokrinolog
  70. Ivana Stanić, slikarka
  71. Adrijana Gvozdenovic, umjetnica
  72. Julija Milačić Petrović Njegoš, glumica
  73. Tijana Todorović, vizualna umjetnica
  74. Radoje Cerović, psiholog i biznis konsultant
  75. dr Boris Ćorić, psihijatar
  76. dr Ljiljana Radulović, neurološkinja
  77. Kristina Gvozdenović, doktorka političkih nauka
  78. Elvis Beriša, građanski aktivista
  79. dr Sandra Vujović, neurolog
  80. Vesna Rajković Nenadić, novinarka
  81. Mila Radulović, novinarka
  82. Sanja Jovanović, filmska producentkinka
  83. Tanja Šuković, novinarka
  84. Ana Milović Jasikovac, omladinska radnica
  85. Martina Markolović, aktivistkinja
  86. Elizabeta Mrnjačević, aktivistkinja
  87. Tanja Pavićević, novinarka
  88. Amra Bajrović, aktivistkinja
  89. Bojana Malović, aktivistkinja
  90. dr Boban Batrićević, univerzitetski profesor i građanski aktivista
  91. Milena Bešić, građanska aktivistkinja
  92. Sanja Orlandić, filološkinja
  93. Jelena Nikolić, diplomirani matematičar
  94. Emir Pilav, politikolog i građanski aktivista
  95. Nikoleta Đukanović, građanska aktivistkinja
  96. Veselin Radulović, advokat
  97. Anđela Milović, novinarka
  98. Bojan Zvicer, građanski aktivista
  99. Miloš Vukanović, istoričar
  100. Olivera Komar, politikološkinja
  101. Marija Perović, rediteljka
  102. Violeta Senić, građanska aktivistikinja
  103. Žarko Begović, građanski aktivista
  104. Jasna Tatar Anđelić, profesorica UCG
  105. Žarko Božović, građanski aktivista
  106. Mila Lekić Pejović, građanska aktivistinja
  107. Damir Suljević, građanski aktivista