Novinarstvo je javni poziv, a novinari i novinarke trebalo bi uvijek da rade u službi javnog interesa. Međutim, kritički orijentisani mediji danas se sve češće suočavaju sa pritiscima institucija i onih koji ih vode, ali i otvorenim targetiranjem od strane drugih medija, što ozbiljno otežava njihov rad i dodatno urušava status novinarske profesije, ocijenjeno je u PROUDCAST-u Centra za građansko obrazovanje (CGO).
O ulozi novinarstva, važnosti pravovremenog i tačnog informisanja javnosti, ali i o pritiscima sa kojima se novinari i novinarke suočavaju – na terenu i u redakcijama, Željka Zvicer, saradnica na programima u CGO-u, razgovarala je sa Mirjanom Miladinović, novinarkom iz Crne Gore i Mladenom Savatovićem, novinarom TV N1 iz Srbije.
Sagovornici su saglasni da novinarstvo podrazumijeva traganje za istinom – uvijek i svuda, te da je istovremeno javni poziv i javna služba.
„Mi smo u funkciji građana i javnosti. To često ili zaboravljamo ili nijesmo toga svjesni, ali to je suština novinarstva. Znamo koja su to pitanja na koja novinarstvo treba da pruži odgovore. Sve mimo toga je iskakanje iz profesije. Moramo mi biti svjesni svog poziva i to više nego javnost ili političari“, ocijenila je Miladinović.
Traganje za istinom, međutim, nije uvijek lako, kazao je Mladen Savatović, opisujući aktuelnu situaciju u Srbiji. „Suočavamo se sa pojavama sa kojima se možda nijesu suočavale starije generacije, kao što su targetiranja, pritisci, pokušaji zastrašivanja, tužbe, fizički napadi i verbalni okršaji. Sve je teže doći do istine, ali novinari jesu i moraju ostati tragači za istinom. Mi smo i kontrolni mehanizam demokratije i njeni čuvari“, rekao je Savatović.
Ukazao je i na to da se vremenom smanjio broj zapošljenih u medijima koji na taj način razumiju svoju ulogu, pa danas istinu ne prikrivaju samo političari, već i pojedini mediji koji toj politici služe. Takvo iskustvo, naveo je, imao je i lično, nakon što ga je na konferenciji za medije targetirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, uz podršku medija bliskih vlasti. „Nakon tog targetiranja i dehumanizacije, stigle su mi prijetnje silovanjem, ubistvom i protjerivanjem. Jedna osoba je na društvenim mrežama napisala da će doći ispred firme u kojoj radim i da će me pronaći. Kada znate da je sve to isprovocirao najmoćniji čovjek u državi, da je on generator toga, i da ljudi koji prijete njemu vjeruju, ostaje realna bojazan da se fizički napad zaista može dogoditi“, upozorio je on.
Iako situacija u Crnoj Gori nije tako ekstremna, Mirjana Miladinović ističe da i ovdje novinari i mediji bivaju meta. „Meta vam je nacrtana na čelu od najviših institucija. To daje praktično pravo bilo kome da vam uradi bilo šta. To je najopasnija poruka koja može da se desi nekom društvu. Podjele na ‘naše’ i ‘njihove’ postoje u politici, društvu i u medijima. Kada ste predstavnik jednog medija, na jednom skupu ste nepoželjni, na drugom vas tretiraju kao da ste dio njihove kuće. Ni jedno ni drugo nije ispravno. Mi smo tu da izvijestimo o onome što se dešava“, objasnila je Miladinović.
Zbog takvog ambijenta, Savatović kaže da je prinuđen da izbjegava određene skupove koji nose visok bezbjednosni rizik. „Po prvi put u svom životu ja zaista strahujem da će da mi poleti kamenica, flaša, da će neko da me izbode ili nešto slično. Imali smo vojnu paradu, prije nekoliko mjeseci, na kojoj su uglavnom bile pristalice Srpske napradne stranke. Otišao sam na taj skup ne smatrajući ga stranačkim skupom, iako sam tražio da me ne šalju na stranačke skupove. Međutim, šta su ti ljudi meni sve dobacivali, kako su me vrijeđali, ponižavali, to ne mogu da vam opišem“, rekao je Savatović.
Sagovornici smatraju i da su političari itekako svjesni opasnosti u koju dovode novinare i medije za koji rade kada ih targetiraju.
„Riječi izgovorene sa skupštinske govornice imaju izuzetnu snagu. Ta etiketiranja, prozivke, veze sa kriminalom i tako dalje, ne ugrožavaju samo onoga ko je u tom trenutku meta, već i ljude na terenu“, upozorila je Miladinović.
„Njihove riječi ponekad ostavljaju i fizičke posljedice. Napadi i targetiranja nijesu od juče, to traje već 13 godina. Svaki put im govorimo da ono što danas izgovaraju sjutra može poslužiti kao opravdanje da nas neko ubije, osakati ili nam uništi život. Veoma su svjesni onoga što rade, jer znaju da tim targetiranjem kreću pažnju sa suštine – sa koruptivnih poslova, povezanosti sa kriminalnim strukturama i sličnih tema“, dodao je Savatović
Kao dodatni problem istaknut je i nedostatak solidarnosti među kolegama, naročito u situacijama javnih napada.
„Na toj konferenciji predsjednik me je nazvao dokazanim lažovom, ne navodeći nijedan dokaz za takvu tvrdnju, optužio me da sam ga nazvao Hitlerom, da sam nevaspitan i rekao da će me on ‘prevaspitati’ kada roditelji nijesu. Dvije zapošljene u prorežimskim medijima branile su predsjednika od mojih potpitanja. Ja ga nijesam vrijeđao niti sam mu išta loše rekao – samo sam insistirao na odgovoru. Možda je sve čak bilo i izrežirano: on viče, vrijeđa i targetira, a one stoje nekoliko metara od mene i dobacuju“, podsjetio je Savatović.
„Kada govorimo o solidarnosti u Crnoj Gori, jedno je solidarnost među novinarima na terenu, među izvještačima. Koliko puta čekamo satima, mrznemo se, prebacuju nas iz jednog hodnika u drugi, kisnemo i slično i takav odnos stvara određeni osjećaj solidarnosti. Međutim, kada dođemo do pres konferencija i trenutka postavljanja pitanja, ponovo se izdvajaju pojedinci, kao da neko ima veće pravo da pita, kao da su nečija pitanja bolja ili poželjnija od drugih“, rekla je Miladinović.
Govoreći o sudskoj zaštiti, Savatović je istakao da presude protiv prorežimskih medija postoje, ali da su izrečene kazne uglavnom simbolične, dok se napadi na novinare često ne procesuiraju.
„To su mizerne kazne, ali predstavljaju neku satisfakciju jer je neko zvanično potvrdio da su lagali i vodili kampanju. Kada je riječ o napadima, mene je na ulici, dok sam radio anketu, napao zamjenik gradonačelnice Smedereva. Postupak je pokrenut tek nakon mjeseci insistiranja i podnošenja pritužbi. Dao sam iskaz u tužilaštvu, ali do suda nikada nijesmo stigli, optužnica je odbačena. I to uprkos snimku na kojem se jasno vidi ko je napadač i kako mi vuče ruku, otima mikrofon, prijeti i najavljuje lomljenje opreme. Tužilaštvo je to obrazložilo time da sam snimak emitovao i da me, navodno, niko nije spriječio da objavim ono što sam želio“, podijelio je jedno od svojih iskustava Savatović.
Miladinović je istakla da se u Crnoj Gori broj okončanih postupaka može „prebrojati na prste jedne ruke“, te da institucije ne čine dovoljno kako bi obezbijedile sigurno okruženje za rad novinara.
U osvrtu na budućnost novinarstva kao profesije, Miladinović i Savatović nijesu izrazili veliki optimizam, ali vjeruju da će istina, u čijoj službi mediji moraju da rade, biti na cijeni.
„Istraživačko novinarstvo ima budućnost, jer mašine ne možemo naučiti gdje da istražuju, šta da istražuju i kako da budu kontrolori demokratije, što je naša osnovna uloga. Tu vidim glavnu svrhu novinarstva u budućnosti: u istraživačkim pričama i nadzoru vlasti, u onome što moderne tehnologije, internet, ChatGPT i sve drugo sa čim se danas suočavamo, ne mogu da zamijene“, ocijenila je Miladinović.
„Mene brine interesovanje generacija koje dolaze poslije nas. Svake godine je sve manje mladih ljudi koji se odlučuju za novinarstvo, jer je to postala opasna i neisplativa profesija. S druge strane, oni mediji koji profesionalno rade, često nemaju kapacitete da ti omoguće neku sigurnu egzistenciju. Nekada je novinarstvo bilo veoma cijenjena profesija, a danas je taj status srozan. Zato se postavlja pitanje: ko će se u budućnosti baviti ovim poslom?“, zaključio je Savatović.
Cijeli PROUDCAST je dostupan na linku: https://youtu.be/hSMe766v2Go
Ovaj emisija je zajednička produkcija CGO-a i njemačke Fondacije Friedrich Ebert (FES). Sadržaj emisije je isključiva odgovornost sagovornika.
Maja Marinović, saradnica na programima