Proces pristupanja Crne Gore karakteriše formalni napredak koji često nadmašuje sadržajne promjene, zbog čega evropske integracije rizikuju da postanu tehnički proces, a ne pokretač stvarne i održive transformacije, zaključuje se, između ostalog, u analizi “Crna Gora kao predvodnica bez funkcionalne vladavine prava”, prve iz edicije Crna Gora u fokusu njemačke fondacije Fridrih Ebert (FES), čija je autorka Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO).
U analizi se podsjeća da je Crna Gora od 2012. do 2026. godine otvorila sva 33 pregovaračka poglavlja, čime je pokazala visok stepen formalne usklađenosti sa EU okvirom. Međutim, napredak u zatvaranju poglavlja ostaje spor i neujednačen. Za 14 godina privremeno je zatvoreno svega 14 poglavlja, odnosno oko 42%, uprkos obnovljenom zamahu politike proširenja EU.
“Ambicija Vlade da do kraja 2026. zatvori sva preostala poglavlja djeluje sve nerealnije, čak i u povoljnom geopolitičkom kontekstu i uz pojačan fokus Evropske komisije na proširenje. Neuspjeh u ostvarivanju ovog cilja primarno bi odražavao nedostatak političke posvećenosti vladajuće većine, a ne ograničenja koja dolaze od institucija EU ili država članica”, ocjenjuje se dalje.
Uljarević ukazuje da su u osnovi tog razmimoilaženja između ambicija i rezultata trajući strukturni izazovi, osobito u oblasti političke stabilnosti i vladavine prava, uključujući nezavisnost pravosuđa, ograničene rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, kao i zloupotreba javnih resursa u partijske i partikularne svrhe. Posvećenost evropskim integracijama, kako se navodi, ostaje pretežno formalna, uz nedostatak dosljedne i iskrene političke volje, što rezultira skromnim napretkom u ključnim oblastima.
Naglašava se da vladavina prava, iako temeljni uslov pristupanja EU, ostaje opterećena izraženim jazom između normativne usklađenosti i primjene u praksi. Posljedice su vidljive kroz nizak nivo povjerenja javnosti, spore postupke, neujednačenu sudsku praksu, slabe mehanizme odgovornosti i trajni politički uticaj na institucije.
Poseban fokus stavljen je na pravosudni sistem, koji je i dalje ranjiv na snažne strukturne i političke pritiske.Apostrofirano je da su poglavlja 23 i 24 „srce“ pregovora i da se napredak ne može svesti na usvajanje zakona i strategija, već mora podrazumijevati njihovu punu primjenu i garancije nezavisnosti, efikasnosti i odgovornosti.
Efikasnost pravosuđa ostaje hroničan problem, obilježen zaostalim predmetima, ograničenim resursima, neravnomjernim opterećenjem i nedovoljno razvijenim alternativnim mehanizmima rješavanja sporova. Razmjere problema potvrđuje i praksa Evropskog suda za ljudska prava, koji je od 2009. do 2025. donio 82 presude protiv Crne Gore, pri čemu je u 95% slučajeva utvrđena povreda prava, najčešće u vezi sa pravičnim suđenjem, dužinom postupaka i neizvršavanjem presuda. Posebno se upozorava i na posljedice sve izraženije „medijalizaciju“ pravosuđa.
Kada je riječ o upravljanju i odgovornosti u pravosuđu, navodi se da reforme Sudskog i Tužilačkog savjeta nijesu donijele potrebne promjene. Finansijska nezavisnost pravosuđa ostaje slaba, a dodatni problemi uključuju neujednačenu primjenu disciplinskih mehanizama, izostanak reakcije na nalaze Državne revizorske institucije (DRI) i prekomjernu upotrebu pritvora. „Sve to ukazuje na duboko ukorijenjene slabosti sistema koje i dalje ograničavaju njegovu efikasnost i kredibilitet”, ističe se.
U oblasti borbe protiv korupcije, pozitivan pomak ogleda se u uspostavljanju institucija, uz opasku da njihova efikasnost ostaje ograničena, naročito u slučajevima visoke korupcije. Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) suočava se sa izazovima nezavisnosti, političkog uticaja i pristupa koji je više usmjeren na administrativnu usklađenost nego na suštinsku odgovornost.
Analiza opominje i da sektor bezbijednosti nije pokazao otpornost na politizaciju, a kao ilustracija se istitču nedavne izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, usvojene bez adekvatnih javnih konsultacija i uz ošte kritike, a koje neopravdano šire ovlašćenja ministra i slabe proceduralne garancije, otvarajući prostor za arbitrarnost.
U konačnici, ocjenjuje se da je Crna Gora razvila sveobuhvatan zakonodavni i institucionalni okvir za vladavinu prava, ali i da taj okvir još uvijek ne proizvodi dovoljno održivih rezultata, pri čemu vladavina prava ostaje centralni i najosjetljiviji dio pristupnog procesa, dok pravosuđe najjasnije pokazuje raskorak između formalnog napretka i učinkovite transformacije.
Ivan Kašćelan, asistent na projektima