Kad govorimo o ljudskim vrijednostima govorimo o legatu prosvjetiteljstva kao epohe koja je dala jedan od najznačajnijih impulsa razvoju savremene civilizacije. Koliko univerzalne ljudske vrijednosti žive u današnjoj Crnoj Gori?
Sloboda, ravnopravnost i ljudska prava su inherentne svakom čovjeku i zato bi kao preduslov neotuđivog ljudskog dostojanstva trebalo da budu zaštićeni i poštovani. Jasno je da u crnogorskom kontekstu postoje izazovi u očuvanju i primjeni osnovnih ljudskih vrijednosti. Procesi koji se dešavaju na globalnom nivou poput post-istine i intelektualnog skepticizma, koji podriva oslanjanje na razum i donošenje odluka zasnovanih na dokazima, danas su prisutni i u Crnoj Gori. Proces klerikalizacije društva prijeti održavanju sekularnog karaktera i očuvanja dostignutih standarda u oblasti ljudskih prava, obrazovanju, društvenim normama. Emocije i subjektivna uvjerenja nadmašuju objektivne činjenice i naučni konsenzus, podrivajući povjerenje u stručnost i racionalni dijalog.
Ovu kompleksnost nam je posebno vidljivom učinila kriza sa epidemijom COVID-19, ali i brojni događaji koji su dio mukotrpnog procesa demokratske konsolidacije proteklih godina i čiji je, za sada, rezultat i i trend sve veće polarizacije i radikalizacije u društvu, težnje da pojedini nacionalni i vjerski identiteti budu prioritet nad univerzalnim ljudskim pravima i individualizmom. Društvo se fragmentira duž etničkih, vjerskih i ideoloških linija slabeći duh zejedništva.
Istraživanja pokazuju da se ispod narativa o multkulturalnosti u Crnoj Gori krije more predrasuda umjesto punog prihvatanja različitosti. To, nažalost, ilustruju i podaci o visokoj etničkoj i religijskoj distanci, pa tako najmanje polovina građana i građanki nikad ne bi stupila u brak sa nekim ko je druge vjere ili etničke pripadnosti.
Umjesto da se ujedinjujemo u različitostima, čini se, da one danas postaju snažne prepreke među nama koje pospješuju u prvom redu političari i vjerski lideri koji svoj moć koriste bez odgovornosti prema zajednici.
Crna Gora danas nije inkluzivno društvo, jer ga svi građani ne osjećaju kao sredinu u kojoj su prihvaćeni i u kojoj imaju pravo da budu ono što jesu i da se slobodno izraze. Pojedine grupe žive isključene i zanemarene na margini društva, poput Roma i siromašnih, ali i LGBT osoba, OSI, i brojnih drugih diskriminisanih po različitim ličnim svojstvima. Rodna ravnopravnost je ustavno proklamovana kategorijom, ali zemlja bilježi sistemsku neodgovornost u adekvatnom odgovoru na nasilje nad ženama i rast broja femicida.
Jedan od ključnih problema društva je i slabo povjerenje, kako među samim građanima, tako i u institucije sistema – ukratko, nedostatak vjere u to da smo pravično, sigurno i solidarno društvo. Bez jake kohezije koja nas povezuje u zajednicu teško je očekivati napredak u stvaranju društvenog ambijenta u kojem ljudske vrijednosti žive. U tom smislu, neophodni su napori svih aktera u društvu u suočavanju sa izazovima iza kojih stoji namjera da se ugroze univerzalne vrijednosti, prepozna i razumije kriza u kojoj se nalaze kako bismo ih odbranili i učinili snažnijim za buduće generacije.
Petar Đukanović, programski direktor