Dobar odgovor sistema na vršnjačko nasilja i maloljetničku delinkvenciju mora da bude brz, ali ne paničan. Mora da zaštiti žrtvu, ali i da radi sa počiniocem. Mora da uključi školu, porodicu, centar za socijalni rad, zdravstveni sistem, policiju kada je potrebno, i lokalnu zajednicu. Najgore je kada svako prebacuje odgovornost na nekog drugog. Upravo tada dijete ostaje između rizika koji rastu i odgovora koji izostaju, poručeno je danas na prvom panelu konferencije „Između rizika i odgovora: prevencija vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije“, koju je organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO), u okviru projekta „SRCE: Podrška osnaživanju i otpornosti mladih danas“, koji sprovodi u partnerstvu sa Regionalnom akademijom za razvoj demokratije (ADD), uz podršku Delegacije EU u Crnoj Gori i kofinansiranje Ministarstva javne uprave.
„Ovaj projekat je nastao iz potrebe da se reaguje prije nego što posljedice postanu teške, kroz odgovoran i sistemski pristup. Vršnjačko nasilje i maloljetnička delinkvencija su ozbiljni društveni problemi koji traže uvezano djelovanje institucija, zajednice i mladih“, kazao je Miloš Knežević, koordinator za razvoj u CGO-u, ukazujući i da nalazi istraživanja opominju da nema prostora za relativizaciju problema i da je neophodan mnogo odlučniji, ozbiljniji i kontinuiraniji odgovor svih nadležnih aktera na vršnjačko nasilje.
„Analiza je pokazala i da sistem mora biti znatno više usmjeren na resocijalizaciju i reintegraciju maloljetnika, uz bolje povezivanje institucija i snažniju praktičnu podršku. Normativni okvir sam po sebi nije dovoljan ako u praksi ne obezbjeđuje djelotvorne mjere, pravovremenu podršku i stvarne šanse da se mladi vrate u bezbjednije i podsticajnije okruženje“, naglasio je Knežević.
Kroz projekat su, ističe Knežević, osnaženi i kapaciteti policije, škola, pravosuđa i drugih aktera koji rade sa mladima i maloljetnicima, jer efikasan institucionalni odgovor nije moguć bez kontinuirane saradnje, stručnog usavršavanja i senzibilizacije za potrebe djece i mladih. „Važno je da oni koji su često prvi kontakt u sistemu imaju znanje, alate i podršku da reaguju pravovremeno, odgovorno i senzitivno“, poručio je on, upozoravajući da je vršnjačko nasilje trajući problem u našem društvu koji samo raste, dok se propuštaju prilike da se suzbije.
„Jedan od najvažnijih zaključaka jeste da mladi nijesu samo grupa koju treba zaštititi, već i akteri promjene, kojima društvo mora dati više prostora, povjerenja i podrške. Kroz kampove, vršnjačke radionice, debatni program i druge aktivnosti vidjelo se da mladi, kada dobiju znanje, priliku i ohrabrenje, mogu biti snažni saveznici u izgradnji sigurnijeg, otpornijeg i inkluzivnijeg društva“, naglasio je Knežević.
Aleksandra Jerkov, ko-osnivačica ADD-a, istakla je da su „vršnjačko nasilje i maloletnička delinkvencija posljedica nagomilanih rizika – od porodičnog nasilja i socijalne isključenosti, preko školskog neuspeha i nedostatka institucionalne podrške, do sve izraženijeg digitalnog nasilja.“ Ona je upozorila i na normalizaciju nasilja u javnom prostoru kroz govor koji podstiče netoleranciju i agresiju.
„Kada se osvrnemo na Srbiju, ne možemo zaobići tragedije iz maja 2023. godine: OŠ „Vladislav Ribnikar“, a zatim Dubonu i Malo Orašje. Ti događaji su uzdrmali cijelo društvo, otvorili ogromnu javnu raspravu o nasilju među mladima, o dostupnosti oružja, o odgovornosti roditelja, o školi, medijima i institucijama. Međutim, do danas društvo, ali ni porodice oštećenih, nikada nijesu dobili odgovor na ključno pitanje: koji dijelovi sistema su zakazali u prevenciji, a koji u reakciji na ove tragedije“, kazala je je ona.
„Zašto odgovor sistema nije bio adekvatan? Zato što se pokazalo da normativni okvir i stvarni kapacitet sistema nisu isto. Nije dovoljno imati strategiju ako ona nema punu primjenu. Nije dovoljno imati pravilnik ako škola nema podršku da ga sprovede. Nije dovoljno reagovati kada se nasilje dogodi. UNICEF-ova situaciona analiza za Srbiju upozorava na potrebu za snažnijom psihološkom i emocionalnom podrškom deci i adolescentima, kao i na šire institucionalne slabosti koje utiču na zaštitu djece“, pojasnila je Jerkov.
„Borba protiv vršnjačkog nasilja i maloletničke delinkvencije direktno je povezana sa ukupnim društvenim ambijentom. Nije moguće graditi kulturu nenasilja u obrazovnom sistemu, dok se istovremeno u javnom prostoru tolerišu ili podstiču obrasci agresije i nekažnjivosti“, zaključila je Jerkov.
Alma Novalić, asistentkinja na programima