Činjenice demantuju UCG

Centar za građansko obrazovanje (CGO) odgovorno ukazuje na društvene devijacije koje detektuje i pokušava svojim djelovanjem isprovocirati valjanu institucionalnu reakciju, ali i djelovati konstruktivno u pravcu unaprijeđenja postojećeg zakonodavnog okvira i loših praksi. U tom kontekstu je urađena i studija “Akademska čast na crnogorski način – plagijati u Crnoj Gori i njihovo (ne)procesuiranje”, a koja je izazvala histeričnu reakciju rukovodstva Univerziteta Crne Gore (UCG).

Napor koji je UCG uložio u 2016. kako bi sakrio sve tražene informacije od CGO-a i ignorisao ozbiljne probleme na koje je CGO ukazivao, uz prateće nimalo časne radnje u pokušaju diskreditacije rada CGO-a, obrnuto je proporcionalan uloženom naporu i vremenu za preveniranje, suzbijanje i procesuiranje plagijata akademskog osoblja i studenata na UCG. I to plaćaju građani Crne Gore koji o radu UCG, sa samog sajta UCG, malo mogu saznati ako apstrahuju samohvalospjeve rukovodstva UCG, na čelu sa rektorkom Radmilom Vojvodić.

Rad CGO-a na ovu i ostale teme je javno dostupan, a koliko su naši nalazi meritorni pokazuje činjenica da pitanje korupcije u obrazovanju, koje je CGO pokrenuo prije osam godina, ima danas svoje mjesto u relevantnim međunarodnim izvještajima, uključujući i one Evropske komisije, ali i u shodnim nacionalnim dokumentima, čime je borba protiv korupcije u obrazovanju postala propisana obaveza. Prije osam godina, dobili smo prve prijetnje i etikete da izmišljamo ovaj problem radi “granta”, a vrijeme je pokazalo da nijesmo izmislili problem, nego da smo ga čak potcijenili u obimu. Vrijeme nije promijenilo na kritike zatvorenu svijest koja živi u rukovodstvu UCG. Zato im poručujemo da nema potrebe da nam ponovo prijete da će nas tužakati donatorima i partnerima i pozivamo da to što prije učine. Ne bi bilo prvi put da te metode koriste. Usput, bilo bi dobro da rukovodstvo UCG i njihovi štićenici iznesu javno i druge prijetnje koje posredno dolaze do nas, kako bismo mi onda imali pravni osnov za dalje procesuiranje. No, za to treba mnogo više hrabrosti nego za nepotpisano propagandističko saopštenje…

Na strast UCG da sve neistomišljenike omalovažava odgovorićemo činjenicama.

Prvo, UCG je jedini državni univerzitet u regionu koji nema softver za otkrivanje plagijata, iako se njegovo uvođenje obećava već godinama.

Drugo, pitanje plagiranja se odnosi na sve radove koji za rezultat imaju verifikaciju nadležnih na UCG i posljedično određena zvanja, počev od seminarskih, preko magistarskih do doktorskih, a ne samo na doktorske kako se implicira u saopštenju UCG. I do sada je bilo primjera o plagiranju radova na UCG a nikakve reakcije nadležnih organa. Javnosti je poznat slučaj sa magistarskom tezom bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ali UCG misli da se na to zaboravilo.

Treće, istina je da je CGO podnio dokumentaciju o doktoratu Velimira Rakočevića i Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu radi utvrđivanja njene autentičnosti, s obzirom da je odbranjena na istom. Po saznanjima CGO-a, Pravni fakultet u Beogradu je započeo radnje u procesu formiranja te komisije ali ih je obustavio kad je dobio obaveiještenje iz Podgorice da je takva komisija u Podgorici formirana. U dopisu Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 740/6 od 29.6.2016, dekan prof. dr Sima Avramović, potvđuje CGO-u da nijesu formirali komisiju za ispitivanje navoda o plagijatu doktorske disertacije Velimira Rakočevića “jer smo od Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore dobili dopis u kome nas obaveštavaju da su formirali ekspertsku međunarodnu komisiju za proveru originalnosti, samostalnosti i naučnog doprinosa doktorske disertacija g-dina Velimira Rakočevića”. Avramović je CGO-u uz ovo dostavio i dopis Velimira Rakočevića, u kojem ga Rakočević obaviještava da je Pravni fakultet pod njegovim rukovodstvom formirao komisiju za provjeru autentičnosti njegovog rada. Sada se rukovodstvo UCG pravi da ne zna za ovu informaciju pa opravdava svoje nepostupanje navodnim čekanjem odgovora iz Beograda, a za koji zna da neće stići.

Četvrto, za rukovodstvo UCG nijesu problem optuženi za plagijate, nego mediji i NVO koji se bave ovom temom, pa pokušava poništiti i ta istraživanja etiketirajući ih kao simulirana. No, na žalost UCG, ta su istraživanja pokrijepljena činjenicama, dokumentima, izjavama relevantnih strana, dokumentacijom koja nedvosmisleno svjedoči o nesavjesnom postupanju institucija, konkretno u ovom slučaju UCG, a koje proizvodi dugoročno nesagledive štetne posljedice. Ukoliko UCG konačno počne raditi na uspostavljanju principa akademske čestitosti nesebično ćemo sa njima podijeliti naše istraživačke vještine, kriterijume prepoznavanja plagijata i neetičkog ponašanja, pošto UCG u svom saopštenju priznaje da im manjka znanja u toj oblasti.

Peto, Etički kodeks UCG se odnosi na sve one koji su zapošljeni ili studiraju na UCG. Odbijanje predsjednika Suda časti, Dražena Cerovića, iz navodnih formalnih a potpuno neutemeljenih razloga da prihvati prijedlog CGO-a da procesuira slučaj Rakočević je izraz nedostatka integriteta da radi svoj posao. Predsjednik Suda časti ima dužnost, po istom tom Etičkom kodeksu, i da sam ukazuje na slučajeve naučnog nepoštenja svojih kolega, što takođe nije uradio. Dodatno, Sud časti krije bazične informacije o svom radu zbog je CGO podnio žalbu Agenciji za slobodan pristup informacijama, pa je nejasna tvrdnja Iz saopštenja UCG o nekakvoj “korektnoj komunikaciji” CGO-a sa Sudom časti.

Na brojne konstrukcije o pitanjima koje nijesu bile predmet analize CGO-a, nećemo odgovarati da bi zadržali fokus koji upravo UCG izbjegava, ali ostajemo otvoreni da u nekom javnom prostoru direktno sukobimo mišljenja o svemu.

Konačno, niko ne može UCG dezavuisati kao njegovo rukovodstvo. Ali, nije javni interes da to rukovodstvo nastavi sa takvim radom, koje je pored svega navedenog rezultiralo time da ove godine 47% građana cijeni da je korupcija prisutna na UCG, što je za čak 18% više nego prije četiri godine, kao i da je UCG u 2016. pao za 647 mjesta na Webometrics listi univerziteta (sada je na 2997 mjestu) u odnosu samo na 2015. (tada je bio na 2350 mjestu). Koliko je UCG kao državni univerzitet u tom pogledu daleko ne samo od univerziteta razvijenih zapadnih država, već i od regiona, pokazuje činjenica da je na istoj listi Univerzitet u Ljubljani na 286 mjestu (2711 mjesta ispred UCG), Univerzitet u Zagrebu na 479 mjestu (2518 mjesta ispred UCG) a Univerzitet u Beogradu na 536 mjestu (2461 mjesta ispred UCG).

Iz svega gore navedenog, CGO apeluje na novog ministra prosvjete Damira Šehovića, da učini sve što je u njegovoj moći, da se zaustavi urušavanje ove najstarije visokoškolske ustanove.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka