Porast kriminaliteta, ne samo u Crnoj Gori, već i mnogo šire, dovodi do opterećenja zatvorskih ustanova i potrebe da se koriste i alternativni modeli krivičnog sankcionisanja. Dodatno, zatvorska kazna, osim što ne ostvaruje sve očekivane efekte, predstavlja i značajno budžetsko opterećenje. Zato je uvođenje alternativnih sankcija u naš krivični sistem iskorak, ali da bi taj sistem produkovao adekvatne rezultate potrebno ga je u potpunosti uskladiti sa savremenim evropskim trendovima u oblasti kaznene politike, zaključeno je danas u Podgorici na konferenciji koju je organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO).
Tom prilikom, Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, podsjetila je na nedavno sprovedeno istraživanje u okviru ovog projekta koje ukazuje da sistem alternativnih sankcija i mjera još uvijek predstavlja novinu za većinu građana Crne Gore što se reflektuje i u njihovom znanju. “Treba naglasiti da ni postojeći društveni stavovi ne doprinose stvaranju podsticajne klime za ovaj sistem, jer gotovo 7 od 10 građana Crne Gore smatra da na izvršioce krivičnog djela veći uticaj ima kazna zatvora nego neka alternativna sankcija ili mjera, dok je samo petina suprotnog mišljenja. To znači da su potrebni dalji napori i u promociji sistema alternativnih sankcija i mjera, kao i u edukaciji određenih društvenih grupa o korisnosti ovih mehanizama.” Uljarević je navela i da u CGO-u vjeruju da sistem efikasnog alternativnog sankcionisanja može i mora pronaći svoje izraženije mjesto u sistemu izvršenja krivičnih sankcija. „Vjerujemo i da u vremenu koje slijedi može zauzeti i značajnu ulogu u prevenciji kriminaliteta, zaštiti prava osuđenih lica kroz humanizaciju postupanja prema njima, a samim tim i doprinijeti i ukupnoj bezbijednosti društva“, zaključila je ona.
Generalna direktorka Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija u Ministarstvu pravde Crne Gore Nataša Radonjić, saopštila je da je„koncept crnogorskog krivičnog zakonodavstva godinama počivao na tradicionalnom krivičnom zakonodavstvu, što potvrđuju i istraživanja javnog mnjenja po kojima građani vjeruju da počinilac krivičnih djela treba da bude kažnjen zatvorskom kaznom i da jedino takva kazna može biti efikasna u smislu ostvarivanja svrhe kažnjavanja. Međutim, svjesni smo da svaki proces promjena i uvođenja novih instituta, novih zakonodavnih rješenja zahtijeva određeno vrijeme, a to je slučaj i sa uvođenjem alternativnih sankcija. Mi smo dugo imali kaznu rada u javnom interesu u krivičnom zakonodavstvu, ali ne i njenu primjenu. Kasnije smo stvorili povjerenje i od strane pravosudnih organa, ali i od osuđenih lica koji trebaju da daju suglasnost da bi se izvršila ova kazna i u tom dijelu sada možemo da kažemo da imamo određene rezultate u primjeni ove mjere“. Ona je kazala i da sve dalje aktivnosti trebaju biti usmjerene da ove alternativne sankcije uzmu značajniji procent učešća u kaznenoj politici pravosudnih organa, a što zahtijeva zajednički rad kako pravosudnih organa i opšte javnosti, nevladinih organizacija i svih onih koji se ovom temom bave u organu izvršne vlasti tj. Ministarstvu pravde. „Jedino tako se ove sankcije mogu kvalitetno sprovesti i njihovi benefiti se mogu osjetiti na pravi način u društvu i time dobiju svoju populizaciju i prihvatljivost opšte društvene javnosti“, zaključila je Radonjić.
Dr Ilija Vukčević, direktor Instituta za pravne studije (IPLS), uporedio je period od prije pet godinai danas „kada se na ovu temu gledalo kao na avangardu iz razloga što je ova tema, kao i neke druge koje je IPLS obrađivao, bila praktično u povoju. Razvijali smo metodologiju, pokušali da napravimo sistematizaciju i statistiku, a koliki je napredak ilustruje i podatak da u 2012, 2013. i 2014. nijedna kazna kućnog zatvora nije bila izrečena. Sada vidimo da je došlo do razvoja u ovoj oblasti, pa tako danas imamo i mnogo više materije koju možemo analizirati. Upravo zbog razvoja prakse i broja predmeta, moja je preporuka, da fokus treba staviti na pojedinačne kazne kao što je kućni zatvor tj. da to bude jedna sama za sebe cjelina koja bi se obrađivala u okviru određenog projekta,“ preporučio je on.
Milorad Marković, pravni ekspert u Institutu za pravne studije (IPLS), predstavio je najvažnije podatke i zaključke analize sistema primjene alternativnih sankcija i mjera u Crnoj Gori. Sama analiza je sprovedena na bazi neposrednog uvida u sudske spise i dostupnih informacija od strane pravosudnih institucija i Ministarstva pravde, uz ono što je osvrt na zakonodavni okvir, međunarodne standarde i primjenu tih standarda u Crnoj Gori. U pogledu mjera kojima se modifikuje izvršenje kazne lišenja slobode, Marković je rekao da je neophodno „izvršiti analizu primjene instituta uslovnog otpusta sa aspekta razumnosti rokova odlučivanja po molbama za uslovni otpust, dužini trajanja izrečenog uslovnog otpusta u odnosu na 1/3, odnosno polovinu preostale kazne, kao i dužinu kazne zatvora za koje je odobren uslovni otpust. Takođe, važno je i sprovesti dalju analizu primjene instituta uslovne osude i uslovne osude sa zaštitnim nadzorom u dijelu primjene odredbe člana 10. st. 2. Zakona o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu, kao i mogućnosti da sud zahtjeva od Ministarstva pravde da sačini izvještaj o procjeni rizika za lice protiv koga se pred sudom vodi krivični postupak“. Imajući u vidu druge kazne kao alternative kazni lišenja slobode, među koje spadaju novčana kazna i rad u javnom interesu, istakao je da je važno sprovesti dalju analizu u kojoj mjeri se vrši zamjena novčane kazne sa kaznom rada u javnom interesu.
Analiza pokazuje da je Direkciji za uslovnu slobodu u 2018. godini dostavljeno na izvršenje1508 sudskih odluka u kojima je izrečena uslovna osuda. Samo su dva predmeta uzeta u rad radi procjene stepena rizika (kriminogenih faktora) osuđenog lica, jer u ostalim slučajevima nije iskazana potreba, a kazna rada u javnom interesu je u 2018. bila prisutna u radu Direkcije za uslovnu slobodu u 234 predmeta. Po osnovu izvršenja ovih kazni Direkcija je nadležnim sudovima dostavila ukupno 444 izvještaja. „Kako bi se realnije sagledale brojke u dijelu izricanja ovih kazni treba imati na umu da je u radu posmatranih osnovnih sudova u Crnoj Gori došlo do smanjenja broja izrečenih kazni u periodu 2015-2018. Tako je 2015. izrečeno 4093 krivične sankcije dok je 2018. izrečeno 3106 kazni, što je smanjenje od 24,11%. Smanjenje izrečenih kazni se u najvećoj mjeri odrazilo na smanjenje broja izrečenih kazni zatvora (2015. je izrečeno 1245 kazni, a 2018. 823 zatvorske kazne) u procentu od 33,90%, kao i na izricanje uslovnih osuda (2015. je izrečeno 2076 uslovnih osuda, a 2018. godine 1370 uslovnih osuda) u procentu od 34%“, naveo je Marković. On je zaključio da je, kao što je navedeno u samoj Strategiji za izvršenje krivičnih sankcija 2017 – 2021, koju je sačinilo Ministarstvo pravde, „najozbiljnija slabost u kaznenom sistemu previše oslanjanja na zatvorske kazne. Zatvorske kazne se izriču u okolnostima u kojima druge zemlje koriste alternativne krivične sankcije.“
Nataša Radonjić, generalna direktorica Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija, ocijenila je da je predstavljena analiza „svojom strukturom pratila naše strateško opredjeljenje u ovoj oblasti sa aspekta normative, primjene, saradnje i populizacije ovih vidova sankcionisanja. Posljednje izmjene zakona su rezultat bazične primjene kazne rada u javnom interesu i kazne zatvora u prostorijama za stanovanje, a svakako i novine nadležnosti odlučivanja suda po molbama za uslovni otpust gdje sud može tražiti od Direkcije za uslovnu slobodu procjenu rizika. Lica iz određene struke se mogu angažovati u raznim oblastima kroz koje mogu pokazati svoj doprinos pri čemu se uvijek vodi računa o izvršenom krivičnom djelu i posljedicama. Izazov za nas u ovoj oblasti je decentralizacija obavljanja poslova tako da smo se trenutno opredijelili da prvu kancelariju otvorimo van Podgorice, u Bijelom Polju što će doprinijeti dostupnosti osuđenika.“
„Ranije nijesmo imali uslova da primijenimo kaznu zatvora u prostorijama za stanovanje. To je sad u punoj funkciji i sa punim efektima, i imamo udio od 95% ovih kazni koje se uspješno izvrše. Kroz izmjene zakona smo otvorili novu mogućnost, u cilju podsticanja pravosudnih organa da daju povjerenje u pogledu uslovnog otpusta za kazne u dužem trajanju koje bi se mogle izvršavati u kućnim uslovima po principu elektronskog kontrolisanja, i to u slučaju zatvorskih kazni do dvije godine čime se doprinosi reintegraciji tog lica“, kazala je ona.
Rukovoditeljka Stručne službe u Vrhovnom državnom tužilaštvu, Dijana Gavranović Popović, pojasnila je da „državni tužilac za maloljetno lice može izreći dvije vrste alternativnih sankcija, a to su: opomena i vaspitni nalog. S druge strane, ovlašćeni policijski službenik – policajac za maloljetnike, uz odobrenje državnog tužioca, može izreći opomenu ili poravnanje za krivična djela koja se gone po privatnoj tužbi“. Dodala je i da se vaspitni nalog može izreći maloljetnom licu za krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do deset godina, ako postoje dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je maloljetnik učinio krivično djelo i ako je maloljetnik dao svoj pristanak, uz saglasnost zakonskog zastupnika (roditelja/staratelja) spremnost žrtve i maloljetnika na pomirenje – posredovanje, ali i kada se procijeni da će primjena vaspitnog naloga na odgovarajući način uticati na maloljetnika kako da popravi učinjenu štetu, tako i na njegovo buduće primjerno ponašanje. Ona je kazala da „upravo kroz ovu alternativnu mjeru maloljetnik preuzima ličnu odgovornost i lično angažovanje da svojim trudom popravi učinjenu štetu i u svojoj zajednici pokaže primjereno ponašanje, razvija odgovornost i dužnost prema sebi i drugim ljudima, i u konačnici stvara se uvid postojanje pravila i pravnog reda koje treba da poštovati“.
„Od 2012 – 2019. sklopljena su 132 sporazuma sa institucijama/organizacijama u Crnoj Gori, u kojima se mogu sprovoditi vaspitni nalozi uključivanja maloljetnih lica u određene sportske aktivnosti i vaspitni nalozi obavljanje društveno korisnog ili humanitarnog rada. Time se pokazuje i razvija osjetljivost i odgovornost lokalne zajednice za podršku maloljetnicima u prevazilaženju krize koja se manifestovala izvršenjem krivičnog djela“, zaključila je ona.
U dijelu koji je bio predviđen za diskusiju, Maja Raičević, izvršna direktorka Centra za ženska prava, kazala je da je ova organizacija u saradnji sa Savjetom Evrope i Vrhovnim sudom uradila analizu kaznene politike u slučajevima nasilja u porodici koja je pokazala da je procenat alternativnih sankcija još uvijek veći od procenta izrečenih zatvorskih kazni, što ukazuje na preblagu kaznenu politiku u ovoj oblasti i tolerantan odnos društva i institucija prema ovom problemu. „Visoka stopa povrata među optuženima (jedan od dva učinioca u krivičnim predmetima, odnosno jedan od tri u prekršajnim predmetima) jeste relevantan pokazatelj nedjelotvornosti izrečenih kazni odnosno pokazuju da blaže kazne uslovljavaju veću stopu povrata. Zabrinjavajući je podatak koji smo zabilježili tokom istraživanja – sudovi su izrekli i jednu kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci koju je osuđeni trebao da odsluži u domu u kojem živi zajedno sa žrtvom i njihovom djecom prema kojima je upotrijebljeno nasilje. U pitanju je neosnovana kazna protivna samoj prirodi kažnjavanja. Ovakav odnos prema žrtvama bi se, takođe, mogao kvalifikovati kao nečovječno i ponižavajuće postupanje ili čak i mučenje“, podvukla je Raičević.
Današnja konferencija, koja je okupila 50 predstavnika institucija, pravosudnih organa, stručnjaka iz oblasti pravosuđa, civilnog sektora, medija i političkih partija, završna je aktivnost projekta Alternativne sankcije – od kazne do reintegracije čiji je opšti cilj unaprjeđenje i zaštita ljudskih prava u Crnoj Gori kroz aktivno učešće organizacija civilnog društva u praćenju primjene politika i pravnog okvira za zaštitu ljudskih prava. Projekat je podržalo Ministarstvo pravde Vlade Crne Gore.
Miloš Knežević, PR/saradnik na programima