Centar za građansko obrazovanje (CGO) u okviru projekta Ubrzajmo ljudska prava!, organizovao je danas konferenciju u hotelu Ramada, u Podgorici, sa početkom u 10h00, kao završni javni događaj istoimenog projekta, koji je sprovodio CGO u saradnji sa Građanskim inicijativama (GI) iz Beograda, od novembra 2013. do januara 2015, a uz finansijsku podršku Evropske unije posredstvom Delegacije EU u Crnoj Gori.
Daliborka ULJAREVIĆ, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) je naglasila da je “Završna konferencija prilika da se osvrnemo na neke od postignuća projekta koji je trajao 14 mjeseci, a u okviru kojeg smo se na različite načine trudili da ubrzamo uspostavljanje kulture ljudskih prava u Crnoj Gori“. Ona je govoreći o ambijentu za ostvarenje ljudskih prava istakla da “Netolerancija, razni pojavni oblici diskriminacije, kršenje prava građana i građanki na različite načine od strane različitih društvenih subjekata, bilo da su to ostrašćeni i ksenofobični pojedinci i grupe ili pak, i dalje netransformisane državne institucije, ostaju izazovi sa kojima se suočavamo. Brojni iskoraci u uređenju zakonodavnog i institucionalnog okvira ostaju formalnog karaktera, na što ukazuju rijetki primjeri adekvatnog procesuiranja slučajeva kršenja ljudskih prava, kao i izostajanja potrebne reakcije institucija i kad je sistemsko kršenje ljudskih prava u pitanju”. Ona je zaključila da je “Veoma važno naglasiti da je upravo u godini kada je dio NVO sektora koji ima kritički odnos prema načinu vršenja vlasti i lošim rezultatima javnih politika bio predmet brutalne diskreditacije i diskriminacije i na ličnoj osnovi, realizovan projekat koji je imao širok zahvat afirmacije i podizanja kapaciteta organizacija civilnog društva u zaštiti ljudskih prava. Time su osnaženi kapaciteti NVO sektora ne samo da zastupa prava marginalizovanih grupa i druge vidove kršenja ljudskih prava, već da bude sposoban da zaštiti i svoja prava, kao i da jača međusobne odnose povjerenja i solidarnosti.”
Suad Numanović, ministar za ljudska i manjinska prava u Vladi Crne Gore i član Savjet za zaštitu od diskriminacije, ocijenio je da projekat „Ubrzajmo ljudska prava“ od “velikog značaja za pronalaženje strateških orjentira za nastavak borbe protiv diskriminacije”, kao i da “dodatno osposobljava i unaprijeđuje djelovanje nevladinog sektora, usmjerenog ka promociji i zaštiti ljudskih prava na nacionalnom nivou”. Numanović je, dalje, istakao da je “borba protiv svih oblika diskriminacije, prepoznata kao jedan od prioriteta u radu Vlade Crne Gore, koja je posvećena punoj zaštiti i promociji ljudskih i manjinskih prava svih njenih građana”. Prema njegovim riječima, ne manje važan je odgovor institucija države – policije, ombudsmana i pravosudnog sistema, na kršenje ljudskih prava u svakom pojedinačnom slučaju. „Njihovo jačanje, i jačanje povjerenja građana u njihovo djelovanje, su elementi od izuzetne važnosti, koji su u osnovi pregovora koje vlada vodi sa EU u poglavlju 23“, rekao je Numanović.
Nj. E. Mitja Drobnič, šef Delegacije EU u Crnoj Gori je istakao da Crna Gora, tokom procesa pristupanja EU, mora obezbijediti odgovarajuće pravne instrumente koji će svakoj osobi garantovati da u potpunosti uživa svoja prava. „EU očekuje od Crne Gore da obezbijedi da svaka osoba u potpunosti uživa svoja prava, ne samo na papiru nego i u praksi. 2015. godina mora biti godina sa rezultatima“, kazao je Drobnič. „Zato snažno podržavamo crnogorske NVO u njihovim naporima da prate ostvarivanje ljudskih prava. Iskreno se nadamo da će ovaj projekat ubrzati stanje ljudskih prava u Crnoj Gori, doprinijeti boljem medijskom pokrivanju tih pitanja i, što je najvažnije, podizanju svijesti građana o njihovim pravima“, poručio je Drobnič.
Uvodničar prve sesije pod nazivom Izazovi u primjeni modernog koncepta ljudskih prava bio je Zoran Pažin, državni agent Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava ocijenio je “riječ izazov suštinski odgovara trenutku u kojem se nalazi Crna Gora, pogotovo kada su ljudska prava u pitanju. Pred Crnom Gorom je prije svega izazov da definiše šta je to vladavina prava, polazeći od toga šta je kulturna i društvena stvarnost u Crnoj Gori. Takođe, moramo znati šta je praktična primjena vladavine prava”. Pažin je ukazao i na potrebne reforme u načinu obrazovanja pravnika u Crnoj Gori, kako bi se oni kapacitirali da primijenjuju evropske standarde.
Bojana Selaković, iz Građanskih inicijativa, je podsjetila da region ima zajedničke probleme, a da je gorući problem raširena netrpeljivost i ksenofobija. “Treba da utičemo sa jedne strane na javne politike, koje je sama država donijela, a s druge strane moramo da radimo na osvješćivanju građana i građanki kako bi koristili svoja prava”, dodala je Selaković.
Milorad Marković iz Instituta za pravne studije je govorio o projektu „Sistem primjene kratkotrajnih kazni lišenja slobode i alternativnih krivičnih sankcija u Crnoj Gori“ i istakao da su kroz analizu zakonodavnog okvira došli do nalaza da je neophodno stvoriti normativne pretpostavke za učešće probacije (službe) u krivičnom postupku i pored ostalog uspostaviti veći stepen saradnje i umreženosti institucija u postupku probacije, kao i veći stepen izricanja alterantivnih sankcija i mjera i uspostavljanje sistema praćenja izvršenja alternativnih sankcija od strane Ombudsmana.
Milena Perović Korać se osvrnula na projekat Monitorovog centra za demokratiju i medije koji se bavio političkom diskriminacijom. “Crnogorsko društvo nema institut smjene vlasti koja se koristi političkom diskriminacijom kako bi se održala. Istraživanja pokazuju da je politička pripadnost postala preduslov za zapošljavanje u institucijama,” zaključila je Perović Korać.
Marijana Laković Drašković, advokatica, koja je govorila o Vulnerabilnim grupama i (ne)vidljivim ljudskim pravima: pravima lica sa invaliditetom i crnogorskoj praksi ocijenila je da “bez garancija osnovnih prava i sloboda nema ni zdravog kolektiviteta, ni zdravog života. Zato treba obezbijediti ne samo formalno-pravnu, već i faktičku ravnopravnost svih gradjana i gradjanki, ravnopravnost u pogledu poštovanja gradjanskih i političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.” Ona se posebno osvrnula na primjere diskriminacije osoba sa invaliditetom, čak i one u kojima su tu diskriminaciju (ne)posredno sprovodile institucije i organizacije koje treba da se bave zaštitom ljudskih prava. “Kao prioritetan cilj u Crnoj Gori nameće se potreba za većim stepenom razvoja svijesti građana i građanki, a posebno nosilaca javnih ovlašćenja o pravnim sredstvima za prevenciju i zaštitu od diskriminacije, kadrovskom i tehničkom osposobljenošću organa za ispunjavanje njihovih obaveza, planiranju i programiranju kratkoročnih i srednjoročnih ciljeva, daljem razvoju zakonodavstva u ovoj oblasti, kao i njegovoj potpunoj, dosljednoj i kontrolisanoj implementaciji”, zaključila je Laković Drašković.
Milisav Mimo Korać iz Saveza “Naša inicijativa”, govoreći o pravima djece i omladine sa smetnjama u razvoju je podsjetio da roditelji djece i mladih sa smetnjama u razvoju ne poznaju dovoljno svoja prava i prava svoje djece, ali i ukazao na brojne probleme u procesu primjene postojećeg zakonodavnog okvira.
“Onemogućavanje slobodnog pristupa i kretanja lica s invaliditetom ukazuje da su lica otežanog kretanja nepoželjna u našem društvu. Time se krše njihova osnovna ljudska prava, ali i unižava njihovo ljudsko dostojanstvo. Bez rješavanja ovog problema nema ni govora o poštovanju ljudskih prava, ali ni o izjednačavanju mogućnosti i integraciji ove populacije u društvenu zajednicu”, smatra Dejan Tmušić iz Udruženja paraplegičara Cetinje.
Dragana Tripković, je ocijenila da je za ATAK koji je producirao dokumentarni film “Žive oči”, rad sa slijepim i slabovidim licima kroz jedan složen projekat bio “napredak u razvoju sopstvenih kapaciteta, s obzirom da je pokrenuo jedan vid izražavanja umjetnosti koji ranije nije prepoznat kao potreban i neophodan. Za svakog člana ekipe, saradnja i komunikacija sa slijepim i slabovidim osobama predstavlja neprocjenjivo iskustvo, jer su nas pustili u njihov svijet i dozvolili da osjetimo djelić njihove svakodnevnice, naučili nas vrijednostima koje su nam bile nepoznate ili koje su se pod pritiskom današnjeg načina života zatajile u nama. “
Kao uvodničarka na temu Prevazilaženje rodne neravnopravnosti u Crnoj Gori: dokle smo stigli? Nada Drobnjak, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore je ocijenila da je pitanje rodne ravnopravnosti veliko pitanje i prije svega „veliki izazov jer se većinom tretira kao žensko pitanje. Crnogorsko društvo se i dalje poziva na stereotipe i imamo situaciju da su žene naročito diskriminisane“. Ona se posebno osvrnula na odnos zakonodavnog okvira i prakse u političkoj participaciji žena.
Olja Stojanović iz SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Berane, je istakla da je opšti cilj njihovog projekta bio poboljšanje zaštite i socijalne sigurnosti žrtava porodičnog nasilja, a da bi specifično trebalo raditi na jačanju strateškog međusektorskog partnerstva u odgovoru na nasilje u porodici. Ona je podvukla da se „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima! Ne tražimo više, ne pristajemo na manje!“
Hatidža Neljaj iz SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Ulcinj, je naglasila da je u narednom periodu bitno uspostavljanje rodne ravnopravnosti i principa jednakih mogućnosti a naročito stvaranje institucionalnih mehanizma za unaprjeđenje ljudskih prava žena i primjenu politika rodne ravnopravnosti u opštini Ulcinj, koja u tom pogledu sada bilježi jako loš rezultat.
Jovana Hajduković iz Sigurne ženske kuće je rekla da „ U Crnoj Gori ne postoje zvanični podaci o broju djece čiji roditelji ne doprinose njihovom izdržavanju. U praksi najčešće ne postoji mogućnost naplate alimentacije, jer dužnici pronalaze načine kako da izbjegnu pomenutu zakonsku obavezu.” Ona je dodala i da je naročito problem to što jednoroditeljske porodice (samohrani roditelji) imaju pravo na materijalno obezbjeđenje samo u slučaju da zadovoljavaju uslove koji se odnose na imovinu i prihode.
Ervina Dabižinović je istakla da se ANIMA kroz projekat «Pamtiš, pitaš, uznemiravaš» fokusirala na afirmaciju rodnog pristupa politici i povećanje vidljivosti žena u političkoj zajednici, dajući doprinos afirmaciji ženskih prava i ohrabrujući inicijative civilnog društva koje tragaju za alternativnim dijalogom sa „političkim društvom“.
Na konferenciji su kao završna aktivnost dodijeljeni sertifikati grupi mladih novinara koji su pohađali obuku u oblasti razvoja tehnika za praćenje u slučajevima kršenja ljudskih prava u Crnoj Gori i dodijeljene po prvi put nagrade za najbolji najbolje tekstove u izvještavanju o ljudskim pravima u 2014.godini i to prva nagrada za tekst Jad, muka i pola Đemove kifle Ivanu Čađenoviću iz Vijesti, drugo mjesto za tekst Vlahović prepisala 2/3 rada od stranih autora Tini Popović i Mili Radulović iz Vijesti, dok treću nagradu dijele za tekst Zašto gladuju radnici Metalca Milena Perović Korać iz Monitora, za Sjećanje koje ne zastarjeva: slučaj Štrpci – Zoran Radulović, Monitor i za tekst Mijenjaju brojeve predmeta da bi prikrili trajanje sudskih procesa Mitar Rakčević iz Dana.
Projekat Ubrzajmo ljudska prava! imao je za cilj jačanje uloge civilnog društv,a u promociji ljudskih prava i demokratskih reformi u Crnoj Gori, te podršku mirnom usklađivanju grupnih interesa, kao i konsolidovanju političkog učešća i zastupljenosti građana i građanki. Konkretnije, projekat teži unapređenju praćenja i zaštite ljudskih prava u Crnoj Gori kroz pojačano i aktivno učešće organizacija civilnog društva.
Konferencija je okupila oko 80 predstavnika/ca NVO sektora, institucija koje se bave zaštitom ljudskih prava kroz različite aspekte, političkih partija, medija i diplomatskih predstavnika.
Svetlana Pešić, saradnica na programima