Strategija za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti je istekla 2012. i nikada nije inovirana. Nije urađena ni adekvatna procjena o njenom učinku, niti su predviđene nove mjere za naredni period. I pored niza aktivnih strateških dokumenata u oblasti socijalne i dječje zaštite, prava osoba s invaliditetom, prava izbjeglica, zdravlja, zapošljavanja koje su još uvijek aktivne, veliki broj mjera koje tretiraju ekonomski i socijalno najugroženije grupe stanovništva, nisu dale zadovoljavajuće rezultate.
Podaci MONSTATA pokazuju da je procenat siromašnih porastao od 9,3% u 2011, na 11,3% in 2014, dok je oštrina siromaštva uvećana duplo u istom periodu, od 0,7% u 2011, na 1,4% u 2014. U 2013, procenat nezaposlenih je dostigao 20%. I pored ovakvih rezultata, svjedoci smo da se usvaja još niz novih zakona, kao što su Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju i Zakon o radu i podzakonskih akata kojima se uvećavaju troškovi života, obaveze građana prema državi i koji će direktno imati negativne posljedice na ekonomski najugroženiji i socijalno najisključeniji sloj stanovništva.
Ujedinjene nacije su još 2013. zaključile da Crna Gora do 2015. neće dostići prvi Milenijumski cilj-smanjenje siromaštva. Tada su naglasili da je posebno zabrinjavajuće to što se nivo siromaštva povećava i što se produbljuju socijalne nejednakosti: nivo siromaštva u seoskim područjima i na sjeveru je gotovo dva puta veći od nacionalnog prosjeka. Gotovo polovina stanovništva u Crnoj Gori je siromašna, kao i većina stanovništva u ruralnim oblastima. Romi i Egipćani su najranjivija kategorija stanovništva, a praćeni su izbjeglicama, raseljenim licima korisnicima materijalne pomoći, penzionerima, dugotrajno nezaposlenima i osobama s invaliditetom. Procenat nezaposlenosti mladih je jako visok i veliki broj je mladih ljudi koji nisu u obrazovnom sistemu, ali nisu ni zaposleni, niti traže zaposlenje. Ovakvi podaci, kao i niz legislativnih poteza kojima se pokazuje socijalna neosjetljivost države, ilustruju potpuni fijasko strateškog okvira i preduzetih mjera u ovoj oblasti.
Ovim putem, Koalicija za društvene promjene predlaže hitnu prioritizaciju oblasti smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti na sljedeći način:
1. Usvajanje krovnog dokumenta – Strategije za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti i Akcionog plana za njenu implementaciju;
2. Uspostavljanje tijela za praćenje sprovođenja Strategije i povezanih strategija iz oblasti zapošljavanja, obrazovanja, zdravlja i socijalne inkluzije;
3. Evaluaciju socio – ekonomskog uticaja postojećih nacrta i prijedloga Zakona u oblastima zapošljavanja, obrazovanja, zdravlja i socijalne inkluzije i njihova izmjena u skladu sa milenijumskim ciljevima smanjenja siromašta i socijalne isključenosti.
Sa trenutnim zakonskim okvirom i izmjenama koje se pripremaju, a o kojima smo govorili u prethodnim saopštenjima, postoji osnovana bojazan da će procenat siromašnih, ovom dinamikom, u narednih dvije godine iznositi petinu stanovništva Crne Gore, a da će četvrtina stanovništva (i to primarno žene) biti nezaposlena. Iz gore navedenih razloga, smatramo da relevantne institucije moraju hitno preduzeti mjere da bi se spriječilo pretvaranje Crne Gore u zemlju trećeg svijeta.
Članice Koalicije za društvene promjene: Juventas, SOS telefon Podgorica, Centar za građansko obrazovanje (CGO), Centar za romske inicijative, CeMI, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, AD Centar Ekvista, Queer Montenegro, „Naše doba“ i CAZAS.