Koalicija za REKOM je u Sarajevu, 27. janaura 2018. godine održala VIII Skupštinu, a potom, 28. i 29. januara 2018. godine, XI Forum za tranzicionu pravdu u post – jugoslovenskim zemljama.
Delegati Skupštine su pozdravili spremnost većine lidera post-jugoslovenskih zemalja da na samitu Berlinskog procesa u Londonu, u julu 2018. godine, potpišu Sporazum o osnivanju REKOM-a i time aktiviraju član 49 Nacrta Statuta REKOM-a o preduzimanju priprema za osnivanje Komisije (REKOM).
Delegati su pozvali predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović da nastavi s podrškom Inicijativi za REKOM, koju je pružao bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović – uz čiju stručnu podršku je sačinjen Nacrt Statuta REKOM-a (oktobar 2014.godine). Delegati podsjećaju predsjednicu Hrvatske da je u izradi Nacrta Statuta REKOM-a, učestvovala profesorka Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr Zlata Đurđević, u svojstvu izaslanice predsjednika Hrvatske u Regionalnoj radnoj grupi za izradu Statuta REKOM. Taj Statut je bez ijedne primjedbe, 14. novembra 2014. godine, usvojila Koalicija za REKOM, očekujući brzo pokretanje procedure za osnivanje REKOM-a.
Koalicija apeluje na predsjednicu Hrvatske da ima u vidu činjenice koje su utvrdili Haški tribunal i sudovi u Hrvatskoj i regionu, kao i rezultate istraživanja Documente i Fonda za humanitarno pravo – a podaci pokazuju da su identitet i okolnosti smrti najmanje 10.000 žrtava u ratu na teritoriji Hrvatske već utvrđeni. Nema nijednog razloga da žrtve rata u Hravstkoj ne dobiju regionalno priznanje i ne budu „zajedničke žrtve“.
Koalicija za REKOM poziva predsjednicu Republike Hrvatske i predsjednika Slovenije, članice EU, da se pridruže predsjednicima Srbije, Kosova, Crne Gore i Makedonije, i bošnjačkom članu Predsedništva BiH, i imenuju lične izaslanike za pisanje Sporazuma o osnivanju REKOM, koji bi premijeri post-jugoslovenskih zemalja potpisali na samitu Berlinskog procesa, u Londonu 2018. godine, i time stvorili uslove da Nacrt Statuta REKOM, u razumnom roku, stupi na snagu.
Forum za tranzicionu pravdu okupio je oko 250 učesnika – istraživače tranzicione pravde i politike i njene primjene u praksi, aktiviste nevladinih organizacija za ljudska prava, članove lokalnih i evropskih akedemskih zajednica, tužioce i sudije, žrtve i predstavnike EU.
Panel o uticaju civilnih inicijativa na jačanje tranzicione pravde je pokazao da je malo projekata nevladinih organizacije koji su dobili političku podršku, i da primjer Inicijative REKOM ukazuje da je bilo potrebno 10 godina da se dobije (nestabilna) politička podrška, koja je teško održana, i to najviše zahvaljujući tome što Koalicija za REKOM, osim političkog i javnog zagovaranja, sprovodi empirijsko istraživanje – popis ratnih žrtava u periodu 1991 – 2001. godine, kao aktivnost podrške mandatu REKOM-a. Prikaz aktivnosti „Žena u crnom“ je opomenuo da uporno obilježavanje zločina i učešće u komemoracijama širom regiona duboko uznemirava javnost i jača saosjećanje prema „drugim“ žrtvama, ali da političke elite u Srbiji ne podržavaju humanizaciju „drugih“.
Panel o pomirenju iz ugla akademske zajednice je dao sumornu sliku akademika koji, između ostalog, imaju zadatak da obrazuju mlade o prošlosti. Rečeno je da se na njih ne može računati, da angažovani pojedinci ne mogu pokriti činjenicu da „svi čuvaju svoju sinekuru“, i to je razlog zašto u svakoj zemlji, imamo samo jednog ili dva istoričara koji javno govore, dok se svi ostali izgovaraju naučnom potrebom za „istorijskom distancom“.
Panel o nasljeđu Haškog tribunala je problematizirao doprinos Tribunala obrazovanju o ratnim zločinima i komandnoj odgovornosti, procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima, doprinos demokratskim procesima – uklanjanju sa političke scene nekih od vojnih i političkih lidera odgovornih za rat i ratne zločine i izgradnji kulture sjećanja na ratove i žrtve. Panelisti su vrlo ubjedljivo ukazali da je Tribunal, kažnjavanjem nekih od najviših političkih i vojnih lidera, ustanovio praksu da za masovne ratne zločine odgovaraju nosioci vlasti po zakonu (de iure). Eric Gordy je rezimirao zvanične ocjene lokalnih lidera i zajednica o Tribunala: „istina je zataškana, institucije rade protiv nas, naša grupa je najveća i najvažnija grupa žrtava, druge grupe su počinile više zločina nego što se javno govori a naša manje“. Jasna Dragović – Soso je ukazala da unutar naučne zajednice postoji skoro konsenzus : „ (…) da koliki god da su njegovi ostali doprinosi, Tribunal nije imao neki vidljiv uticaj na izgradnju javnog sjećanja na ratove i ratne zločine“.
Panel o pomirenju iz ugla proširenja EU na zapadni Balkan je izazvao najveće reakcije učesnika Foruma. Viši ekspert EK, David Hudson, je pojasnio što nova strategija EK donosi u pogledu pomirenja: „Mi u EU smo uspjeli da se držimo dogovora – da se više nikada nećemo ubijati. Vama, EU pomaže da izgradite puteve, da lakše putujete i povezujete se sa drugima. To je jedan od modela podrške pomirenju. EU ne posmatra pomirenje kao praštanje učinjenog nego kao indeks političke zrelosti, koliko su vlade u regionu politički zrele da osiguraju saradnju, da razvijaju demokratske institucije i da budu demokratične. Pomirenje je vaš interni izazov, odgovor na zaostavštinu. Na vama je da odredite pristup, a EU je tu da pomogne, pod uslovom da je pristup prema susjedima pozitivan, i da vlade i političare, kada nešto obećaju, drži za riječ.“
Panelisti, Nataša Kandić, Ana Rudan i Eric Gordy su snažno podvukli potrebu jače podrške EU samoj Inicijativi za REKOM u kontekstu spremnosti lidera da doprinesu javnoj konstrukciji sjećanja na zajedničku prošlost, popisom 130.000 žrtava u vezi sa ratovima 1991 – 2001.