Centar za građansko obrazovanje (CGO) podnio je danas inicijativu predsjedniku Vlade Crne Gore Dušku Markoviću za pokretanje postupka razriješenja Aleksandra Andrije Pejovića zbog kršenja Ustava u dijelu nespojivosti funkcija i zahtjev Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK) za pokretanje postupka protiv Pejovića za utvrđivanje sukoba interesa i ograničenja u vršenju javnih funkcija.
Aleksandar Andrija Pejović je ministar evropskih poslova u Vladi Crne Gore i glavni pregovarač za vođenje pregovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji sa funkcijom ambasadora, odnosno istovremeno obavlja dvije javne funkcije i po istima ima paralelne prihode. To je suprotno članu 104 Ustava Crne Gore koji propisuje «Predsjednik Vlade i član Vlade ne može vršiti poslaničku i drugu javnu funkciju, niti profesionalno obavljati drugu djelatnost». Pejović krši i članove 7, 9 i 23 Zakona o spriječavanju korupcije, odnosno vrši dvije javne funkcije, a nije ni prijavio sva primanja koja ima po tim osnovima kada je preuzeo i drugu funkciju, na što je bio obavezan 30 dana od dana stupanja na funkciju, iako su ona višestruko veća nego ona koja se nalaze u njegovom javnosti dostupnom imovinskom kartonu.
CGO je ukazao ASK-u na Pejovićev status ambasadora na koji mu je Vlada kao organ vlasti dala suglasnost kroz usvajanje neustavne i nezakonite Odluke o izmjenama i dopunama odluke o uspostavljanju strukture za pregovore o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji, a na osnovu ovog je dobio i dodatne prihode kroz Rješenje o posebnom dodatku na osnovu zaradu.
Dodatno, Pejović je i član Glavnog odbora Demokratske partije socijalista (DPS) i predsjednik Komisije za međunarodnu saradnju, evropske i evroatlanske integracije DPS-a, dok se istovremeno nalazi na evidenciji Ministarstva vanjskih poslova kao lice koje ima status ambasadora. Zakon o vanjskim poslovima propisuje u članu 109 da «Diplomata ne može biti član organa političke stranke» čime Pejović krši i Zakon o vanjskim poslovima jer je i visoki funkcioner DPS-a, pa samim tim ne može biti ambasador u skladu sa crnogorskim zakonodavstvom.
Konačno, iz svih Pejovićevih javnih funkcija teško je utvrditi i kome je on odgovoran kao glavni pregovarač/ambasador – da li sebi samom kao ministru evropskih poslova ili kolegi ministru vanjskih poslova ili svom partijskom šefu? Takva situacija dovodi u pitanje javni interes jer ukoliko je sam sebi odgovoran, a ambasadori nijesu direktno odgovorni premijeru već ministru vanjskih poslova, pri čemu naglašavamo da je ambasadorska funkcija direktno vezana za poziciju glavnog pregovarača, onda se otvara pitanje sukoba interesa u smislu stava 2, člana 7: “Sukob interesa u vršenju javne funkcije postoji kad privatni interes javnog funkcionera utiče ili može uticati na nepristrasnost javnog funkcionera u vršenju javne funkcije.” Takođe, kada putuje u inostranstvo i ima partijske susrete pitanje je: ko zapravo snosi troškove tih susreta, odnosno da li on trošeći novac poreskih obveznika zastupa javni ili partijski interes?
Jasno je i da se ne može u isto vrijeme biti na više mjesta i paralelno, kvalitetno i odgovorno obavljati u punom kapacitetu više funkcija od kojih su makar dvije u rangu javnog funkcionera u različitim državama i zasebno plaćene.
CGO je za sve navode priložio premijeru i ASK-u kompletnu dokumentaciju, tražeći od premijera da u skladu sa svojim ovlašćenjima stane u zaštitu ustavnog određenja i spriječi nespojivost funkcija propisanih Ustavom, a sve u cilju zaštite principa vladavine prava. Takođe, CGO očekuje od ASK-a da postupi efikasno, kako smo to imali priliku da vidimo u proteklih par mjeseci kad je riječ o nekim drugim sličnim slučajevima, iako daleko manjeg obima sukoba interesa ili potencijalnog sukoba interesa, i donese odluku u odnosu na Pejovića nezavisno od toga što se radi o visokom funkcioneru vladajuće partije.
Ana Nenezić, koordinatorka programa Demokratizacija i evropeizacija