Centar za građansko obrazovanje (CGO) je, u sklopu edicije “Proces suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori“, objavio drugu po redu publikaciju slučaj “Kaluđerski laz”. Edicija je uspostavljena sa publikacijom slučaj “Morinj”.
Objedinjavanjem ključnih i autentičnih dokumenata iz procesa ratnih zločina u Crnoj Gori, ovog puta za slučaj “Kaluđerski laz”, CGO želi da ubrza raskidanje sa negativnom praksom neadekvatnog procesuiranja ratnih zločina, izgradnju potrebnog institucionalnog okvira i ohrabri konstruktivno suočavanje sa prošlošću. Takođe, na ovaj način se omogućava budućim pravnicima, istraživačima i drugoj zainteresovanoj javnosti, da imaju lakši uvid integralno u sve aspekte suđenja. Ovakva struktura publikacije daje doprinos budućim akcijama koje bi trebalo da vode otkrivanju i procesuiranju odgovornih za ovaj ratni zločin.
Podsjećamo da je tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije, 1999. godine, sa prostora tada Autonomne pokrajine Kosova i Metohije na teritoriju Republike Crne Gore ušlo oko 100,000 izbjeglica. Većina njih je ušla u Crnu Goru preko opština Rožaje i Plav. Prema navodima lokalnih zvaničnika, dnevno je u Crnu Goru, preko planinskih masiva koje odvajaju Crnu Goru i Kosovo, ulazilo i do 8,000 lica. U jednom trenutku proljeća 1999. godine svaki šesti stanovnik Crne Gore bio je izbjeglica.
Činjenica da je Crna Gora zbrinula i toplo dočekala toliko veliki broj izbjeglica, prema navodima nekad republičke, danas državne vlasti Crne Gore i međunarodne zajednice, odigrala je presudnu ulogu u osiguravanju ugleda Crne Gore tokom ratu na Kosovu. Međutim, ovako mukotrpno izgrađen ugled ugrozili su neki događaji na samoj granici.
Većina izbjeglica je sigurno ušla u Crnu Goru, ali je u nekoliko slučajeva Vojska Jugoslavije pucala na kolone izbjeglica u zoni odgovornosti Podgoričkog korpusa i ta je aktivnost za posljedicu imala više mrtvih. Vrhovno državno tužilaštvo je u optužnici, podignutoj 30. jula 2008, navelo da je prilikom jednog takvog događaja, 18. aprila 1999, ubijeno šest, a ranjeno pet lica, a da je u drugim slučajevima koji su se odigrali od 18. aprila do 21. maja 1999. na više lokacija ubijeno još 11 lica. Cijeli slučaj će biti nazvan po selu Kaluđerski laz gdje se odigrao i najtragičniji događaj, iako svi zločini, pa ni tog dana, nijesu počinjeni na toj lokaciji. Proces “Kaluđerski laz” počeo je podizanjem optužnice 30. jula 2008. protiv osam pripadnika Vojske Jugoslavije, a zaključen je presudom Apelacionog suda 8. decembra 2014. Nakon sedam godina postupka i odbacivanja dijela optužnice, svi optuženi su oslobođeni.
Oko ovog zločina i dalje ima dosta nejasnoća jer su se prije, tokom i nakon postupka pojavile različite informacije o samom broju žrtava, vremenu ubistava ali i nezakonitom upravljanju sa dokazima. Ostaje činjenica da još niko nije odgovarao za ubistvo minimum 15 lica, među kojima je bilo i djece, žena i starijih lica, a koji su ubijeni dok su pokušavali da pronađu utočište u Crnoj Gori.
Do podizanja optužnice za zločin u Kaluđerskom lazu došlo je uslijed velikog medijskog i međunarodnog pritiska. Međutim, izostanak identifikacije konkretnih izvršioca i utvrđivanja odgovornosti ukazuju na ozbiljne slabosti pravosudnog sistema, ali i manjka političke volje da se pitanja ratnih zločina prioritiziraju.
Adekvatno procesuiranje ratnih zločina, raparacije, suočavanje s prošlošću i izgradnja objektivne i humane kulture sjećanja ka ovim događajima nijesu samo obaveze koje država Crna Gora i njeno društvo moraju da ispune zbog svojih međunarodnih partnera, već osnov za opšti društveni napredak.
Miloš Vukanović, savjetnik na programima