Centar za građansko obrazovanje (CGO) izražava duboku zabrinutost zbog sve izraženije radikalizacije društva koja dobija svoj izraz i kroz učestalo nasilje čiji su akteri mladi ljudi. Samo nedavni slučajevi masovne tuče učesnika autokolone u Gusinju, kao i napada mladića na novinara TV Vijesti, Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u samo nekoliko dana, unose zebnju da smo već iskoračili iz zone rizika u ozbiljnu manifestaciju radikalizacije mladih.
Na rizike i potencijal za radikalizaciju mladih CGO odavno upozorava kroz istraživanja i preporuke za osnaživanje otpornosti zajednice. Crnogorsko društvo je snažno opterećeno neriješenim unutrašnjim međuvjerskim i međunacionalnim tenzijama usljed neuspjeha multikulturalizma, nedovršenog procesa suočavanja sa ratnom prošlošću, ali i nefunkcionalne vladavine prava. Na to se nadovezuje pritisak koji nosi zdravstvena i prateća ekonomska kriza. Ovakav društveni kontekst obiluje okidačima za radikalizaciju, a ranija istraživanja ukazuju da mladi već razvijaju radikalizovane stavove i vrijednosti.
Po rezultatima istraživanja mladi u većini nijesu zainteresovani za političke procese, često zastupaju nedemokratske stavove, iskazuju nisko povjerenje u političke stranke, institucije i medije, a najviše vjeruju vojsci i policiji, skloni su nacionalizmu i autoritarizmu, isključivi prema određenim seksualnim i etničkim grupama, rezervisani prema ideji multikulturalnosti u crnogorskom društvu. Takođe, CGO podsjeća da istraživanja ukazuju da mladi u Crnoj Gori žive u teškoj ekonomskoj situaciji, u ogromnom broju su nezapošljeni ili rade na nesigurnim radnim mjestima, sporo se osamostaljuju usljed čega polovina želi da se iseli iz zemlje. Većina mladih smatra da su marginalizovani jer donosioci odluka ne prepoznaju njihove potrebe.
CGO ocjenjuje da u crnogorskom društvu među donosiocima odluka nedostaje adekvatan nivo odgovornosti, pa i za rješavanje važnih pitanja za život i budućnost mladih kojima se otklanjaju postojeći rizici. Posljednjih mjeseci, društveni kontekst se dodatno radikalizuje kroz jezik podjela, relativizovanje najtežih kršenja ljudskih prava, srozavanje kulture dijaloga na svim nivoima i diskriminatorne stavove koji preplavljuju javni prostor. U tom okviru, mladi ostaju objekat manipulacije umjesto da se promišljaju politike koje će unaprijediti njihov položaj.
Radikalizacija se ne dešava preko noći, to je proces koji traje i eskalira u nasilje onda kada se previše dugo zanemaruju mlade i njihove potrebe. Stoga je važno da svi prepoznaju opasnost i djelujuju na sprječavanju dalje radikalizacije društva i mladih. Političke elite imaju posebnu odgovornost u smirivanju tenzija, promovisanju mirnog i nenasilnog rješavanja konflikata, izgradnji institucija koje doprinose socio-ekonomskom blagostanju i kojima se vjeruje. Važno je i da potrebe mladih budu uključene u odgovor i planove oporavka od posljedica COVID19, jer je kriza dodatno otežala položaj mladih i uticala na njihovo mentalno zdravlje.
Društvu je potrebna strategija prevencije govora mržnje koji postaje jedan od ključnih motivatora radikalizacije mladih. Istovremeno, potrebe mladih morale bi biti prioritetne kako bi se stvorio ambijent u kojem se oni neće osjećati izgubljenima i nemoćnima da doprinesu pozitivnim promjenama u društvu, čime se sprječava njihovo okretanje radikalnim idejama i nasilju. Sistem obrazovanja ima ključnu ulogu jer kroz razvoj kritičkog mišljenja i kulture tolerancije treba da osnaži mlade da se odupru radikalizaciji i u tom pravcu bi bilo važno unaprijediti građansko obrazovanje i medijsku pismenost, saradnju formalnog i neformalnog sistema, ali i osnažiyi mogućnosti za demokratsko učešće mladih i razvoj političke pismenosti.
Petar Đukanović, programski direktor