Centar za građansko obrazovanje (CGO) nije iznenađen što je stanje u resoru Vesne Bratić zabrinjavajuće, kada se ona i njen kabinet, umjesto poslom koji im je čudnim spletom okolnosti povjeren, bave pisanjem paskvila čije će navode imati priliku da dokažu pred nadležnim sudskim organima.
U međuvremenu, vrijedi podsjetiti na nekoliko stvari.
CGO i ja smo glasno i argumentovano kritikovali i prethodnu vlast i zbog toga bili mete prizemnih napada te vlasti i njihovih medija, a Vesna Bratić je, na preporuku tadašnje ministarke nauke, visoke funkcionerke DPS-a i kontroverzne akademske djelatnice Sanje Vlahović, dobila tzv. počasno državljanstvo u upitnoj zakonskoj proceduri. Dok mnogi prethodnoj vlasti nepodobni nijesu mogli raditi na UCG, Bratić je na tom UCG nesmetano gradila akademsku karijeru.
I božanske moći bi bile nemoćne u pronalasku ijedne izjave Bratić, do ljeta gospodnjeg 2020, koja bi bila neugodna za tu, kako je danas naziva “totalitarnu”, vlast. U tome joj je “saborac” premijer i većina članova ove Vlade koji nam vrijeđaju zdrav razum u pokušaju da se ustoliče kao apostoli borbe za promjene.
Očekivanja CGO-a ilustruje to što smo sa koleginicama iz ženskih NVO ukazali na neadekvatnost Bratićkinog imenovanja i prije nego što je ono potvrđeno. Na to smo ministarku podsjetili i tokom sastanka koji smo, na njen poziv, imali u decembru 2020, podvlačeći da nam ne smeta njena nacionalnost, koju je manipulativno i tada izvukla, već njen svjetonazor. Neprijatno mi je tada bilo od njenog hvalospjeva meni lično i CGO-u. Sada izvlači uratke ozloglašenog spin doktora prethodne vlasti, u bijegu od odgovora na legitimno pitanje – po kojoj je metodologiji ona danas u Vladi Crne Gore?
Interes CGO-a i mene lično je da doprinesemo da Crna Gora bude demokratsko društvo odgovornih građana i građanki. U tome je obrazovanje presudno važno i logično ima našu pozornost decenijama, a ne možemo žmuriti na udarce Bratić u taj odavno krhki stub.
Licemjerno je da Bratić govori o zaštiti novca poreskih obveznika. Ona je indukovala na stotine postupaka pred crnogorskim sudovima zbog nezakonitih smjena u prosvjeti i kulturi čije će ishode plaćati građani i građanke.
Iako je kratko bila u NVO, Bratić nije ništa naučila o civilnom društvu, niti zna razliku između javnih funkcionera i NVO čelnika. No, tečno govori jezikom nekih funkcionera iz “totalitarnog režima” prijeteći da projekti onih NVO čija joj se kritika ne dopada neće biti podržani iz javnih fondova, i uz obećanje da će stvarati nove, valjda podobnije, NVO ili kad osvetnički poziva, zbog nalaza empirijskog istraživanja koji joj se nisu dopali, na provjere našeg rada organe u Crnoj Gori i donatore.
Javni funkcioneri dolaze i odlaze, a kredibilitet CGO-a je postojan i prepoznat među relevantnim akterima u zemlji i inostranstvu. Faktički ga priznaje i Bratić, i u skladu sa svojim kapacitetima, izražava kroz ostrašćeni ad hominem napad.
Na kraju, Bratićevoj se mora priznati: podvig je kad neko uradi toliko malo, a proizvede tako veliku štetu na svim nivoima.
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka