Uporno i sistematski se žene obeshrabruju za učešće u politici, a odgovornost je u rukovodstvima političkih partija ali i patrijarhalnog konteksta, koji kroz govor mržnje demonstrira svoj svjetonazor i ne oprašta ženi kada istupa javno i kad ima svoje mišljenje, bilo da je riječ o aktivizmu u politici, civilnom sektoru ili nekom drugom javnom angažmnu, poručeno je na panelu „Žene i mediji kroz prizmu parlamentarnih izbora 2023” koji je u okviru konferencije „Rodna ravnopravnost i mediji u izbornoj kampanji“ organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO), uz podršku Vlade SR Njemačke.
Maida Gorčević, članica predsjedništva pokreta Evropa sad (PES), istakla je da u PES-u tek rade na postavljanju i mijenjanju određenih stvari, ne samo po pitanju rodne ravnopravnosti. „Smatram važnim početi od lista i broja žena na njima. Imali smo malo više od zakonske forme, a nijesmo se vodili da svaka treća ili četvrta bude žena zbog zakona, već cijenići njihovo znanje i stučnost, i kako bi žene suštinski mijenjali stvari. PES od formiranja pokazuje drugačiji odnos prema ženama, ne gledajući na ženu kao na dekor“, kazala je ona. Komentarišući rezultate monitoringa, ona je istakla da je brojevima razočarana i da oni moraju biti alarm za mijenjanje stvari. Na upit o tome kako se nosi kao političarka sa mizoginim komentarima i govorom mržnje, a čija je žrtva bila i ona u toku kampanje, Gorčević je kazala da se na njih ne obazire. „Ne čitam komenatare jer mislim da je to gubljenje vremena. Radije razgovaram sa ljudima uživo, da dobijem tako njihovo mišljenje, pozitivno ili negativno. Na kraju, društvo u kojem se nalazimo uvijek će imati komentar i davati etikete, a i to se mijenja od prilike do prilike i uglavnom nije ohrabrujuće za žene. U to sam se uvjerila kroz iskustvo savjetnice za manjine profesora Krivokapića, kao i ovo partijsko – ulaskom u PES“, kazala je ona. Kada je riječ projekciji učešća žena u budućoj Vladi, Gorčević je navela da su formalni pregovori na početku. „Rano je govoriti o imenima i koliko će biti žena, ali ovo može biti dobar put za budućeg mandatara da sa konstituentima vlasti ne govori samo na nivoima kvota i da bolju zastupljenost žena u Vladi takođe pozicionira“, poručila je ona.
„Niska zastupljenost žena u politici je pogubna, ne samo za žene već za cjelokupno društvo, jer pokazuje da ne prihvatamo dovoljno različitosti, uključujući i rodne. Takođe, odraz je i nedostatka vizije političkih partija za savremen društveno-ekonomski razvoj koji podrazumijeva ulaganje u znanje, a žene u tom smislu u Crnoj Gori predstavljaju značajan resurs. Dodatno, stepen odgovornosti prema ličnom razvoju koju pokazuju, uprkos mentalitetskim okolnostima, vrijednost je koja je neophodna politici u Crnoj Gori,” istakla je Drita Llolla, predsjednica Alijanse žena Demokratske partije socijalista (DPS). Kada su u pitanju mediji i politički akteri, ona je stava da je odgovornost zastupljenosti pitanja rodne ravnopravnosti tokom kampanje zajednička. „U duhu međusektorske saradnje, mediji i civilni sektor ženama treba da pruže više prostora, ali i podrške unutar političkih partija. Ipak, s druge strane, rukovodstva u kojima dominiraju muškarci diktiraju i nivo zastupljenosti žena, uključujući i onu u medijima. Iako se često borba za rodnu ravnopravnost predstavlja kao globalna borba, i kao takva je važna, primjeri dobre prakse na lokalnom nivou, sigurna sam, mogu dovesti do promjena“, kazala je ona. „Moje iskustvo u politici je bilo živo i dinamično. Od samog početka sam bila prisutna u svakom gradu sa brojnim članovima DPS-a. Svaka sredina je specifična, a dodatno kao pripadnica manjiskog naroda bila sam dobro prihvaćena u svakoj zajednici. Kada je riječ o virtuelnom prostoru, sigurno ima komentara koji su upućeni meni, ali se ne obazirem na to. Ipak, politika kao živ proces nosi interakciju sa ljudima – kao pozitivnu tako i negativnu“, poručila je Llolla.
„Dugo se bavim ovom temomm pa me podatak iz današnjeg CGO istraživanja da mediji o pitanjima koja doprinose rodnoj ravnopravnosti dali samo 2% nije iznenadio. To je nešto sa čim se godinama suočavamo, i na šta ukazujemo na radionicama za medije. Jednostavno, pitanja iz domena rodne ravnopravnosti nikada nijesu bila dominantna u kampanjama i političkim agendama, a i sam koncept rodne ravnopravnosti još uvijek nije mnogima jasan“, kazala je Vesna Rajković Nenadić, novinarka i koordinatorka projekata u Institutu za medije. Ona je istakla da rad na postizanju ravnopravnosti mora da krene od početka, a da samo prisustvo žena na pozicijama moći nije dovoljno. „Ako žena suštinski ne živi koncept rodne ravnopravnosti, onda ona politiku vodi na muški način, bez temeljenja na principu rodne ravnopravnosti koja je osnov demokratije. Ovo pitanje se ne može riješiti kvotama, ali mlade snage mogu nešto da promijene. Takođe, poslanice moraju same da se izbore za svoj glas i uključenost u teme koje nijesu „rezervisane“ samo za njih, a novinari da od urednika dobiju input da prisustvo takvih žena dovodi do njihove vidljiivosti u društvu“, kazala je Rajković. Ona smatra da je ženama u borbi za ravnopravnost teže jer teže ulaze u javni prostor i bivaju mete različitih napada čijem porastu su doprinijele i društvene mreže, ali i određeni mediji sa uređivačkim pristupima.
„Mnoge žene u partijama su bile glasne, ali to ih je kasnije koštalo pozicije na listi. To ukazuje da se koncept rodne ravnopravnosti ne doživljava ozbiljno. Podsjetiću da mi godinama od međunarodnih tijela dobijamo preporuke o mijenjanju izbornog zakonodavstva. Međutim, uporno i sistematski se žene obeshrabruju za učešće u politici, a za šta odgovornost vidim u rukovodstvu političkih partija i konteksta koji je patrijarhalan, i koji kroz govor mržnje demonstrira svoje vrijednosti i ne oprašta ženi kada istupa javno, kako u politici, civilnom sektoru ili nekom drugom sektoru i u javnom interesu“, kazala je Maja Raičević, izvršna direktorka Centra za ženska prava. Ona je kazala da izostanak reakcije državnih organa, ali i šire akademske zajednice, na negativne kampanje stvara društvo tolerantno na takva ponašanja. „Veća upotreba društvenih mreža i komunikacionih kanala je doprinijela i širenju govora mržnje u javnom prostoru kojem nedostaje i elementarna pristojnost i na kojoj se mora raditi od najranijih uzrasta. Tako, ovih dana svjedočimo govoru mržnje prema novinarkama i prijetnjama na koje niko ne reaguje. Mizogini govor i ponašanja ne samo da nijesu osuđeni već ih i javne ličnosti podržavaju. Znam da je lakše ne čitati komentare, ali moramo biti svjesni da se dešavaju i da mogu i moraju biti sankcionisani“, zaključila je Raičević.
Ovaj panel je organizovan u sklopu konferencije koja je okupila blizu 60 učesnika/ca, a dio je projekta „SPINoFACT 7 – Medijski monitoring parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2023. sa fokusom na rodnu perspektivu” koji CGO sprovodi uz podršku Vlade SR Njemačke.
Maja Marinović, saradnica na programima