I pored određenih pozitivnih pomaka u pozicioniranju teme govora mržnje u javnom prostoru, potreban je proaktivniji institucionalni pristup, a komunikacija u vezi sa ovim pitanjem mora biti sadržajna kako bi se kontinuirano ukazivalo na štetnost govora mržnje i vezanih oblika neprimjerenog govora, kao i na posljedice koji ta pojava ostavlja na direktne žrtve, ali i na društvo, zaključuje se, između ostalog, u analizi Centra za građansko obrazovanje (CGO) “S druge strane tastature – govor mržnje kroz prizmu građana i građanki, zakona i studija slučaja“.
Autori publikacije Maja Marinović, Damir Suljević i Damir Nikočević pružaju uvid u pravni okvir koji tretira ovu oblast, kao i u relevantna istraživanja i analize domaćih i međunarodnih organizacija. Takođe, kroz monitoring i obradu specifičnih slučajeva, ukazuje se kako funkcionišu institucije koje imaju mogućnost i obavezu da ove slučajve procesuiraju. Preporuke imaju za cilj popunjavanje tzv „pravnih rupa“, a sve kako bi se doprinijelo jačanju crnogorskog zakonodavnog okvira u ovoj oblasti.
Istraživanje CGO-a, sprovedeno u oktobru 2022. godine, pokazuje da su građani i građanke koji su bili meta govora mržnje u 70% slučajeva to bili više od jedan put. U polovini slučajeva, žrtve takvih komentara su odlučili da to ignorišu, 23% je to prijavilo društvenoj mreži ili portalu na kojem se slučaj desio, a tek 4% njih je govor mržnje prijavilo nadležnim državnim organima. Kao razlog zašto nijesu prijavili govor mržnje, trećina navodi nedostatak povjerenja u samoregulaciju na portalima i društvenim mrežama, a više od četvrtine da nemaju povjerenja u nadležne organe koji bi procesuirali te slučajeve.
Način na koji sudovi za prekršaje u Crnoj Gori i Uprava policije vode evidencije nije ujednačen što onemogućava praćenje rada ovih organa, a posebno u kontekstu cjelovite procjene efikasnosti. Značajno bi bilo za podnosioce prijave da postoji registar kroz koji bi mogli pratiti predmet, od pokretanja do pravosnažnog rješenja, a posebno imajući u vidu da ovi slučajevi očigledno nemaju nikakav prioritet u sudovima za prekršaje i da njihova dužina djeluje obeshrabrujuće na podnosioce prijave koji su često i direktne žrtve. Takođe, to bi obezbijedilo i dobar uvid u statistiku tih slučajeva i kaznenu politiku, apostrofira se u publikaciji.
Praksa ukazuje i na neophodnost jačanja zakonodavnog okvira u dijelu sankcionisanja govora mržnje na portalima i društvenim mrežama, i to primarno Zakona o medijima u dijelu odgovornosti portala, a posebno za nepostupanje po prijavama kojima se traži uklanjanje komentara ili nepostupanja u predviđenom roku.
CGO je samo u tri talasa tokom 2021. i 2022. godine Upravi policije Crne Gore podnio ukupno 59 prekršajnih prijava protiv 62 lica koja su na društvenim mrežama Facebook i Twitter iznosili komentare problematične sadržine. Ovaj pristup, kroz koji je u svega nekoliko dana i na nekoliko objava, analiziran sadržaj komentara, imao je za cilj da ukaže na razmjere problema sa kojima se u ovoj oblasti suočavamo, ali i da se testira koliko postoji institucionalne spremnosti na njihov adekvatan odgovor.
Te prijave su procesuirane u skladu sa Zakonom o javnom redu i miru kojim su propisane novčane kazne od 100 do 1000 EUR, zavisno od toga kako je djelo vrijeđanja na javnom mjestu kvalifikovano. Najveći dio tih slučajeva se odnosi na komentare su se nalazili na Facebook stranicama portala na kojima su objavljeni linkovi tekstova u čijem naslovu su citirane izjave predstavnika CGO-a. Što se tiče rodne strukture, značajno prednjače muškarci u u odnosu na žene sa tim neprimjerenim govorom, a za jedan broj lica nije bila moguća identifikacija. U konačnici, kazne su varirale, od novčanih u rasponu od 60 eura kazne uz 10 eura troškova postupka do 250 eura kazne i 30 eura troškova postupka, do onih koje su uključile opomenu ili uslovnu osudu pod prijetnjom zatvorom u slučaju ponavljanja djela.
CGO tim je ocijenio da je ove postupke pratio niz manjkavosti. Prvenstveno, postojala je neujednačena praksa pred različitim sudovima za prekršaje, ili čak pred različitim sudijama istih sudova za prekršaje. Tok postupaka pratila je neupućenost, ali i nestručnost dijela postupajućih sudija, koji su nerijetko i otvoreno iskazivali nepoznavanje postupaka po ovoj vrsti prekršaja. Ovo otvara potrebu izgradnje kapaciteta sudija za prekršaje kad je riječ o značaju i načinima efikasnog postupanja u slučajevima koji uključuju govor mržnje i vezane forme neprimjerenog ponašanja.
Takođe, Tužilastvo mora biti proaktivnije u procesuiranju govora mržnje, a osobito kad su u pitanju izjave javno istaknutih ličnosti, a što se do sada uglavnom nije prepoznavalo kao govor mržnje, iako to jeste bio slučaj. Upravo izostanak adekvatne reakcije nadležnih institucija u ovakvim primjerima stimuliše spiralu širenja govora mržnje i drugih oblika neprimjerenog govora u online prostoru. Stoga bi proaktivnije postupanje tužilaštva moglo imati i širi preventivni karakter, pored onog direktno represivnog u odnosu na pojedinačno lice.
Konačno, potrebno je raditi na podizanju nivoa informisanja građanstva o mehanizmima prijave za suzbijanje govora mržnje u online prostoru i ohrabrivati građane i građanke da se tako bore za zaštitu svojih prava.
Analiza je objavljena u okviru projekta „Ustanimo protiv diskriminacije, govora mržnje, mizoginije i drugih oblika digitalnog nasilja!“, koji je sproveo CGO, a podržala Kanadska ambasada.
Maja Marinović, saradnica na programima