„Obrazovanje, to je ono što ostane nakon što zaboravite sve što ste naučili u školi“, kazao je svojevremeno Albert Ajnštajn. Šta to ostaje našim mladim ljudima kada odzvoni školsko zvono? Šta ih zanima? Šta čitaju, šta gledaju? Koji su to sadržaji i kakav je vrijednosni karakter tih sadržaja? Bojim se da pravi odgovor ne znaju ni roditelji, ni nastavničko osoblje, već samo Mark Zuckerberg (Meta – Facebook i Instagram) i Zhang Yiming (Tik Tok) suštinski poznavaoci svih naših navika, želja, čežnji i strahova.
Izloženost mladih, i ne samo njih, štetnim medijskim sadržajima koji utiču na njihovo sazrijevanje i odrastanje ima duboke korijene. Žudnja za posjedovanjem karakteristika je globalizovanog svijeta i konzumerističkih društava. U tradicionalnim medijima, a naročito na društvenim mrežama, uticaj i novac, postali su modus vivendi. Osim toga, mediji često promovišu određene standarde ljepote, ponašanja i uspjeha, koji mogu uticati na samopouzdanje i samoprihvatanje mladih. Pritisak tog poređenja sa „idealnim životima“ drugih na društvenim mrežama dovodi do stresa, povećane anksizonosti, a nerijetko završi i vršnjačkim online nasiljem – cyberbullyingom. Dodatno, rastuća gaming industrija donosi i brojne video igre koje promovišu nasilje kao novu normalnost, a nerijetki su i slučajevi miješanja fikcije i stvarnosti kod maloljetnika što ozbiljno utiče na njihovo emocionalno sazrijevanje. Iako naizgled slušaju i gledaju, čini se da mladi sve manje čuju i vide. Etičke granice i okviri se ubrzano urušavaju, tolerancija na online nasilje postaje sve veća, a zainteresovanost prosječnog građanina za te teme, u društvima dubokih socijalnih i političkih podjela, praktično ne postoji.
Široka dostupnost različitih vrsta sadržaja u medijima je usud našeg vremena. Često nije lako napraviti balans između zaštite osnovnih ljudskih prava pojedinaca ili grupe ljudi, kao i etike, i ograničavanja koje se može vidjeti kao gušenje slobode izražavanja i cenzura. Sukob Izraela i Palestine je do krajnjih granica ogolio loše strane društvenih mreža, o čemu je nedavno izvještavala i Al Jazeera Balkans na svom X nalogu prikazujući video trend među Izraelcima koji ismijavaju patnje Palestinaca. U tom ismijavanju, nažalost, učestvuju i djeca. Povećana izloženost ovakvom neprijemjerenom sadržaju može imati ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje mladih, a mnogi stručnjaci i danas istražuju vezu između konzumiranja nasilnog sadržaja u medijima sa agresivnim ponašanjem pojedinaca.
Kada igru u dvorištu zamijeni igra ispred ekrana…
Mladi i djeca najčešće obrasce svog ponašanja preuzimaju od roditelja. Ono što mi radimo, ono što su naše navike, ono što mi čitamo i gledamo u najvećoj mjeri se reflektuje i na njihove navike. Zavisnost od ekrana je nova bolest društava u kojima živimo. To, nažalost, potvrđuje i istraživanje Agencije za elektronske medije (AEM) iz 2022. godine koje je pokazalo je da „radnim danima u prosjeku djeca, po sopstvenom priznanju provedu četiri sata koristeći mobilni telefon, a u danima vikenda to bude i do 5 sati u prosjeku. Važno je imati na umu da je riječ o prosjeku, što znači da ima dosta djece koja kažu i da više od ovoga koriste mobilne telefone tokom dana.“ U istom istraživanju se navodi da „djeca radnim danima provedu dva i po sata gledajući TV, i dva sata u prosjeku ispred kompjutera. Tu je takođe i pola sata igranja igrica. Ukupno uzevši djeca ispred raznih ekrana provedu i do 9 sati dnevno u prosjeku. Vikendom i više od toga.“
YouTube – tužna slika naše stvarnosti
Danas postoje brojni načini ograničavanja sadržaja kojem djeca imaju pristup putem aplikacija ili televizije. Kablovski operateri su unaprijedili sistem zaštite maloljetnika nudeći interne mehanizme kojim se ograničava ili čak zabranjuje neprimjeren sadržaj. Kada je riječ o pametnim telefonima, vremensko ograničavanje pristupa aplikacijama od strane roditelja ne znači ništa, ukoliko ne postoji i kontrola sadržaja koji djeca posjećuju u okviru tog dozvoljenog perioda. Činjenica je da mladi mnogo brže savladaju nove tehnološke izazove nego njihovi roditelji, te su i spretniji da dođu do onih informacija koje ih zanimaju. Najjednostavniji uvid na YouTube trending, dakle u ono što je trenutno najgledaniji video sadržaj u zemlji, dovoljno govori u kakvom društvu živimo, a Crna Gora tu nije izuzetak. U top 30 najgledanijih video klipova su sadržaji vezani za reality show, muziku spornih tekstova (o kojima je posebno zanimljivo istraživanje sproveo Juventas), potom video klipovi YouTube influensera u kojima se promovišu razne vrste izazova i načini kako da se brzo dođe do novca. Nerijetko su sadržaji YouTube influensera sponzorisani od strane kockarnica i kladionica čime se promoviše takav način zarade, koji je zakonom zabranjen za maloljetnike. U tom tangu oglašivača i medija strada pojedinac, a posljedično, i mnogi oko njega.
Algoritme ne možemo savladati, ali…
Algoritmi koji nam društvene mreže nameću nisu nepromjenjiva kategorija, nisu nešto što možemo da savladamo, ali u njihovoj izmjeni sami učestvujemo čitalačkim i gledalačkim navikama. META je obezbijedila lako dostupan uvid u ono što njeni korisnici gledaju i slušaju. Istražujući podatke, konkretnije ključne teme, koje se vežu za moje naloge na društvenim mrežama shvatio sam da one pružaju uvid u sve ono što su moja interesovanja i zanimanja u proteklih nekoliko godina – veoma precizno i veoma detaljno. Nekome će zvučati jezivo, nekome ne, ali META očigledno poznaje bolje svoje korisnike, nego što možda mi razumijemo naše prijatelje, familiju, partnere, djecu. Mijenjanjem navika nabolje, jačanjem sopstvene svijesti o medijima, jačanjem sopstvene medijske pismenosti, štitimo i mlade od mogućih medijskih manipulacija i zloupotreba.
Edukacija kao prevencija
I dalje je podcijenjen značaj koji mediji imaju na oblikovanje stavova i vrijednosti kod mladih. Neformalni programi obrazovanja koje sprovode organizacije poput Centra za građansko obrazovanje (CGO) i Instituta za medije Crne Gore (IMCG) mogu biti inicijalna kapisla za bolje razumijevanje naše medijske stvarnosti. Ipak, ti korisni programi su ograničenog trajanja, a nakon njihovog završetka, mladi se vraćaju svojim kulturnim obrascima i navikama koje mi više ne možemo ispratiti. Ipak, duboko vjerujemo da se podignutom sviješću o tome šta čitaju, šta gledaju i kako filtriraju informacije mogu suprotstaviti malignom uticaju koji dolaze od strane određenih medija i platformi. U tom kontekstu, neophodno je proširiti i opseg tema i ciljne grupe u programima neformalnog obrazovanja, ali i uspostaviti njihovih kontinuitet, kako bi efekti bili snažniji.
Važnost medijske i digitalne higijene
Neophodne su temeljne i sveobuhvatne inicijative kako bi Crna Gora postala društvo koje njeguje medijsku pismenost na svim nivoima. To podrazumijeva integraciju medijske pismenosti u različite aspekte društva. Dobro je što je predmet medijske pismenosti, koji je ranije bio samo u gimnazijama, sada dostupan i u svim osnovnim školama. Formiranje Nacionalnog savjeta za medijsku pismenost, koje je predviđeno Medijskom strategijom, ne smije ostati mrtvo slovo na papiru, već to mora biti tijelo koje će proaktivno i konkretno raditi na unaprijeđenju medijske pismenosti, prvenstveno kod djece i mladih.
Digitalna i medijska higijena preduslov je dobrog mentalnog zdravlja. Često su mali koraci potrebni, a za početak, jedan od njih jeste promjena redosljeda TV kanala na kablovskim operaterima. Kraj liste ostavite za one medije koji narušavaju bazične etičke norme i vrijednosti. Teško da ćete mijenjati kanale do kraja liste. Takođe, otpratite sve naloge na društvenim mrežama od kojih nemate ništa korisno da čujete i naučite, ali i sve one naloge koji umjesto argumenata koriste uvrede ili govor mržnje. To će uzeti malo vašeg vremena, ali je dugoročno ljekovito i bićete na dobitku.
Damir Nikočević, koordinator za razvoj
Tekst je objavljen na portalu Instituta za medije Crne Gore (https://www.mminstitute.org/blog/2023/11/03/kome-i-cemu-sluze-nasa-djeca)