Vršnjačko nasilje je široko prepoznato kako među srednjoškolskom, tako i ukupnom populacijom. Svaki peti učenik/ca navodi iskustvo žrtve nasilja a 53.4% poznaje nekoga ko je bio žrtva vršnjačkog nasilja. Najčešći oblik vršnjačkog nasilja u školama su psihičko i fizičko nasilje. Od učenika/ca koji su bili žrtve nasilja, 64.2% je prijavilo nasilje, dok 35.8% to nije učinilo. Punoljetni ispitanici/ce roditelji drže za najodgovornije za vršnjačko nasilje koje sprovode njihova djeca, a velika većina smatra da mediji i društvene mreže utiču na pojavu i razvoj maloljetničke delinkvencije i vršnjačkog nasilja, neki su od nalaza dva paralelna istraživanja o percepciji vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije među punoljetnim građanima i građankama Crne Gore, kao i među srednjoškolskom populacijom, koje je u danas predstavio Centar za građansko obrazovanje (CGO) u okviru projekta „SRCE: podrška osnaživanju i otpornosti mladih danas“, finansijski podržanog od strane Evropske unije uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.
Vasilije Radulović, saradnik na programima u CGO, predstavljajući podatke koji se odnose na srednjoškolsku populaciju, kazao je da najveći broj učenika/ca, skoro 60%, prepoznaje određeni stepen prisutnosti vršnjačkog nasilja u njihovoj školi ili sredini, a da je samo 11% onih koji smatraju to ga nema u njihovoj sredini. Dodatno, nalazi ukazuju na najčešću prisutnost psihičkog i fizičkog nasilja, dok slijede socijalno i digitalno nasilje nasilje, i u manjoj mjeri seksualno nasilje.
“Svaki peti učenik (21.6%) izjavio je da je bio žrtva vršnjačkog nasilja, dok 78.4% nije imalo takvo iskustvo. Žrtve su najčešće doživjele psihičko(34.9%), socijalno (22.4%) i digitalno nasilje (17%). Istovremeno, 15.8% učenika/ca navodi da je iskusilo fizičko nasilje, a 9.9% seksualno nasilje. Za vršnjačko nasilje u svojim sredinama smatraju najodgovornijim porodice i porodično vaspitanje, ali i Internet i društvene mreže, kao i opšte stanje u društvu ”, kazao je Radulović.
Diversifikovani su uzroci vršnjačkog nasilja, ali se kao glavni ističu uticaj vršnjaka, porodični problemi, zloupotreba supstanci kao što su droga i alkohol, kao i pristup i izloženost medijima i internetu bez nadzora.
Od učenika koji su bili žrtve nasilja, 64.2% je to prijavilo a 35.8% nije. Među onima koji su to učinili, najveći je procent to prijavio članu porodice i školi, zatim prijatelju, policiji ili nekoj nevladinoj organizaciji.
Istraživanje je pokazalo da 53.4% učenika/ca poznaje nekoga ko je bio žrtva vršnjačkog nasilja, a polovina od ovih koji poznaju žrtve navode da su te žrtve prijavile nasilje. U određenoj frekvenciji, vršnjačkom nasilju je svjedočilo preko 66% učenika/ca i to su većinski nekom prijavljivali, dok oko 33% navodi da tome nikada nije svjedočilo.
„Preko četiri petine učenika/ca izjavilo je da bi prijavilo vršnjačko nasilje ukoliko bi bili žrtve, dok oko petine to ne bi učinilo, što upućuje na potrebu za dodatnom edukacijom i podrškom. Takođe, među učenicima koji do sada nisu svjedočili vršnjačkom nasilju, a koji ne bi u budućnosti prijavili vršnjačko nasilje školi, 75.9% smatra da se ništa neće promijeniti, “ kazao je Radulović.
Svaki peti učenik/ca poznaje nekoga u svojoj školi ili sredini ko je kao maloljetnik osuđen za neko krivično djelo.
Učenici/e se većinski osjećaju sigurno u školi, sa oko 9% onih koji navode da se tamo ne osjećaju sigurno.
Većina (51.0%) smatra da se mjere protiv vršnjačkog nasilja sprovode, ali da postoji veliki prostor za poboljšanje.
“Učenici/ce vjeruju da se vršnjačko nasilje u školi ili sredini može suzbiti strožijim kaznama od strane institucija za one koji vrše nasilje i strožijim kaznama u školi. Takođe, radionice o prevenciji vršnjačkog nasilja se, takođe, vide kao korisne, kao i bolja dostupnost psihološko-pedagoških službi, ali i uvođenje školskog policajca”, pojašnjava Radulović.
“Skoro dvije petine učenika/ca (39.1%) izjavilo je da su se nekad osjećali uvrijeđeno ili povrijeđeno zbog komentara ili slike koju je neko od njihovih vršnjaka/kinja ili poznanika/ca postavio na društvenoj mreži (Instagram, TikTok, Snapchat, Facebook, X), dok 60.9% učenika/ca nije imalo takvo iskustvo,” kazao je on.
Iz istraživanja proizlazi da je 16.6% učenika/ca priznalo da su nekada vršili vršnjačko nasilje, dok 83.4% nikada nije bilo uključeno u takvo ponašanje.
Damir Suljević, saradnik na programima u CGO-u, predstavio je nalaze koji se odnose na punoljetnu populaciju, navodeći da preko tri petine ispitanika/ca vjeruje da je vršnjačko nasilje povremeno ili često prisutno, dok manje od trećine smatra da je rijetko. Slični su podaci i kad je riječ o prisutnosti maloljetničke delikvencije, pa tako preko 55% građana/ki smatra da su krivična djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina povremeno ili često prisutna, dok oko trećine smatra da je to rijetko, a oko 10% je stava da toga nema u njihovoj sredini.
“Socijalni i porodični faktori imaju najznačajniji uticaj na devijantno ponašanje maloljetnika, ali se prepoznaje i uticaj obrazovno-vaspitnih, ekonomskih, geografskih, zdravstvenih… Među najzastupljenije oblike vršnjačkog nasilja ističe se psihičko i fizičko nasilje, a slijede digitalno, socijalno i seksualno nasilje”, kazao je Suljević.
Nalazi ukazuju da većina ispitanika/ca nije imala lično iskustvo sa vršnjačkim nasiljem, ali je skoro petina navodi da su bili žrtve vršnjačkog nasilja, i to uglavnom psihičkog i fizičkog. Značajan je broj onih koji poznaju nekoga ko je bio žrtva vršnjačkog nasilja.
„Ubjedljiva većina ispitanika/ca navodi da nikada nisu vršili vršnjačko nasilje, dok je svaki deseti priznao nekadašnje nasilništvo. Većina onih koji su priznali da su vršili vršnjačko nasilje navodi da su zbog toga bili kažnjeni od strane nadležnih institucija, ali je približan i broj onih koji su izbjegli kaznu. Takođe, većina onih koji su priznali da su vršili vršnjačko nasilje tvrdi da to ne bi ponovili, uz napomenu da je 16% onih koji navode da bi to opet počinili. Iako se većina počinilaca vršnjačkog nasilja kaje zbog svojih postupaka, ostaje ovaj manji procenat koji možda nije svjestan ozbiljnosti svojih djela ili ne osjeća kajanje“, pojasnio je Suljević.
Raširenost maloljetničke delikvencije potvrđuje i činjenica da svaki četvrti ispitanik/ca zna nekog ko je kako maloljetnik bio osuđen za krivično djelo.
“Većinsko je uvjerenje da su sankcije za maloljetničku delinkvenciju i vršnjačko nasilje blage ili veoma blage, kao i da treba da se postrože kako bi se doprinijelo efikasnijem suzbijanju maloljetničke delinkvencije i vršnjačkog nasilja. Interesantno je da postoji ogromna podrška uvođenju instituta školskog policajca (72.1%) ”, kaže Suljević.
Podijeljena su mišljenja o efikasnosti alternativnih sankcija u odnosu na konvencionalne, a većinsko je uvjerenje da postojeće politike i programi za suzbijanje maloljetničke delinkvencije nijesu efikasni. Preko 50% ispitanika ocjenjuje odnos nadležnih organa prema problemu maloljetničke delinkvencije kao loš ili veoma loš, a malo preko 37% ga ocjenjuje odnos kao dobar ili veoma dobar.
„Dominantna većina (74.1%) smatra da mediji utiču na pojavu i razvoj maloljetničke delinkvencije i vršnjačkog nasilja, dok je taj procenat još veći kada je riječ o uticaju društvenih mreža – čak 85.9%. Ovo je instruktivno za dalje razmatranje mjera i strategija za upravljanje njihovim uticajem kako bi se smanjila stopa maloljetničke delinkvencije i vršnjačkog nasilja“, poručio je Damir Suljević.
Više od polovine ispitanika/ca koji su roditelji djece školskog uzrasta (58.8%) imaju povjerenje u školu da će zaštititi njihovo dijete u slučaju vršnjačkog nasilja, kao i da su njihova djeca sigurna u školi.
„ Visok je stepen saglasnosti da roditelji imaju ključnu ulogu u prevenciji i riješavanju problema vršnjačkog nasilja. Tako, 79% smatra roditelje odgovornim za vršnjačko nasilje koje sprovode njihova djeca”, kazao je Suljević.
„Kao glavne uzroke vršnjačkog nasilja, građani/ke vide uticaj vršnjaka, pristup i izloženost medijima i internetu bez nadzora, porodične probleme, zatim zloupotrebu supstanci i odsustvo ili nedostatak pozitivnih uzora, ali i nedostatak obrazovnih prilika, mentalno zdravlje i emocionalne probleme. Ti podaci opominju na složenost problema vršnjačkog nasilja, koji je rezultat kombinacije različitih socijalnih, porodičnih i individualnih faktora, te ističu potrebu za sveobuhvatnim pristupom u prevenciji i rješavanju ove pojave“, zaključio je on.
Istraživanje je sprovedeno na dva nivoa – na stratifikovanom troetapnom uzorku od 1000 učenika/ca srednjih škola starosti od 15 do 19 godina u periodu od 4. do 15. juna 2024, kao i na stratifikovanom troetapnom uzorku od 1000 punoljetnih građana/ki Crne Gore anketiranih od 5. do 14. juna 2024. godine, uz korišćenje CAPI metode. Stručnu podršku u sprovođenju ovog istraživanja pružio je Institut DAMAR.
Maja Marinović, saradnica na programima