U okviru REKOM Mreže pomirenja, juče je počeo XVI Forum za tranzicionu pravdu u post-jugoslovenskim zemljama u Prištini, u organizaciji Fonda za humanitarno pravo i Fonda za humanitarno pravo Kosovo, u partnerstvu sa organizacijama među kojima je i Centar za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore, i uz podršku Evropske unije. Prvi radni dan je obuhvatio niz tematskih panela, svjedočenja članova porodica žrtava i promociju “Kosovske knjige pamćenja – (1998-2000)”.
Drugo izdanje “Kosovske knjige pamćenja (1998-2000)” predstavila je Nataša Kandić, osnivačica FHP-a, navodeći da ta publikacija pruža uvid u različite i bolne okolnosti nestalih tokom sukoba na Kosovu, uključujući one koji su nasilno odvedeni iz svojih domova i polja, kao i one izbjegle iz kolona koje su napuštale zemlju. U knjizi se poimenično navode svi dokumentovani slučajevi, iz svih etničkih grupa, među kojima je i preko 70 maloljetnika i preko 200 osoba starijih od 70 godina. Još uvijek nijesu prikupljeni uzorci krvi za DNK identifikaciju za preko 150 nestalih, a za više od 50 nema dovoljno uzoraka. Međunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK) evidentira 1.613 nestalih u sukobu, dok FHP bilježi još 23 nestale osobe, što ukupno čini 1.636 osoba. Od tog broja, 1.400 su civili ili nisu bili uključeni u borbe, otpor ili naoružavanje tokom sukoba. Preko 2.000 izjava, dobijenih uz odobrenje članova porodice, čini osnovu ove knjige na koju se nadovezuje više od 1.500 dodatnih izveštaja, poređenja sa sudskim spisima, otvorenim izvorima i bazama podataka MKCK-a i Međunarodne komisije za nestala lica.
Na Forumu su uvodna obraćanja imali specijalni predstavnik Norveške za Zapadni Balkan, ambasador Haakon Blankenborg i specijalni predstavnik EU za Kosovo Tomáš Szunyog.
Blankenborg je istakao da društva Zapadnog Balkana moraju “izazvati svoje zone komfora” i prestati koristiti nestale osobe kao “politički pregovarački ulog,” te da “nekažnjivost i neizvjesnost nikada ne mogu biti dugoročno rješenje.” On je naglasio i da su organizacije, poput FHP i FHP Kosovo, morale da intervenišu kada su vlade odlagale napredak sa “taktikama i političkim procjenama” za najosnovnija pitanja, uključujući otkrivanje brojeva i lokacija nestalih osoba.
Szunyog je pohvalio napore organizacija za tranzicionu pravdu, kao što su FHP i FHP Kosovo, u “pomaganju žrtvama i njihovim porodicama da dođu do zatvaranja svojih priča.”
Veoma emotivan govor podrške imala je i bivša predsjednica Kosova Atifete Jahjaga, koja je podsjetila na otvorene rane u društvima Zapadnog Balkana zbog neriješene sudbine nestalih osoba, naglašavajući nedostatak “političke volje, posebno sa strane Srbije, da sarađuje na pregledu i ekshumaciji masovnih grobnica.” Ona je istakla i da “pravda preduslov za održivi mir”.
Tokom prvog panela govorili su članovi porodica nestalih i ubijenih.
Petrit Hasanaj, jedan od njih, podijelio je iskustvo gubitka članova porodice u masakru u Meji, koje se dogodilo u aprilu 1999. godine. „Bio sam student u Prištini dok je moja porodica bila u Meji. Otac mi je rekao da ostanem u glavnom gradu. Bio sam zbunjen što nije želio da me vidi… Sljedeći put sam ga vidio u kovčegu. To ostajanje u Prištini me je spasilo,” ispričao je on.
Mejra Dautović navela je da njena djeca nikad nisu znala ni marila za etničke razlike među njihovim prijateljima. “Moju Ednu su silovali i mučili 60 dana u Omarskoj. Edina su ubili u ‘Bijeloj kući’… Poslije godina potrage i svjedočenja, ukopala sam oboje svoje djece. Zahvalna sam Fondu za humanitarno pravo koji mi je omogućio i da dolazim na suđenja i gledam ubici djeteta u oči…”, dio je njene potresne priče.
Budimir Maslav se vratio na Kosovo i uporno, godinama, pokušava da pronađe posmrtne ostatke svoje sestre kako bi je sahranio. “Ona je vjerovala da je sigurna jer ništa nikom nije učinila loše… Nemam nikakve zvanične informacije i dalje, a ono što sam saznao posredno je da su je silovali, ubili i bacilli iza kuće koju su onda spalili…”, svjedočio je on.
Drugi panel se fokusirao na to šta institucije preduzimaju u rješavanju pitanja nestalih osoba i na izazove s kojima su se suočavali tokom godina. Luigj Ndou, iz Međunarodne komisije za nestale osobe, izjavio je da je pitanje nestalih osoba “međugeneracijsko prokletstvo koje nismo dovoljno zdravi da prekinemo i krenemo napred.”
Panelisti su naglasili i problem grešaka prilikom identifikacija tradicionalnim metodama bez korišćenja DNK. Ditor Haliti iz Kosovskog forenzičkog instituta istakao je da su “mnogi posmrtni ostaci neidentifikovanih osoba poslati Međunarodnoj komisiji za nestale osobe, ali se ne poklapaju sa uzorcima krvi u arhivi.”
Luisa Maria De Oliveira Marinho iz Forenzičkog tima EULEX-a u objasnila je da su, uprkos sumnjama, “mnoge tradicionalne identifikacije kasnije potvrđene kao tačne na osnovu DNK.” EULEX je, kako je naglasila, posvećen reviziji slučajeva pogrešnih identifikacija iz prošlosti kako bi članovi porodica mogli dobiti potpune informacije.
Treći panel se bavio rezultatima programa, politika i strategija o tranzicionoj pravdi u kontekstu evropskih integracija, a okupio je paneliste iz institucija EU, zvaničnike sa Kosova, analitičare i univerzitetske profesore.
Ministarka pravde Kosova, Albulena Haxhiu, govorila je o nedavno usvojenoj strategiji za tranzicionu pravdu. “Od kada sam postala ministarka, nije postojao nijedan drugi dokument koji je bio složeniji za izradu,” kazala je ona, pojašnjavajući i da je Kosovo “pokrenulo inicijativu za suđenje ratnim zločincima u odsustvu, jer Srbija odbija da izruči svoje ratne zločince i nastavlja da ih skriva,” upoređujući to sa sličnim zakonima u drugim zemljama regiona, kao što je Hrvatska.
Analitičar Agon Maliqi izjavio je da region pokušava da replicira napore Zapada u poslijeratnoj Njemačkoj, ali da je to pogrešan pristup. “Drugi svjetski rat se završio sa jasnim pobjednikom i jasnim počiniteljem, koji su prošli kroz duboko introspektivni proces, dok ovdje i dalje vidimo revizionizam i poricanje,” kazao je on.
Eric Gordy, profesor na Univerzitetskom koledžu u Londonu i stručnjak za Balkan, mišljenja je da proces nije u potpunosti zaživio u regionu jer se “odvijao u relativno zatvorenim krugovima, međunarodnim krugovima, sa državama van regiona ili samo nekim državama u regionu i retko bilo kojim organizacijama civilnog društva – tako da je društvo bilo isključeno.”
Judith Brand, istraživačica tranzicione pravde i Zapadnog Balkana, kazala je da je postala alergična na upotrebu riječi “pomirenje” od strane međunarodnih aktera, ocjenjujući da to prebacuje odgovornost na pojedince i društva.
Zaseban panel istraživao je učinkovitost napora EU u oblasti tranzicione pravde i problema nestalih osoba. Jelena Minić, članica Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji, ocijenila je da je potreban stoicizam i otvorenost. “Moramo doći do tačke u kojoj ćemo mirno i otvoreno, bez pompe i zastava, priznati sve počinjene zločine.”
Miodrag Milićević, iz NVO Aktiv, osvrnuo se na nedavni pad u odnosima između Srba i Albanaca. “Nalazimo se u začaranom krugu i niko ne može ponuditi konkretan model za izlazak iz pada u odnosima,” kazao je on.
Učesnici su na kraju prvog radnog dana imali priliku da gledaju pozorišnu predstavu “Otac i otac”, reditelja Kushtrima Koliqija, koja je trebalo da bude dio festivala „Mirëdita, dobar dan” u Beogradu, koji je u junu zabranio MUP Republike Srbije.