“Fundamentalno je važno da se proučavaju i kritički preispituju ratne 90-te, jer ako se ova društva ne podvrgnu kritičkom propitivanju i izučavanju 90-ih, ako se mladi ne upoznaju sa svim strahotama tog perioda, postoji realna opasnost da nam se neke loše stvari ponove”, jedan je od zaključaka sa prve regionalne škole “Devedesete u Jugoslaviji – novi izvori i metodologije”, održane od 4. do 8. oktobra 2024. godine u Budvi.
Tokom trajanja Škole, učesnici/e iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore imali su priliku da uče o različitim pristupima proučavanju 90-ih, ali i primjeni savremenih metoda za bolje razumijevanje ovog vremena. Sa njima su radili istoričari Milivoj Bešlin, viši naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu, Adnan Prekić, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Dubravka Stojanović, profesorka Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Filip Kuzman, rukovodilac Istorijskog muzeja Crne Gore, Ana Radaković, istraživačica Muzeja 90-ih, kao i Sanja Radović. Takođe, dio predavačko-radionačarskog tima bili su i reditelj Andro Martinović, direktor Kulturnog centra Grad / Inicijativa Muzej 90-ih Dejan Ubović, zatim Miloš Vukanović, predsjednik Udruženja profesora istorije HIPMONT, Vukan Ražnatović, rukovodilac Muzeja kralja Nikole na Cetinju, Maja Marinović i Damir Suljević iz CGO-a.
U okviru intenzivnog i interaktivnog programa, obrađene su različite teme, poput uticaja ideologije nacionalizma na rat i raspad Jugoslavije, pozicioniranja usmene istorije u razumijevanju 90ih, zatim značaj arhive Haškog tribunala, ali i spomeničke kulture, a dat je i osvrt na crnogorske društveno-političke prilike 90-ih, kao i na današnji pogled mladih na 90-te. To su pratile i projekcije filmova i diskusija o njima, predstavljena je izložba “Lavirint 90-ih”, a učesnici/e su imali priliku podijeliti i svoje priče kroz postavku ličnih predmeta iz tog perioda. U okviru programa bile su i studijske posjete Herceg Novom i Morinju, kao mjestima zločina i sjećanja, uz predavanja o procesu suočavanja sa prošlošću i procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori. Konačno, dio programa bili su i edukativno-zabavni sadržaji, poput ex-YU večeri “Ukusi mog zavičaja” i kviza poznavanja 90-ih, koji su poslužili kao kreativna platforma za restrospekciju naučenog i povezivanje učesnika/ca.
“Istraživanje koje je radio CGO pokazuje da mladi iz regiona vrlo malo znaju o ratovima 90-ih i da najviše saznaju od roditelja, a najmanje u školi. To je ne samo porazno, nego i opasno. Zato su ovakve škole neophodne, jer na njima prvi put čuju čak i za važne događaje, ali i mogu da podijele viđenja različitih strana u konfliktima i tako dobiju cjelovitiju sliku o kojoj mogu kritički da misle i porede različita iskustva. Nema pomirenja dok ne shvatite stavove one druge strane”, poručila je Dubravka Stojanović, istoričarka i jedna od predavačica na školi.
“Sve što se dešava oko nas ukazuje da se Crna Gora kao politička zajednica nikada nije suočila sa nasljeđem 90-ih i zato je ta tema danas vrlo aktuelna. Problem je pokušaj relativizacije tog perioda i bježanje od kritičkog promišljanja uloge Crne Gore u tim procesima. Mladi malo znaju o tome, a obrazovni sistem im ne pomaže, dok se u javnom prostoru afirmiše narativ koji često zbunjuje. Zato su ovakve škole korisne i pomažu mladima da bolje razumiju nasljeđe 90-ih i kako su ti događaji oblikovali vrijeme u kojem živimo,” ocjenjuje Adnan Prekić, jedan od predavača.
“Ratovi, nasilje, zločini, genocid, pljačka, progoni, etnička čišćenja, nisu samo obilježili paklene 90-te u jugoistočnoj Evropi. Obilježili su nas i za kasnije, posljedice mržnje, zločina, progona i ratova u glavama i srcima ljudi ostaju dugo. I ne samo to, ako pogledamo ne mali broj društava i regionu, a posebno Srbiju, ratni akteri i kreatori 90-ih su se vratili na vlast”, naglasio je Milivoj Bešlin, navodeći da je riječ i o personalnom i o idejnom kontinuitetu. “Tzv. srpski svet Aleksandra Vučića danas ima iste ciljeve kao i tzv. velika Srbija Slobodana Miloševića 90-ih godina 20. vijeka. Zato je ključno proučavanje i kritičko preispitivanje ratnih 90-tih, jer ako ova društva ne podvrgnu kritičkom propitivanju i izučavanju 90-ih, ako se mladi ne upoznaju sa svim strahotama ovog perioda, postoji realna opasnost da nam se neke stvari ponove. Zbog toga je jedna ovakva škola toliko važna, ali i nedovoljna. Regionu, a posebno Srbiji su se 90-te ponovile, jer ni politička ni intelektialna elita nije bila spremna da mlade ljude upozna sa uzrocima, posljedicama i tragičnom suštinom 90-ih”, poručio je on.
„Postjugoslovenski prostor i dalje je politički i kulturno fragmentiran i definisan isključivo u okvirima nacionalnih zajednica. To otežava novim generacijama upoznavanje i povezivanje sa kolegama iz regiona, ali i razumijevanje zajedničkih veza unutar prostora koji je grubo stradao u ratovima 90-ih. Ovake škole daju priliku za okupljanje mladih iz različitih država regiona, ali i stvaraju uslove za nova saznanja, razumijevanje kompleksne stvarnosti iz više perspektiva, i omogućavaju upoznavanje sa drugačijim izvorima i metodologijama rada u analizi istorije i društvene stvarnosti”, kazala istoričarka i jedna od predavačica Sanja Radović.
Vukan Ražnatović istakao je dualnu ulogu koju mogu imati spomenici kroz doprinos obrazovanju, podizanju svijesti i sjećanju, ali i kao instrument manipulacije. “Kako se kao društvo odnosimo prema sjećanju na žrtve, kako civilne tako i boračke, govore spomenici koje smo podigli njima u čast. Prema istraživanju CGO-a, mladi malo znaju o dešavanjima 90-ih godina prošlog vijeka, a gotovo ništa o spomenicima koji služe da poduče i podsjete na te događaje. Kroz regionalnu školu smo analizirali i njihovu važnost i pokušali kritički sagledati kako ih doživljavamo i koje poruke šaljemo budućim generacijama”, kazao je Ražnatović.
Svoje utiske sa škole podijelili su i učesnici i učesnice.
“Studentkinja sam politologije i na regionalnu školu prijavila sam se kako bih produbila znanje o zbivanjima na prostoru bivše Jugoslavije 90-ih godina. Dodatno sam dobila i začetke novih prijateljstava. Iako se u javnom prostoru pretežno govori o onome što nas je razdvojilo, ovakvi programi ukazuju na sličnosti koje i danas dijelimo i koje trebaju biti temelj na kojem će se izgraditi pomirenje,” ocijenila je Lea Fabić, učesnica iz Hrvatske.
“Na regionalnu školu o 90-im sam se prijavio u želji da steknem novo iskustvo analize izvora i upoznavanje sa arhivom Haškog tribunala, ali i zbog predavača, u prvom redu Dubravke Stojanović, Milivoja Bešlina i Adnana Prekića. Škola je ispunila moja očekivanja i pružila mi nova znanja o 90-ima, a organizacija je bila odlična. Iskustvo za pamćenje!”, navodi Milo Ražnatović, student Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore.
Da su razlike koje nam se predočavaju otklonjive zaključak je Ilvane Dejo, učesnice iz Bosne i Hercegovine. “Naglasak smo stavili na suočavanje s prošlošću i neophodnost procesuiranja svih počinilaca genocida i drugih ratnih zločina. Potrebno je da postoji nulta tolerancija za to, kao i za poticanje mržnje prema drugim etničkim skupinama. Istakla bih poruku istoričara Vukanovića da naš zajednički cilj treba biti postizanje konsenzusa, a ne kompromisa kada su ovakve stvari u pitanju. Posebna zahvala CGO-u na organizaciji, ali i svim učesnicima na saradnji”, kazala je Dejo.
Školu Devedesete u Jugoslaviji – novi izvori i metodologije, uspješno je završilo 25 učesnica i učesnika: Milo Ražnatović, Biljana Bulajić, Nizama Bronja, Ilvana Vejo, Jovana Simić, Sara Danaj, Andrea Eraković, Domagoj Zubović, Lea Fabić, Emil Hodžić, Jovan Milosavljević, Jelena Pavlović, Davud Delimeđac, Karlo Mak, Miloš Maraš, Melina Mikić Božanić, Aleksa Gačić, Sofija Jovanović, Dušan Medin, Dušan Trifunović, Marija Milošević, Isidora Janković, Ivana Matanović, Ervin Erović i Ljiljana Milović.
Regionalna škola Devedesete u Jugoslaviji – novi izvori i metodologije organizovana je u okviru projekta “Muzej 90ih – regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i buduću saradnju”, koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore i Kulturni front iz Srbije, uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Holandije kroz MATRA program.
Maja Marinović, saradnica na programima