Centar za građansko obrazovanje (CGO) ne podržava Nacrt Zakona o visokom obrazovanju, koji je do 23. decembra 2021. godine bio na javnoj raspravi, iako je CGO imao svog predstavnika u Radnoj grupi za izradu ovog teksta.
Radi javnosti, treba ukazati na sporne aspekte izrade Nacrta Zakona o visokom obrazovanju, počev od vrlo spore dinamike formalno-pravnih aktivnosti. U februaru 2021.godine, održan je konstitutivni sastanak Radne grupe na kojem se razgovaralo u načelu o problemima važećeg Zakona i planiranju putanje za izradu novog teksta. Sastanaka nakon toga nije bilo, a posljedično ni nacrtne verzije novog zakona, iako je Vlada planirala da bude usvojen u Skupštini do kraja juna 2021. godine. Radna grupa nije informisana o razlozima zastoja rada i neodržavanja sjednica. Kašnjenjima su doprinijele i promjene prvobitno imenovanih članova Radne grupe iz resornog Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. Tako je Radna grupa tek krajem jula 2021. godine, u značajno izmijenjenom sastavu, počela sa intenzivnim radom.
CGO je bio posvećen radu u Radnoj grupi, upućujući niz prijedloga koje bi taj Nacrt trebao sadržati, i aktivno učestvujući u kreiranju konkretnih odredbi. Međutim, bitne odredbe koje je CGO predlagao, ali i drugi članovi Radne grupe, nijesu se našle u tekstu koji je otišao na javnu raspravu.
Na primjer, CGO je, i u ranijim zakonskim izmjenama, i u ovom tekstu, predlagao da Zakon mora propisivati jasne odredbe koje se tiču Savjeta za visoko obrazovanje i njegovog jačanja, kako u dijelu nadležnosti, tako i sastava, broja i kriterijuma za izbor i razrješenje članova, dužine mandata, pitanja reizbornosti, itd. Oko toga je Radna grupa bila saglasna na sastancima, ali nacrtni tekst Ministarstva to poništava. Dalje, nije prošao ni prijedlog da Savjet imenuje Skupština, a ne Vlada, kako bi se izbjegla koncentracija moći jednog organa na ovo tijelo i rizici od korupcije. Na štetne posljedice ovih nepreciznih zakonskih formulacija, u smislu netransparentnosti, proizvoljnosti i arbitrarnosti u odlučivanju, kao i direktnom vezivanju Savjeta za resornog ministra što otvara mogućnost rizika od ugrožavanja javnog interesa, ukazala je u svom mišljenju i Agencija za sprječavanje korupcije.
Slična je situacija i sa Agencijom za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, za koju nije jasno izveden način izbora članova, predsjednika i direktora, kao i određenih nadležnosti i rokova za postupanje, a što pruža širok diskrecioni prostor za zloupotrebu ovlašćenja.
Nacrt donosi nepreciznosti i kontradiktornosti i u dijelu izbora članova Upravnog odbora, rektora i dekana na Univerzitetu Crne Gore (UCG). Istovremeno, uvodi se nedopušteni uticaj Ministarstva i ministra na autonomiju univerziteta i kroz određivanje uslova i načina realizacije dualnog modela visokog obrazovanja, jer se ovo planira regulisati propisima Ministarstva umjesto propisima ustanova koje sprovode ovu vrstu obrazovanja. Ostao je nejasan i nedorečen model studiranja što će u praksi izazvati konfuziju. Neusaglašeno je i pitanje zapošljavanja akademskog osoblja na neodređeno vrijeme jer nema norme ograničenja, što može negativno djelovati na ambiciju kadra za napredovanje u zvanje.
Dalje, diskriminatorno je postavljen i jedan od uslova za osnivanje i obavljanje djelatnosti ustanove, odnosno da ustanova mora imati obezbjeđeno akademsko osoblje izabrano u to zvanje po propisima Crne Gore, a što je problematično za deficitarna zanimanja. Ovo ograničava i svako potencijalno uvođenje nekog novog studijskog programa za koji Crna Gora nema spreman naučni kadar. Ni odredba o obaveznosti fiksnog broja akademskog osoblja za osnivanje ustanove nije realno postavljena i može biti neprimjenljiva i za velike ustanove kakav je UCG. Pri tom, to nema uporišta u regionalnoj praksi, niti dijelu evropske, a neobjašnjivo je da se primjenjuje u Crnoj Gori koja ima već deficit kvalitetnih kadrova u akademskoj sferi i problem deficitarnih zanimanja.
Nijesu predviđene ni antikorupcijiske mjere vezane za sukob interesa, na što, takođe, ukazuje ASK.
Ni elementarno očekivanje da će Radna grupa, prije nego što nacrt ode na javnu raspravu, dati svoj konačan sud o tekstu zakona iza kojeg, po pravilu, autorski treba da stane nije uvaženo. Uz to, mnogo bitnih rješenja, oko kojih je postojala saglasnost u Radnoj grupi, nestalo je iz verzije nacrtnog teksta koji je dat na javnu raspravu.
CGO nema iluziju da se u postojećoj konstelaciji odnosa i aktuelnog stanja u visokom obrazovanju mogu usvojiti svi prijedlozi. Međutim, obaveza je resornog Ministarstva da obrazloži Radnoj grupi zašto neki prijedlog koji je unutar tog tijela dogovoren nije usvojen. Demonstracija samovolje resornog Ministarstva kao predlagača, uz zabrinjavajuće propuste u tom tekstu, na čiji dio ukazujemo, nije kvalitativna promjena koju je ova Vlada obećavala.
Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica