Povodom 3. decembra – Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća na nepovoljan položaj osoba sa invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori, a prije svega u dijelu ostvarivanja osnovnih prava iz oblasti obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i kretanja. CGO poziva nadležne institucije da se udruže u iznalaženju modaliteta za dosljedno sprovođenje zakonskog okvira zaštite OSI kako bi jačali inkluziju ove grupe u crnogorsko društvo.
Zabrinjavajuće je da i u 2019. dobijamo opomene iz EU, ali i sa drugih međunarodnih adresa, da se zakonodavni okvir zaštite OSI ne sprovodi adekvatno a što značajan dio OSI stavlja u položaj drugorazrednih građana. I istraživanja CGO-a potvrđuju zabrinjavajuću incidencu, jer čak 82% građana navodi da je položaj osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori gori u odnosu na položaj prosječnih građana. OSI su važan resurs, ali resurs koji se zapostavlja uslijed predrasuda prema ovoj grupaciji i uskraćivanja šansi uz skrivanje iza finansijskih izdavajanja za novčane naknade po osnovu invaliditeta. Stoga je potrebno identifikovati ključne tačke u kojima se položaj OSI može popraviti i snažnije zagovarati zapošljavanje i princip samostalnog življenja OSI. Evropska komisija nas i u Izvještaju za Crnu Goru za 2019. upozorava na potrebu uspostavljanja adekvatnog i transparentnog sistema potrošnje sredstava iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI.
Dobro je da i same OSI u Crnoj Gori sve više odbijaju da budu ostavljene po strani i zadovoljene novčanim naknadama koje se ne mogu ni mjeriti sa primanjima i mogućnostima koje plata zapošljenog lica može obezbijediti. Zapošljavanje je ključna tačka za osamostaljivanje, jer OSI koje nemaju adekvatno zaposlenje ostaju zavisne od roditelja i staratelja ili samovoljom istih bivaju deinstitucionalizovane, odnosno proglašene za poslovno i pravno nesposobne i predate u sistem kolektivne institucionalne brige.
OSI traže jednak tretman bez sažaljenja, jednak status i dostojanstven život koji omogućava samostalan život. Da bi se omogućilo OSI da žive životom ravnopravnih crnogorskih građana i građanki neophodno je posvećeno sprovoditi zakone, uložiti dodatne napore i sredstva za promociju samostalnog života i zapošljavanja OSI, ali i uklanjati barijere koje stoje na putu pune inkluzije OSI u naše društvo. Ovim barijerama, nažalost, doprinose i same institucije države Crne Gore i stav nadležnih vlasti prema ovom pitanju. To se odnosi na netransparentno trošenje sredstava koja se opredjeljuju za OSI, zanemarivanje značaja izgradnje potrebnih kapaciteta koji će unaprijeđivati socio-ekonomsku inkluziju OSI, nedostatak inicijativnosti i proaktivnosti nadležnih institucija da rade na osvješćivanju i informisanju OSI o mogućnostima koje im stoje na raspolaganju, itd.
Dalje, ni kretanje osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori nije omogućeno na adekvatan način jer mnoge ključne institucije koje treba da budu uzor zapravo nijesu pristupačne za osobe koje se otežano kreću ili koriste kolica, ili one koje se oslanjaju na zvučne i reljefne signale i slične putokaze. Dalje, i kada pružaju pomoć u vidu lične invalidnine ili nabavke potrebnih pomagala, institucije stvaraju grupu povlašćenijih OSI izdvajajući one sa značajno većim stepenom invaliditeta od 90 i više procenta da budu kvalifikovani da prime pomoć.
Takođe, premalo se pažnje posvećuje zdravstvenoj zaštiti OSI. Zdravstveni radnici moraju biti obučeni da profesionalno pruže zdravstvenu zaštitu OSI bez diskriminacije i narušavanja neprikosnovenosti ličnog dostojanstva. OSI u Crnoj Gori su i dalje prinuđene da zdravstvenu pomoć, naročito u fazi uspostavljanja dijagnoze, traže u regionu i to ukoliko imaju finansijskih mogućnosti za to jer crnogorski zdravstveni sistem ne posjeduje odgovarajuće dijagnostičke aparate. I na ovaj problem EU opominje u dijelu zdravstvene nejednakosti i potrebe da se osigura pristup servisima za zdravstvenu zaštitu ranjivim grupama, između ostalog i OSI.
Sve društvene strukture u Crnoj Gori, nadležne institucije, organizacije za zaštitu ljudskih prava osoba sa invaliditetom, obrazovne institucije, poslodavci ali i same OSI moraju zajednički raditi na stvaranju života bez barijera u Crnoj Gori – života sa OSI koje neće biti isključene i ostavljene po strani zbog svojih zdravstvenih nesavršenosti i kako Ujedinjene nacije poručuju ovogodišnjim porukama Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom: „Nećemo nikada ukloniti zdravstvene nesavršenosti, ali prevazilaženjem barijera, uklanjamo invaliditet.“
Ujedinjene nacije (UN) posvećene stvaranju inkluzivnog, pristupačnog i održivog društva još od 1948. i donošenjem Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, 1992. su proglasile 3. decembar Međunarodnim danom osoba sa invaliditetom u cilju promocije blagostanja i dobrobiti osoba koja žive sa invaliditetom.
Željka Ćetković, koordinatorka programa Aktivno građanstvo u CGO-u