Mladi u Crnoj Gori zaslužuju da budu uvršteni u red onih koji se pitaju, kako u oblastima od neposrednog interesa za njih, tako i u svim drugim važnim društvenim pitanjima. Uprkos željama za stručnim i ličnim usavršavanjem izvan zemlje, mladi su vezani za Crnu Goru ali moraju dobiti i više podrške, zaključeno je na konferenciji “Mladi u Crnoj Gori između pasivnosti i aktivizma”, koju je danas organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO) uz podršku Ministarstva sporta i mladih.
Nenad Koprivica, generalni direktor Direktorata za mlade u Ministarstvu sporta i mladih, istakao je da je pitanje mladih multiresorsko u Vladi Crne Gore. „Ipak, posebna odgovornost je i na mladima koji treba da budu subjekti a ne objekti omladinske politike, odnosno da aktivno učestvuju u politikama koji se kreiraju za mlade. Na primjer, 25 srednjoškolaca koji su prošli Školu omladinskog aktivizma CGO-a su kvalitetni mladi ljudi koji vjeruju u aktivizam, kao i da svojim radom i angažovanjem mogu da doprinosu društvenim promjenama’‘, ocijenio je Koprivica. On je ukazao da Ministarstvo održava kontinuiran dijalog sa mladima kroz brojne svoje aktivnosti ili u partnerstvu sa mladima i partnerima iz omladinskih organizacija. Istakao je da dobroj komunikaciji i poboljšanju položaja mladih doprinosi i moderan instititucionalno normativni okvir koji odgovara na potrebe mladih. Koprivica je ukazao da se danas mladima nudi mnogo više mogućnosti nego ranijim generacijama i da je na njima da ih iskoriste i učestvuju u svim procesima. Posebno se osvrnuo na novi Zakon o mladima. „Taj Zakon je donio dosta novina i uvezao različite nivoe. Recimo, pojačali smo odgovornost lokalnih samouprava, unijeli obavezu donošenja lokalnih akcionih planova za mlade i sada već u 2/3 opština imamo usvojene lokalne akcione planove“, kazao je Koprivica. On je naglasio i napredak u institucionalizovanju omladinskih servisa koji su na raspolaganju mladima za neformalne edukacije i druge aktivnosti. „U periodu od kad je usvojen Zakon završena je rekonstrukcija šest omladinskih servisa na sjeveru Crne Gore, i to u opštinama u kojima ranije nijesmo imali omladinske servise (Plav, Petnjica, Mojkovac, Nikšić, Šavnik, Danilovgrad), kao i rekonstrukcija Omladinskog centra u Podgorici koji uspješno funkcioniše već dvije godine“, naveo je Koprivica.
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, navela je da mladi, kao i druge društvene kategorije nijesu jednoznačni, već da ih karakteriše slojevitost. „Naše istraživanje iz 2016. godine ukazalo je da se učestvovanje u građanskim inicijativama nalazi na dnu ljestvice važnih stvari kod mladih, jer je tada skoro četvrtina ispitanika smatrala da nije važno biti uključen u građanske inicijative tj. akcije, dok je ubjedljiva natpolovična većina smatrala da nije važno biti aktivan u politici. Pošteno gledajući, nije da su mladi imali ni mnogo podstreka za drugačije stavove. No, moj je utisak da se to u ove četiri godine promijenilo i da svjedočimo nekim novim interesovanjima kad je riječ o odnosu mladih prema aktivizmu“, ocijenila je Uljarević. Ona je apostrofirala značaj obrazovnog procesa u promovisanju vrijednosnog okvira i oblikovanju mladih, ali i drugih aktera. „Poseban problem koji imamo se odnosi na tzv. odliv mozgova. U tom dijelu, Vlada bi morala konačno pristupiti izradi baze podataka mladih koji su trenutno u procesu studiranja van Crne Gore, kao i onih koji su studije završili na prestižnim univerzitetima i napraviti procjenu ovog problema. Takođe, mi smo predložili Vladi da već Budžetom za 2021. opredijeli sredstva za stipendiranje mladih koji uspiju da se upišu na prestižne univerzitete (osnovne, magistarske i doktorske studije) uz preciziranje njihove obaveze da u nekom vremenskom periodu nakon okončanja studija svoj profesionalni angažman imaju u Crnoj Gori jer nismo u prilici da takve resurse gubimo“, kazala je ona.
Prof. dr Biljana Maslovarić, izvršna direktorka Pedagoškog centra, naglasila je osjetljivost kategorije mladih zbog tzv. duple tranzicije – kako psihološke koja se odnosi na prelazak iz djetinjstva u odraslo doba, tako i socijalne koja predstavlja život u demokratskom društvu. Ona je kazala da je proces formiranja identiteta u periodu adolescencije najjači te da „porast kongnitivnih sposobnosti u adolescenciji i potreba da se to JA integriše u koherentnu cjelinu, produkuje i krizu identiteta koja nastaje i zbog zahtjeva društva da mladi ljudi završe školovanje, uključe se u tržište rada, nađu partnera/ku, odaberu političku filozofiju, religijsku praksu itd. Ovo vrijeme krize identiteta se dešava skoro paralelno sa socijalnom tranzicijom upravo kroz omladinsku participaciju, društveni angažman, aktivizam, rješavanje za njih važnih pitanja i donošenje odluka na lokalnom i na državnom nivou.“ Maslovarić je pojasnila i da nije svaka participacija podjednako vrijedna, ukazujući da „imamo i manipulacije, dekoracije i privid participacije odnosno kvaziparticipaciju“, a da je „veoma važan nivo informisanosti, nivo konsultacije, podjela moći i preraspodjela moći u društvu kako bi mjerila sadržajna participacija“, ističući i raznovrsne pozicije mladih u oblikovanju odluka u zajednici, kreiranju politika i njihovom sprovođenju. „Pravu snagu u sistemskom uvođenju participacije ima obrazovni sistem, a sve dokkritički diskurs u obrazovnom sistemu ne bude ustaljena praksa, mi nećemo imati adekvatan aktivizam i participaciju mladih niti će oni biti oni koje istinski slušamo“, kazala je Maslovarić. Ključnog krivca u izostanku aktivizma mladih Maslovarić vidi u odraslima koji nijesu uspjeli da se pozicioniraju kao vrijednosno dobri modeli.
Neđeljko Đurović, profesor u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi u Baru, mišljenja je da aktivizam mladih treba podsticati kroz sistem formalnog obrazovanja a posebno tokom završnih razreda osnovnih škola, srednjoškolskih vannastavnih i slobodnih aktivnosti i kroz mjere podsticaja studentskog aktivizma, ali i kroz planiranje neformalnog obrazovanja u saradnji civilnog sektora sa institucijama obrazovnog sistema. „Organi državne uprave i lokalne samouprave, institucije kulture i sportska udruženja treba da imaju predviđene načine i osmišljene metode, odnosno sadržaje namijenjene podsticaju aktivizma kod mladih i njihovo uključivanja u procese odlučivanja i učešća u životu zajednice i javnim dešavanjima“, dodao je Đurović. On je preporučio da se volonterizam i sticanje poslovnih vještina popularizuje kod mladih, a radno i biografski vrijednuje kod poslodavaca prilikom procjene kandidata za posao. Đurović je izrazio zabrinutost zbog demotivisanosti mladih za uključivanje u rad zajednice, rast vršnjačkog nasilja kod mladih, ali i odlaska iz zemlje. „Država treba da se više bavi mladima i da im dokaže da imaju ovdje ozbiljnu perspektivu. Takođe, postojeći institucionalni okvir treba da budu otvoreniji i fleksibilniji kada je u pitanju aktivizam mladih, pri čemu bi ključnu ulogu imale lokalne samouprave u uključivanju mladih i ukazivanju da se njihov glas vrjednuje a njihovo znanje prepoznaje“, predložio je Đurović.
Pajo Vasović, učenik Prve srednje stručne škole u Nikšiću, smatra da pojam omladinskog aktivizma nije prezentovan mladima na pravi način, zbog čega se ne može bi osuđivati nerazumijevanje ili nezainteresovanost mladih za taj vid angažmana. „Rijetko nam se predstavljaju mogućnosti koje možemo ostvariti kroz omladinski aktivizam. Crnoj Gori su potrebni akademski i aktivni građani, spremni da prihvate teret onog sto nas čeka i koji neće stajati u prošlosti, već će imati širine da prihvate razlike i mobilišu i druge da mijenjaju svijet oko sebe“, kazao je Pajo Vasović. On je istakao da je, u proteklih nekoliko godina, položaj mladih značajno poboljšan i da se konačno mladima pridaje na važnosti, a posebno od usvajanja Zakona o mladima iz 2018. “Ipak, zamjeram to sto oni koji donose odluke još uvijek ne čuju glas mladih u dovoljnoj mjeri“, ocijenio je on.
Milica Pavlović, učenica Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole u Baru, svojim primjerom je dokazala da je moguće biti odličan đak i aktivna mlada osoba. „Podrška koju dobijam za aktivizam je šarena. Jaka je u porodici i među prijateljima i to mi mnogo znači, ali manjka u školi i od onih koji nas vaspitavaju a od kojih bi bilo za očekivati da nas više nego iko drugi podstiču na aktivizam“, navela je Milica Pavlović. Kao najčešće razloge za pasivnost i apatiju mladih navodi ksenofobiju i lijenost, ali i strah od izlaženja iz udobne zone. „Većina jednostavno ne želi da ih neko posmatra “drugim očima” zbog čega biraju da rade ono što rade i svi ostali – a to je da ćute i da ne šire svoje vidike. Voljela bih da vidim više mladih kako se uključuju u različite aktivnosti i sebe izgrađuju kao ličnosti, a samim time i svoju zajednicu“, zaključila je ona.
Konferencijom koja je okupila blizu 60 učesnika iz NVO koje se bave mladima, neformalnih omladinskih grupa, obrazovnih institucija i podmladaka političkih partija, moderirala je Željka Ćetković, koordinatorka programa Aktivno građanstvo u CGO-u. Na konferenciji su predstavljene i dvije video vinjete sa porukama mladih aktivista. Konferencija je organizovana u okviru projekta (Re)aktivator! koji CGO sprovodi uz podršku Ministarstva sporta i mladih Crne Gore.
Maja Marinović, saradnica na projektima