Centar za građansko obrazovanje (CGO) nakon javne rasprave od 17. maja 2013. godine o Prijedlogu Zakona o visokom obrazovanju smatra da bi predloženi tekst morao biti hitno povučen iz procedure. Razlozi za povlačenje teksta su brojni, a svode se na to da je nemoguće amandmanski djelovati izmjenama ili dopunama.
CGO podsjeća da se radi o izuzetno ozbiljnom zakonskom tekstu koji će imati dalekosežne posljedice, a koji se pokušava donijeti u krajnje problematičnoj i netransparetnoj proceduri. Javna rasprava je morala uključiti konsultovanje organa, organizacija, udruženja i pojedinaca odnosno zainteresovanu javnost u početnoj fazi pripreme zakona i raspravu o tekstu zakona, dakle o nacrtu. U slučaju predloženog teksta Zakona o visokom obrazovanju prekršen je cjelokupni formalno-pravni djelokrug počev od propuštene javne rasprave odnosno propuštenog nacrta Zakona o visokom obrazovanju, do kršenja čl. 7 Uredbe o postupku i načinu sprovođenja javne rasprave u pripremi zakona koji predviđa da rok za dostavljanje inicijativa, prijedloga, sugestija i komentara u pisanom i elektronskom obliku, ne može biti kraći od 20 dana od dana objavljivanja javnog poziva, a da može biti duži.
Što se tiče sadržinskog i suštinskog dijela Prijedloga Zakona o visokom obrazovanju, teško je prepoznati navodnu namjeru predlagača da se poboljša kvalitet visokog obrazovanja. Ali, prilično je jasna namjera da se omogući osnivaču državnog univerziteta odnosno Vladi Crne Gore da stvori zakonski osnov da u bliskoj budućnosti izvrši privatizaciju Univerziteta Crne Gore, čime je dovedena u koliziju odredba autonomije ustanova visokog obrazovanja.
Ovo je jasno iz činjenice da predlagač želi ukinuti nezavisnost Savjeta za visoko obrazovanje organa koji vrši akreditaciju i reakreditaciju. Umjesto da Savjet za visoko obrazovanje imenuje Skupština i na taj način bude nezavisno tijelo, predlagač imenovanje Savjeta, kao i kriterijume za upis studenata u prvu godinu studija, povjerava Vladi čime iznova ugrožava ionako već krhku autonomiju univerziteta. U ovom dijelu, CGO cijeni da je bilo neophodno predvidjeti raznoliku strukturu sa parnim brojem članova koji bi sjedjeli u Savjetu tako da ih iz Vlade ne smije biti više od polovina nakon čega bi se tek mogla očekivati objektivnost mišljenja i odluka.
Dalje, CGO smatra da bi upravljačka struktura univerziteta morala biti jasno normirana sa tačno raspoređenim odnosom predstavnika osnivača u odnosu na ostale članove u sastavu Upravnog odbora, a da Rektor ne bi smio biti biran na prijedlog Senata, već na sjednicama Vijeća svih fakultetskih jedinica tajnim glasanjem, na koji način bi se izbjeglo višegodišnje kruženje pozicija članova Senata, UO i Rektora. Neprecizno definisana odredba da „ustanova može bez javnog konkursa angažovati akademsko osoblje sa druge ustanove van teritorije Crne Gore kao gostujućeg profesora” proizvodi duplo zapošljavanje i dvojne radne odnose sa punim radnim vremenom upravo tim gostujućim profesorima, dok se saradnici u nastavi biraju na osnovu javnog konkursa,koji raspisuje ustanova na period od godinu dana, umjesto najmanje na tri godine, čime se naši magistranti i doktoranti šalju na biro rada, a novac gostujući profesori odnose iz Crne Gore. Time se ozakonjuju postojeći i ohrabruju novi primjeri koruptivnog ponašanja.
CGO se nada da će predlagači Prijedloga Zakona o visokom obrazovanju naći dovoljno razloga u preporukama koje su iznešene na javnoj raspravi i da će predmetni Prijedlog povući iz procedure. U konačnici, CGO očekuje da se za ovaj pristup založi i rukovodstvo Univerziteta Crne Gore, ukoliko drže do javnog interesa.
Snežana Kaluđerović, koordinatorka programa