Centar za građansko obrazovanje (CGO) cijeni da proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji sve više zavisi od mjerljivih rezultata koje Crna Gora ostvaruje ili ne ostvaruje u ispunjavanja mjera iz Akcionog plana (AP) za poglavlje 23 (pravosuđe i temeljna prava).
CGO podsjeća da su upravo zbog ograničenih rezultata u prethodnom periodu, nosioci procesa pristupili inoviranju i dopuni AP za poglavlje 23, i to tek onda kada je od strane Evropske komisije (EK) naznačeno da je AP preambiciozno postavljen, bez jasnih i mjerljivih indikatora i bez budžetskog određenja, što je proizvelo nizak stepen ispunjenosti. Iste zamjerke, od početka procesa, stizale su od predstavnika nevladinih organizacija koji učestvuju u Radnoj grupi za pripremu pregovora za poglavlje 23. No, po već ustaljenoj praksi, ono što predstavnici Vlade nijesu htjeli da čuju od NVO prihvatili su kad je stiglo od EK.
Razmatrajući prijedlog adaptiranog Akcionog plana za poglavlje 23, Vlada Crne Gore je na sjednici 19. februara 2015. donijela zaključke. Zakljucak 2, koji glasi „potrebno je kroz odgovarajuću zakonodavnu aktivnost sačuvati inicijativnost Vlade za podnošenje prijedloga za razriješenje nosilaca državno-tužilačke i sudijske funkcije za neadekvatan i neodgovoran odnos prema prioritetima države u oblasti vladavine prava, kako ih Vlada vidi“ je zabrinjavajući. Ovako koncipiran zaključak može ukazati na namjeru Vlade da direktno utiče na rad pravosuđa i posljedično ugrozi napredak Crne Gore u ovoj oblasti, ali i u ukupnom pregovaračkom procesu.
Naime, ovakav zaključak Vlade stiže poslije kontinuiranih zamjerki iz EU koje se odnose na neprimjeren politički uticaj na pravosuđe u Crnoj Gori. A upravo je osnovna intencija reforme pravosuđa, barem u strateškim dokumentima, da se postigne nezavisnost i onemogući politički uticaj, što se pokušalo i kroz izmjene Ustava i nove zakonske norme koje se odnose na drugačiji način izbora članova Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta, Vrhovnog državnog tužioca itd. I pored svih novina, Vlada je uspjela zadržati određeni stepen inicijativnosti u razriješenju nosilaca sudijske funkcije, time što ima svog direktnog predstavnika u Sudskom savjetu, u vidu ministra pravde. Ovo rješenje uvedeno je suprotno preporukama Venecijanske komisije: “Prisustvo ministra pravde u Savjetu je pitanje koje izaziva određeni stepen zabrinutosti kad je riječ o pitanjima koja se tiču premještaja i disciplinskih mjera koje se preduzimaju prema sudijama prvostepenih sudova, apelacionih sudova i tužiocima“. Konačno, iz datog zaključka Vlade vidi se da ni ovo Vladi nije dovoljno već da postoji neskrivena namjera da se uticaj zadrži, što je nedopustivo i suprotno svim standardima kojima ista ta Vlada retorički teži.
Ana Vujošević, koordinatorka programa