Centar za građansko obrazovanje (CGO) je juče dobio poštom Rješenje Ustavnog suda po predmetu U-I br 23_12 kojim se odbacuje Inicijativa CGO-a za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o prekršajima u dijelu odredaba članova 71 do 93, kao i zahtjev za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu navedenog Zakona.
Podsjećanja radi, CGO je predmetnu Inicijativu podnio 18. septembra 2012, a nakon brojnih urgencija i zahtjeva za prioritetno odlučivanje, Ustavni sud je o ovoj Inicijativi odlučio nakon tri godine, a samo rješenje uručio CGO-u kao podnosiocu Inicijative 46 dana nakon njegovog donošenja. Ove činjenice su zabrinjavajuće ogledalo efikasnosti Ustavnog suda.
Dalje, u obrazloženju Ustavni sud priznaje da je CGO u pravu da su osporavane odredbe Zakona o prekršajima neustavne. Međutim, Ustavni sud je, iz njima znanih razloga, ovu Inicijativu godinama držao u fioci. U međuvremenu, stupio je na snagu novi Zakon o sudovima u martu 2015. kojim su adresirane neke od ključnih primjedbi CGO-a. Sada, Ustavni sud tvrdi da je po CGO inicijativi počeo da postupa tek poslije marta 2015. i da su ove osporavane odredbe zakona prestale da važe, a na osnovu toga odbacuje Inicijativu.
CGO skreće pažnju javnosti da su navodi iz ovakvog obrazloženja netačni, a da je samo obrazloženje kontradiktorno. Naime, upravo u tački 2.1 svog obrazloženja, Ustavni sud navodi da je počeo postupanje po Inicijativi CGO-a nedugo nakon što je ista podnijeta i da je dobio odgovor od Vlade Crne Gore kojim Vlada traži zastoj postupka odlučivanja po Inicijativi o ustavnosti osporenih odredbi. Iz ovog je jasno da je Ustavni sud postupio po zahtjevu Vlade a ne na osnovu javnog interesa. CGO podvlači da Ustavni sud, kao nezavisni i nepristrasni organ, koji cijeni ustavnost i zakonitost pravnih propisa zarad javnog interesa i pravičnosti, nije smio zaustaviti CGO inicijativu i držati je u fioci godinama, samo zato što je to Vlada tražila kao navodno potrebno vrijeme da bi uklonila pravne nedostatke propisa.
Pri tom, namjerno se zaboravlja da je Vlada i ranije imala rok od 3 godine da završi reformu prekršajnog sistema u Crnoj Gori, odnosno do kraja 2013(1) , što je bio i jedini rok u kojem je Ustavni sud mogao zaustaviti postupak. Sve nakon toga – znači u protekle 2 godine – ukazuje na moguće neprimjerene političke uticaje na odlučivanje Ustavnog suda, a što dovodi u pitanje i svrhu postojanja i djelovanja ovog sudskog tijela.
Iz svega navedenog, nesporno je da je podnijeta Inicijativa morala biti razmatrana u razumnom roku kako bi postigla svoju svrhu, a da je ovo odugovlačenje od strane Ustavnog suda nanijelo štetu građanima i građankama Crne Gore, ali i konceptu vladavine prava koji se u konkretnom pitanju pokazao nefunkcionalnim, a što su konstatovali i relevantni međunarodni izvještaji.
Ukratko, Ustavni sud je ovim bio višegodišnji saučesnik u primjeni neustavnih odredbi Zakona o prekršajima dok god isti nije promijenjen umjesto da ih blagovremeno poništi i time spriječi sistemsko kršenje ljudskih prava koje je primjena ovih odredbi proizvodila, poput neustavnog slanja u zatvor čak 439 lica u Crnoj Gori samo tokom 2011, 2012 i 2013. i neustavnog milionskog punjenja budžeta novcem građana i građanki Crne Gore.
Snežana Kaluđerović, koordinatorka programa
(1) Vlada odnosno predlagač zakona Ministarstvo pravde se u reformi prekršajnog sistema Zakonom o prekršajima usvojenog 22.12.2010. obavezalo da će u roku od 3 godine od dana usvajanja navedenog zakona dakle do kraja 2013. završiti reforme prekršajnog sistema u Crnoj Gori.