U okviru projekta “Homo Europeanus – prevladavanje deficita znanja o EU”, koji Centar za građansko obrazovanje (CGO) sprovodi u partnerstvu sa 14 evropskih organizacija uz podršku Evropke unije kroz program Evropa za građane, održan je, od 5. do 9. septembra 2016. u Zadru, u Hrvatskoj, Građanski forum o aktivizmu i građanskom obrazovanju. Ovaj međunarodni Forum okupio je 60 učesnika/ca iz obrazovnih institucija i civilnog društva, a izlaganje na njemu imao je i Petar Đukanović, koordinator programa u CGO-u. Fokus Foruma bio je na različitim aspektima građanskog obrazovanja, statusu i ulozi koju ima u prevladavanju savremenih globalnih izazova, te najboljim praksama i iskustvima u razvoju aktivizma na lokalnom nivou.
Đukanović se osvrnuo na situaciju u formalnom i neformalnom obrazovanju u Crnoj Gori, te međusobnoj otvorenosti ovih sistema u ostvarenju principa obrazovanja za demokratsko građanstvo. Predstavio je i neformalne obrazovne programe koje CGO sprovodi u ovoj oblasti, te govorio o ulozi organizacije u procesu obuka za prvu generaciju nastavnika/ca Građanskog vapitanja, zagovaračkim i promotivnim aktivnostima koje su pratile uvođenje ovog predmeta i iskustvima učešća u radnoj grupi za izradu nacionalne Strategije za period 2007 – 2010. Đukanović je naglasio da je Građansko obrazovanje osnova razvoja i održivosti demokratije u svakom društvu, odnosno participativnog, otvorenog i inkluzivnog društva koje njeguje kulturu ljudskih prava.
Đukanović je podsjetio da je ,,Crna Gora još prije deset godina, među prvima u regionu u formalni sistem, uvela Građansko vaspitanje/obrazovanje i donijela niz dokumenata kojima su principi obrazovanja za demokratsko građanstvo inkorporirani u sistem “. Ali, on je ocijenio da ,,Građansko vaspitanje i obrazovanje ne možemo posmatrati odvojeno od postojanja demokratskih praksi i poštovanja ljudskih prava u školskom ambijentu, kao i u društvu u cjelini. Samo usaglašeno djelovanje svih ovih segmenata može dovesti do postizanja kvaliteta građanskih znanja, vještina i vrijednosti koje utiču na promjene u obrazovanju i društvu i istinsku demokratizaciju. Pitanje je koliko principi obrazovanja za demokratsko građanstvo mogu da žive u školama u Crnoj Gori čije direktore postavlja ministar, a marginalizuju se predstavnici/e zapošljenih, roditelja, učenika/ca te lokalne samouprave koji bi trebalo da budu donosioci ove odluke, jer upravo oni nabolje poznaju rad i potrebe svoje ustanove“.
Građansko vaspitanje je danas obavezan predmet u osnovnim školama u Crnoj Gori, a Građansko obrazovanje izborni u gimnaziji i srednjim stručnim školama. Đukanović je ukazao i da ,,evaluacije rađene prethodnih godina ukazuju da pojedini problemi koji su postojali na početku i danas snažno opeterećuju uspješno sprovođenje ovih predmeta. Na fakultetima još ne postoji program koji bi pripremao nastavni kadar za realizaciju ove nastave a principi obrazovanja za demokratsko građanstvo su nedovoljno zastupljeni u obrazovnim programima za nastavnička zvanja, iako je to bio jedan od ključnih ciljeva nacionalne strategije za uvođenje ovih predmeta. Treninzi i druge dodatne obuke su sporadični, nedovoljno sistematični i ne uspijevaju uvijek da prate promjene u društvu i pripreme predavače da ih adekvatno adresiraju u okviru predmeta. Problem je i licenciranje obuka i nastavnika ovih predmeta, odnosno njihov generalno neodređen status u sistemu i činjenica da se nastava ovih predmeta još dominantno dodjeljuje nastavnicima koji nemaju dovoljnu normu u svom matičnom predmetu.“
Đukanović je izrazio zabrinutost što ,,neke od važnih društvenih tema, posebno onih koje se tiču ljudskih prava nijesu zastupljene u programima Građanskog, iako su goruća pitanja na koja mladi treba da dobiju odgovore u školi. Na primjer, crnogorski obrazovni sistem potpuno ignoriše pitanja poput prava LGBT osoba ili suočavanja sa prošlošću. Obrazovni sistem ne smije zatvarati oči pred važnim društvenim pitanjima niti pribjegavati strategijama maskiranja problema, kao što je tendencija da se to učini najnovijom inicijativom Ministarstva prosvjete o uvođenju đačkih uniformi i obrazloženjem da će se time riješiti problem i pitanje neravnopravnosti, društvenog raslojavanja i siromaštva koji remete i odnose među učenicima. Ova pitanja, pa i diskriminacija i vršnjačko nasilje, koji se često javljaju kao njihova posljedica, suviše su složena da bi se rješavala jednim površnim potezom uvođenja uniforme koja će ,,pomiriti“ sve razlike, umjesto da se o njima upravo u školi otvaranju rasprave među mladima“.
Potencijal za bolju učinkovitost Građanskog, Đukanović vidu u ,,ogromnom prostoru za unaprijeđenje metoda nastave, koje su još uvijek pretežno tradicionalne, i boljem korišćenju metoda aktivnog učenja koje podstiču razvoj kritičke svijesti, timskog rada, komunikativnih i građanskih vještina nasuprot pukom memorisanju podataka i tradicionalnoj podjeli uloga u učionici. Bez aktivnog učenja nema aktivnih građana koji su sposobni da razumiju svijet oko sebe i donose kritičke, objektivne odluke od koristi za zajednice u kojima žive i rade.“
Đukanović je zaključio da ,,saradnja neformalnog i formalnog sistema mora biti sadržajnija i otvorenija ka postizanju punog efekta principa obrazovanja za demokratsko građanstvo kao osnove za dalje društvene promjene i razvoj, posebno u društvima koja poput crnogorskog karakterišu autoritarnost, patrijarhat, tradicionalizam, homofobija i urušen sistem vrijednosti. Formalni i neformalni sistem mogu postojati i djelovati odvojeno jedan od drugog, ali njihovo djelovanje svoj puni smisao dobija onda kada se njihovi resursi umreže, a ideje i stavovi o pravcima obrazovanja razmjenjuju i nadopunjuju.“
CGO će nastaviti da kroz svoje neformalne obrazovne programe doprinosi razvoju građanske svijesti, vrijednosti i kompetencija, ali i da pokreće debate i inicira saradnju sa formalnim institucijama o različitim aspektima unapređenje građanskog obrazovanja i sprovođenja reformi kako bi doprinio poboljšanju ukupnog kvaliteta obrazovanja u Crnoj Gori.
Svetlana Pešić, saradnica na programima