Centar za građansko obrazovanje (CGO), u saradnji sa fondacijom Friedrich Ebert (FES) danas je, organizovao konferenciju na temu Reprezentativna i participativna demokratija u Crnoj Gori.
Konferenciju je otvorila Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO koja je istakla da je namjera konferencije “da podstakne direktan dijalog između dvije vrlo uticajne strukture u crnogorskom kontekstu – predstavnika političkih partija i nevladinih organizacija – kako bi se osvrnuli da neka od pitanja koja dosta dugo boje crnogorski javni diskurs a ostaju nedovojno razrađena, a samim tim i sklona manipulacijama”. Ona je dalje ocijenila: “U modernim demokratijama, koja su nastale odvajanjem privatnog i javnog, države i društva, sinergija u djelovanju političkih partija i civilnog društva nije tema. Ali, jeste tema u društvima poput crnogorskog u kojem nijesmo još došli do faze odvajanja privatnog i javnog, u kojem nijesmo uspostavili odgovornost donosilaca odluka ni prema onima koji su ih izabrali niti prema javnom interesu, i u kojem se još uvijek autonomni kritički izraz plaća ugrožavanjem privatnosti i pokušajima diskreditacije ličnosti”. Ona je podsjetila da se građanska participacija u Crnoj Gori još uvijek, dominantno, izražava kroz aktivizam građanskih odnosno nevladinih organizacija, ali da se “na žalost, doprinos NVO sektora još uvijek ne sagledava kao potencijal, niti se lako grade partnerski odnosi između NVO, države i političkih partija. koji mogu doprinijeti povećanju stepena kvaliteta, odgovornosti i transparentnosti političkih odluka i javnog interesa.” Ona je ukazala da je “djelovanje nevladinih organizacija u Crnoj Gori netipično za neke zemlje regiona, a posebno za države razvijene zapadne demokratije. Ali, to je zapravo tipična uloga nevladinih organizacija u društvima koji imaju deficitarnu demokratiju odnosno koja još nijesu izgradila funkcionalan sistem vladavine prava, poput Crne Gore”.
dr Neven Cvetićanin, sa Instituta društvenih nauka u Beogradu, dao je osvrt na trenutno stanje demokratije i odnos reprezentativne i participatorne demokratije u istočnoj i jugoističnoj Evropi istakavši da je „područje istočne i jugoistočne Evrope područje raznih društvenih rascjepa unutar društava ovog područja, a osnovna prepreka za razvoj demokratije unutar jednog društva bez obzira na model demokratije su društveni rascjepi koji onemogućavaju normalnost i stabilnost demokratskog modela, usljed čega na ovom području imamo u većoj ili manjoj mjeri nekonsolidovane demokratije pred kojima je zadatak da pacifikuju društvene rascjepe kojima su izložena društva Istočne i Jugoistočne Evrope“. Cvetićanin je, dalje pojasnio: „Jednostavno govoreći, na prostoru Jugoistočne Evrope je uvijek bio izazov da se uspostavi saradnja između države i društva, odnosno između politike i nepolitičkih aktera“. On je posebno ukaza da političkim elitama posebnu stabilnost daje «inkluzivnost kroz koju u politički proces uključuju što veći broj društvenih aktera, nevladinih organizacija, ekspertskih grupa, vjerskih zajednica i svih ostalih klasičnih nepolitičkih aktera». Govoreći rascjepima koji obilježavaju pojedinačno zemlje regiona on je ocijenio: „U Crnoj Gori takođe postoje društveni rascjepi između tzv. crnogorskog i prosrpskog bloka, koji ipak nisu onako drastični kao u Makedoniji ili u BiH, te je po mom mišljenju najvažniji zadatak koji je pred političkom elitom Crne Gore prevazilaženje ovog rascjepa, odnosno svojevrsno crnogorsko-srpsko pomirenje, kako bi demokratski proces bio potuno validan“. „Naposljetku, reprezentativna i parcipativna demokratija u regionu su pred izazovom činjenice da je sam klasični demokratski model u našem vrmenu doveden u pitanje, usljed čega polako odumire ono što bismo mogli nazvati mejnstrim politikom, te smo suočeni sa činjenicom da trenutno i Evropska unija traga za novim institucionalnim modelom integracije“, zaključio je Cvetićanin.
Goran ĐUROVIĆ, predsjednik UO Koalicije NVO Saradnjom do cilja, ocijenio je “Ne postoji razvijen dijalog između NVO i političkih partija, osim nekih sporadičnih slučajeva i ad hoc odnosa. Političke partije ne rade ništa da uspostave sistemsku komunikaciju sa NVO-ima, čak ni opozicione, koje ne koristste u dovoljnoj mjeri resurse koje ima nevladin sektor, a ja vjerujem da je to luksuz koji zapravo nemaju”. Posebno se osvrnuo na rad Skupštine, kao upravo onog tijela u kojoj je reprezentativna demokratija našla svoj izraz, navodeći da su Administrativni odbor, ali i poslanici u širem broju, često “flagrantno kršili zakon spriječavaju upravo one predstavnike NVO sektora koji su imali podršku u sektoru da budu članovi različitih regulatornih tijela, a što ukazuje na potrebu poslanika da arbitriraju u autonomnom polju civilnog sektora. Izgleda da je teško poslanicima da podnesu činjenicu da može postojati u političkom djelovanju neko ko im može ograničiti moć”. On je, takođe, informisao učesnice da postoji jedna prvostepena presuda Osnovnog suda koja utvrđuje kršenje zakona od strane Skupštine, ali da su mehanizmi osporavanja i nezakonitih odluka Skupštine još nedostatni.
Miodrag LEKIĆ, predsjednik DEMOS-a, elaborirao je fenomen demokratije i njenih kriza, podsjećajući da su “slobodni izbori važan test demokratije”, ali i upozoravajući “na zapadnom Balkanu se pobjeda na izborima posmatra kao neograničeno vladanje, za razliku od zapadnih demokratija, gdje se ista mjeri i balansira brojnim korektivima”. Lekić je ocijenio da “kriza demokratije postoji, i manji je stepen demokratije na međunarodnom planu, u odnosu na onaj stepen koji je osvojen na unutrašnjem planu pojedinih država”. Osvrćući se na ulogu NVO, on je konstatovao: “Nevladine organizacije su odraz političke kulture, moderni korektor demokratije, koji djeluje u dva pravca – prema institucijama i prema javnom mnjenju. Bez zrele javnosti nema demokratije, a otpor populizmu je odličje nevladinih organizacija.” On je naveo da je “nevladin sektor novi moment koji smanjuje sumornost, koji je u usponu, iako i u njemu ima “Trojanskih konja”, ali da je već izdiferenciran status onih koji imaju prepoznatljivu i vrijednu društvenu ulogu”. Zaključujući, Lekiće je rekao: “Naravno da NVO treba da se bave politikom, jer politika je nezaobilazna djelatnost, a to sto je ona kod nas srozana, degradirana, što se iz same politike dosta radi se ona ogadi svima, je jedna velika i druga tema.”
Zlatko VUJOVIĆ, predsjednik UO CEMI-ja, ocijenio je da je “Crna Gora duboko podijeljeno društvo i ta dubina podjele postaje sve izraženija, čak radikalna, jer jedan dio društva biva isključen, odnosno ne može da napreduje na bazi zasluga. To otvara prostor da radikalne strane imaju veću pažnju i podršku nego što im treba. Oni koji imaju najveću političku moć ne prihvataju da postoji neko ko je spreman da kritikuje i poziciju i opoziciju. U tom vakuumu se nalazi NVO sektor koji pokušava da ostane neutralan i objektivan, ali i da iskritikuje određene poteze, što dovodi do oštrih napada od strane političkih partija. Mislim da je jedini pravi odgovor na to dalje jačanje participativne demokratije”. Vujović je podsjetio na prljave kampanje koje su se vodile protiv NVO aktivista i podvukao značaj slobode izražavanja. On je zaključio da je “ključna linija podjele u Crnoj Gori u osnovi ima raspodjelu resursa, a u odlučivanju oko javnih resursa isključen je značajan dio društva, dok su nepoželjni oni koji otvoreno pričaju o društvenim devijacijama. Političke partije igraju na duboke podjele u Crnoj Gori, što se pokazalo i u poslednjoj predizbornoj kampanji. Nevladine organizacije jesu korektiv, ali se suočavaju i sa oštrim napadima, usljed nerazumijevanja da u Crnoj Gori postoji dovoljno resursa za sve aktere.”
Suljo MUSTAFIĆ, politički direktor Bošnjačke stranke, istakao je da je “odnos političke javnosti jako komplikovan u Crnoj Gori, kako u kontekstu rastućeg populizma, tako i u drugim segmentima. Populizam u Crnoj Gori uzima maha dodatno smanjujući nivo političke kulture i doprinosi nekim drugim negativnim tendecijama za koje ceh već uveliko plaćamo”. Fokusirajući se na rad Skupštine on je naveo: “Parlament je prije dvije godine donio Etički kodeks, ali iako je taj dokument slavodobitno istican, on je ubrzo zgažen od onih koji su radili na njemu zarad uskih političkih interesa”. Mustafić je ocijenio da je “NVO sektor dobar korektiv društva, koji sazrijeva i može poslužiti kao primjer dobre političke kulture, imajući u vidu veličinu Crne Gore”, ali i podvukao “NVO se može baviti politikom, ali da se registruje kao partija”. On je ukazao i na potrebu da “analitičari i NVO aktivisti moraju voditi računa o odgovornosti javne riječi, a pogotovo imati senzibilitet kad se radi o manjinskim partijama”.
Vanja ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, izvršna direktorka, MANS-a je podsjetila da u ovom kontekstu u engleskom jeziku postoji riječ policy koja se prevodi kao politika, ekonomska, antikoruptivna, socijalna, tako da ako je u širem smislu posmatramo, sve NVO se bave politikom, naročito onim politikama koje nisu u fokusu državnih institucija.“Većina NVO se bavi politikom što je prihvatljivo svima, čak i onima na vlasti, sve dok aktivnosti NVO ne ugroze njihove interese. Kad god vlast nema odgovor na argumente odgovor je “osnujte političku partiju”, što pokazuje kapacitet ovog društva”, ocijenila je ona. Navodeći primjer Švedske ona je istakla da nijedna vlast nije savršena ali, po njenim riječima “Švedska ne podmeće NVO-ima afere i ne govori im “razgovaraćemo kad postanete politička partija. Ono što očekujemo u ovom trenutku jeste da ova vlast želi da budemo dekor, da ne kritikujemo rasprodaju Crne Gore. Kada kažemo da postoji korupcija u izbornom procesu, oni nas prozivaju stranim plaćenicima, koji su došli da ruše temelje demokratije, iako se oni hvale sa istim grantovima”.
Tarzan MILOŠEVIĆ, politički direktor Demokratske partije socijalista (DPS) je u svom izlaganju istakao da “različiti, slobodno iskazani interesi i vrijednosti, nijesu samo suština pluralizma kao jednog od osnovnih načela demokratije već i sastavni dio procesa kreiranja i primjene održivih javnih politika. Stoga je stvaranje pravnih, institucionalnih i drugih uslova za razvoj i nesmetano djelovanje NVO jedna od pretpostavki jačanja demokratskih procesa, političke stabilnosti i prosperiteta svake države”. On je dalje naveo: “DPS je često pozivala sve političke subjekte, pa čak i NVO da pokažu više razumijevanja za ključne razvojne ciljeve Crne Gore, imajući u vidu da je za DPS bilo otežano raditi na unaprijeđenju ekonomije i razvoja dok je većina drugih političkih i ostalih društvenih struktura kroz svoja djelovanja imala drugačije stavove. Zna se da je uloga NVO da prepoznaju potrebe građana i sa njima upoznaju političke partije, a na političkim partijama je da te potrebe građana transformišu u pravila, zakone i odluke koje će biti u njihovom interesu. Samo tako partije i organizacije civilnog društva mogu izgraditi efikasna rješenja za probleme građana, ako želimo da radimo u njihovom interesu”.
Dragan KRAPOVIĆ, član Predsjedništva Demokratske Crne Gore, kazao je da je u okvirima ove partije “pitanje participativne demokratije prije svega pitanje inkluzije. Inlkluzija svih činilaca nema alrternativu. Došli smo do te tačke da se svačiji glas mora čuti, svako u skladu sa svojom agendom i pristupom. Sama inkluzija NVO sektora će djelovati na samu provodljivost. Smatram da su sadašnje političke elite prevaziđene, opterećene prošlošću i aferama i ne mogu na adekvatan način odgovoriti na tako nešto. Emancipatorski iskorak je moguć, ali dok se to ne desi nisam siguran kuda ide ovo društvo”.
Stevo MUK, predsjednik UO Instituta Alternativa se kritički osvrnuo na stav da nevladine organizacije ne treba da se bave politikom i istakao da se sam nalazi na čelu organizacije koja se bavi javnim politikama i osnovna je da radi na kreiranju istih, što podrazumijeva komunikaciju sa svijetom politike. “Svijet politike se sastoji od institucija i aktera, prije svega političkih. Nisam pristalica izraza NVO sektor i politička partija, jer se ispod toga nalazi čitav set stavova, gledanja na svijet. Ovi akteri su podijeljeni, u ekonomskom pogledu na ljevicu i desnicu, u Crnoj Gori u odnosu na spoljnopolitičke prioritete, “ pojasnio je Muk. On je dodatno istakao da smatra da je temelj demokratije sloboda govora, koja je s jedne strane institucionalizovana kada je dozvoljeno NVO sektoru da učestvuje u procesu donošenja javnih politika ali da NVO nisu zadovoljne tempom kojim se donose javne politike i stoga s pravom kritikuju donosioce odluka. Govoreći o kontekstu u kojem trenutno rade NVO, istakao je da su one prozapadni kritičari režima i da se stoga nalaze u najgoroj situaciji nego ikad, jer ih sa jedne strane gleda politički režim DPS-a, koji ima dosta da im zamjeri, a sa druge strane imamo DF koji ih optužuje da ne kritikuju dovoljno, kao i zbog spoljnopolitičke orjentacije. “Zbog toga je prostor slobodnog govora zagađen više nego ikad prije rječnikom diskreditacije određenog broja nevladinih organizacija”, naglasio je Muk.
Konferenciji je prisustvovalo više od 50 predstavnika nevladinih organizacija, političkih partija, institucija i zainteresovanih građana i građanki.
Svetlana Pešić, saradnica na programima