Povodom 8. marta Međunarodnog dana žena, Centar za građansko obrazovanje (CGO) ukazuje da su rodna ravnopravnost i puno ostvarenje prava žena u crnogorskom društvu još uvijek daleki ciljevi. Uprkos brojnim zakonskim rješenjima i institucijama koje su ustanovljene u skladu sa evropskim i međunarodnim standardima, položaj žena se sporo mijenja i one ostaju uglavnom van kruga donosilaca političkih odluka, nerijetko izložene nasilju, mobingu i različitim oblicima diskriminacije na radnom mjestu bez adekvatne zaštite i podrške.
Protesti grupe žena – majki, koje se danima ispred Skupštine Crne Gore na taj način bore da im se ne smanjuju naknade koje su zakonom doživotno stekle, a što je takođe bio rezultat nepromišljene i kratkovide političke odluke, najbolja su ilustracija položaja žene u crnogorskom društvu. Svi aspekti priče o naknadama za majke sa troje ili više djece ogledalo su nerazumijevanja uloge žene, njenih potreba, prava i suštine koncepta rodne ravnopravnosti.
Zakon kojim se uvode naknade za majke sa troje i više djece je diskriminatorski, finansijski osnažuje ostajanje žena kod kuće i njihovu ulogu svodi na rađanje i podizanje djece reprodukujući tako, ne samo populaciju, već i patrijarhalne vrijednosti i norme u društvu, cementiraju tradicionalnu podjelu uloga između muškaraca i žena. Takav zakon nije trebalo da bude ni usvojen. Opet cijenu i te neodgovorne političke odluke, plaćaju žene-majke, među kojima jeste mnogo onih koje su nesumnjive žrtve tranzicije, a kojima vlast smanjuje naknade za koju se one hvataju kao za slamku spasa od teške ekonomske situacije u kojoj žive. Žene su danas u Crnoj Gori jedna od najranjivijih ekonomskih kategorija, nedovoljno plaćene za svoj posao, eksploatisane na radnom mjestu i diskriminisane u zapošljavanju i brojnim pravima po osnovu rada. Država nije obezbijedila sistemski odgovor na ove probleme.
Konstantna manipulacija ženama i njihovim pravima inspirisana uskim interesima i kalkulacijama moćnih muškaraca sa oba pola političke scene u jagmi za političkim poenima i glasovima – to je sumorna slika odnosa prema ženama u Crnoj Gori i nedostatka razumijevanja i istinskog interesa donosilaca odluka da se položaj žena unaprijedi. Umjesto naknada, žene, majke i one koje to nijesu, zaslužuju ravnopravnost i uslove da se zapošljavaju, da rade i doprinose svom ličnom i razvoju društva, da budu pošteno plaćene kako bi od svog rada dostojantsveno živjele.
Zastupljenost žena na mjestima odlučivanja je na izrazito niskom nivou u Crnoj Gori, a ovo pitanje nije na listi prioriteta muškaraca-donosilaca odluka. Bez učešća žena u procesima odlučivanja ne može biti ni značajnijeg napretka u oblasti poštovanja prava žena i promjene ekonomske i socijalne nejednakosti polova koja je u korijenu rodnog nasilja. Preduslov svih uslova je razgradnja patrijarhalnih i tradicionalističkih stega i uključivanje žena u javnu sferu. Sistem obrazovanja koji ima važnu i osnovnu ulogu u čitavom procesu umjesto emancipacije dodatno učvršćuje rodne i socijalne razlike navlačenjem uniforme djeci, maskirajući i ukidajući dijalog o težinu razlika, koje su i uzrok i posljedica rodne neravnopravnosti, diskriminacije i nasilja nad ženama.
Crne hronike vrve od priča o nasilju nad ženama. U posljednje dvije godine, šest žena ubili su partneri uz prećutnu podršku institucija koje blagom kaznenenom politikom osnažuju nasilje kao prihvatljiv obrazac ponašanja.
Imamo li razloga za slavlje ovog 8. marta? Nemamo, ali imamo razloga za akciju, za protest protiv potcjenjivanja, licemjerja i površnosti u pristupu ženskim pravima. Ugrožena prava žena umanjuju šanse da kao društvo ostvarimo ideale naših pretkinja, koje su jednog davnog 8. marta počele tešku borbu za ravnopravnost i pravdu kao način života, borbu koja ne smije stati.
CGO tim je danas pružio podršku protestnom Maršu žena povodom obilježavanja 8. marta – Međunarodnog dana žena, koji je danas održan u Podgorici, u organizaciji NVO Anime i Centra za ženska prava.
Petar Đukanović, koordinator programa