NVO protiv zabrane protesta na bulevaru ispred Skupštine a za odbranu ustavnog prava na mirno okupljanje

Institut alternativa (IA), Centar za građansko obrazovanje (CGO), Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) pozivaju Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) da ne istrajava u namjeri da izmjenama zakona zabrani organizovanje javnih okupljanja na saobraćajnicama jer je to protivno crnogorskom Ustavu i međunarodnim standardima.

Iako se MUP u najavljivanju ovakvih izmjena poziva na presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Kudrevičius protiv Litvanije, upozoravamo MUP i javnost da ta presuda ne opravdava uvođenje zabrane okupljanja na saobraćajnici ispred Skupštine Crne Gore.

Naime, u pomenutom slučaju, Evropski sud za ljudska prava nije podržao organizatore okupljanja, koji su dva dana držali u blokadi tri glavne saobraćajnice u državi (st. 164), jer takvo okupljanje nije bilo dozvoljeno od strane nadležnih državnih organa i izazvalo je nesrazmjernu materijalnu štetu, koja je dokumentovana. U tom slučaju je zaključeno da demonstracije nisu bile neposredno usmjerene na aktivnost protiv koje se protestovalo, već je cilj bio da se blokiraju druge aktivnost (autoputevi) bez neposredne veze s objektom protesta (st. 171). Drugim rječima, Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da je u konkretnom slučaju opšta blokada saobraćaja organizovana s namjerom ometanja aktivnosti drugih i da takvo ponašanje ne uživa zaštitu po čl. 11 Konvencije. Istovremeno, Evropski sud je naglasio da svako okupljanje na javnom mjestu može dovesti do ometanja saobraćaja i da ta činjenica sama po sebi ne opravdava ograničenje slobode mirnog okupljanja i da javne vlasti moraju da pokažu izvjesnu dozu tolerancije (st. 155).

U Crnoj Gori su se javna okupljanja pred Skupštinom, kao objektom protesta, uredno najavljivala Upravi policije, bila dozvoljena, a time i zakonita. Shodno tome, i građani su takođe bili dužni da organizuju svoje poslove u skladu sa najavljenim, zakonitim okupljanjem.

Ministarstvo nije dalo nikakav dokaz koji bi išao u korist argumentu da je privredi načinjena šteta, te smatramo da se neodređene i nejasne tvrdnje o “šteti pričinjenoj privredi” ne smiju olako koristiti kao osnov za izmjenu Zakona u pravcu narušavanja osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ukoliko Ministarstvo smatra da je privreda na tolikom gubitku, zbog kojeg je pretežnije pravo privrednika od prava građana na okupljanje, za to bi moralo pružiti konkretne dokaze koji bi bili prihvatljivi i za Evropski sud za ljudska prava. Nevladine organizacije su takvu vrstu analize već zatražile od Ministarstva.

Konačno, sam crnogorski Ustav zabranjuje uvođenje trajne zabrane okupljanja time što precizno navodi okolnosti kada pravo na okupljanje može biti privremeno, a nikako trajno ograničeno. Iz Ustava proizilazi da se zabrana okupljanja može sprovoditi samo od slučaja do slučaja, na osnovu procjene bezbjednosnog rizika, a ne unaprijed.

Princip “da se okupljanje vidi i čuje“ je jedan od ključnih principa Smjernica slobode mirnog okupljanja Venecijanske komisije, koji podrazumijeva da se javni skupovi održavaju kako bi se prenijela poruka državnim organima, posebnoj ciljnoj osobi, grupi ili organizaciji. Stoga, privilegija je organizatora da odluči koja će lokacija najbolje odgovarati svrsi okupljanja, a nadležni organi ne bi smjeli da nameću zabrane utemelje na kvalifikovanju lokacija na “adekvatne“ i “neadekvatne“, čime se restriktivno ograničava i javni govor.

Pozivamo Ministarstvo unutrašnjih poslova da se prije predlaganja bilo kakvih izmjena zakona posavjetuje sa stručnjacima za međunarodne standarde ljudskog prava na slobodu mirnog okupljanja.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora, Institut alternativa (IA)
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Vanja Ćalović, izvršna direktorka, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS)
Ana Novaković, izvršna direktorka, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)