„Osobe sa invaliditetom mogu biti kreatori velikih i važnih priča ukoliko im se pruži prilika, a treba ih prihvatiti individualno, prema ličnim kvalitetima i spremnosti da da se suoče sa izazovima na radnom mjestu“, ocijenjeno je na konferenciji Centar za građansko obrazovanje (CGO) „Perspektiva zapošljavanja osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori i primjeri dobre prakse”, kao završnu aktivnosti projekta „Razvojem vještina za bolju zapošljivost OSI“, koji podržava Zavod za zapošljavanje Crne Gore.
Suljo Mustafić, direktor Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, ocijenio je da projekat koji CGO sprovodi uz podršku Zavoda doprinosi većoj uključenosti ranjivih grupa u crnogorsko društvo, ali i naglasio da Zavod i CGO imaju dugogodišnju uspješnu saradnju. „Budući da je NVO sektor važan akter, kako u borbi protiv diskriminacije, tako i sferi zapošljavanja, vjerujem da se uspješnost našeg rada mjeri i otvorenošću prema inicijativama koje dolaze sa njihovih adresa“, kazao je Mustafić. On je ukazao na brojne programe Zavoda koji su namijenjeni osobama sa invaliditetom u dijelu riješavanja nezapošljenosti, ali i smanjenja predrasuda poslodavaca i šire javnosti kad je riječ o radnom angažovanju osoba sa invaliditetom. „Grant šeme i javni pozivi za dodjelu nepovratih sredstava značajno su doprinijeli da se ambijent zapošljavanja osoba sa invaliditetom unaprijedi. Od 2014, kada je objavljen prvi javni poziv, do ove godine Zavod je sproveo osam javnih poziva vrijednih 13.5 miliona eura. U tim projektima bilo je uključeno preko 1000 osoba sa invaliditetom od kojih je gotovo 40% produžilo radni angažman i nakon završetka projekta. U Crnoj Gori je 660 poslodavaca koji su ostvarili pravo na subvenciju zarade jer su zaposlili 1012 osoba sa invaliditetom“, naveo je on i pozvao sva pravna lica da svojim idejama doprinesu većoj uključenosti osoba sa invaliditetom na tržište rada.
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, naglasila je da osobe sa invaliditetom ostaju u vrhu ljestvice diskriminisanih u crnogorskom društvu zbog čega je neophodno još mnogo rada kako bi naše društvo postalo tolerantno i inkluzivno. „Nezapošljenost je i uzrok i posljedica svake dalje diskriminacije i marginalizacije OSI što posljedično šteti kako ovoj grupi, tako i društvu u cjelini s obzirom na to da ogromni potencijali ostaju neprimijenjeni kao poluga socijalnog i ekonomskog razvoja“, ocijenila je Uljarević. Kroz osvrt na projektne ciljeve ona se posebno zahvalila organizacijama, institucijama i kompanijama koje su pokazale otvorenost i u kojima su korisnici projekta ostvarili radnu praksu – NVO CAZAS, NVO Green Home, Udruženje paraplegičara Nikšić, Centar za istraživačko novinarstvo, doo Arhimed, doo Moja knjiga, doo New Page, Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama i institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore. „Mi im se zahvaljujemo na pruženom primjeru dobre prakse zapošljavanja osoba sa invaliditetom nadajući se da će i brojni drugi poslodavci slijediti ovaj primjer i doprinijeti na taj način inkluziji osoba sa invaliditetom u crnogorsko društvo“, zaključila je Uljarević.
Dina Knežević, savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za oblast diskriminacije, istakla je dobro iskustvo sa korisnikom ovog projekta koji je radio u instituciji Zaštitnika. „Značaj projekta koji se bavi osobama sa invaliditetom, kao jednom od najranjivijih kategorija stanovništva a koja se suočava sa predrasudama, stereotipima i diskriminacijom u svakom obliku i u svim oblastima zivota. Zabrinjavajuće je i da se više od 60% osoba sa invaliditetom nalazi u siromaštvu, kao i da su oni najdiskriminisanija od svih marginalizovanih grupa“, navela je Knežević. Ona je predstavila i nadležnosti koje Zaštitnik ima a koje se odnose na zaštitu od diskriminacije osoba sa invaliditetom. „Što se tiče postupaka po pritužbama instituciji Zaštitnika, imamo trend rasta pritužbi, pa je u 2018. zabilježeno 17 pritužbi po osnovu invaliditeta i 6 po osnovu zdravstvenog stanja koja se mogu posmatrati i sa aspekta invaliditeta, dok se prethodnih godina taj broj kretao od 5 do 7 pritužbi. To ukazuje na povećanu vidljivost institucije Zaštitnika, ali i na jačanje svijesti osoba sa invaliditetom i organizacija koje se bave ovim pitanjima“, izjavila je Knežević. Ona je, takođe, ukazala na potrebu sistematizacije radnih mjesta za osobe sa invaliditetom u aktima pravnih subjekata, uz podsjećanje da su prava osoba sa invaliditetom čest fokus Zaštitnika.
Stanko Laković, samostalni savjetnik III u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, apostrofirao je mulitiplikativne efekte projekta CGO-a koji uključuje različite subjekte i ciljeveve, uključujući i podizanje svijesti javnosti i poslodavaca o mogućnostima i benefitima zapošljavanja osoba sa invaliditetom. „Benefiti zapošljavanja OSI su propisani u članu 36 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom. Njime se predviđaju subvencije zarade, bespovratna sredstva za prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada za zaposleno lice sa invaliditetom, učešće u u finansiranju ličnih troškova asistenta u radu zaposlenog lica sa invaliditetom, kao i kreditna sredstva pod povoljnim uslovima za nabavku mašina i alata za osobe sa invaliditetom. Znači, subvencije kao olakšice i podsticajna mjera postoje“, pojasnio je Laković. On se osvrnuo se i na rezultate navodeći da je na kraju 2014. bilo oko 90 poslodavaca koji su ostarivali pravo na subvenciju zarade. „Sada imamo 660 poslodavaca. Obradili smo preko 890 zahtjeva za subvenciju zarade, dodijelili preko 30 bespovratnih sredstava za prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada, a sada preko 60 poslodavaca ostvaruje pravo na subvenciju koja se odnosi na asistenciju u radu. U tih pet godina učinjen je veliki napredak u ovoj oblasti“, dodao je on. Laković je naglasio neophodnost uspostavljanja kriterijuma prilikom zapošljavanja osoba sa i bez invaliditeta, potrebu usklađivanja radnih mjesta za osobe sa invaliditetom sa njihovim mogućnostima i obrazovanjem i razbijanja predrasuda poslodavaca prema radnim sposobnostima osoba sa invaliditetom.
Dejana Ponoš, direktorka Arhimed d.o.o., govoreći o primjerima dobre prakse zapošljavanja iznijela je iskustvo Arhimeda u zapošljavanju osoba sa invaliditetom. „Imali smo dobru volju prilikom prijavljivanja i bili otvoreni za učenje što se pokazalo kao ključno za postizanje uspjeha u ovakvoj saradnji, kako kod nas tako i kod samih osoba sa invaliditetom.“ Ona je pojasnila da je to bio proces koji je tekao fazno, kroz postepeno uključivanje osoba sa invaliditetom – od nekoliko sati do punog radnog vremena. Paralelno su učili informatičko opismenjavanje, kompanijsku kulturu i navike zaposlenih lica sa invaliditetom sa jedne strane, dok su zajednički provedeno vrijeme i šale bili dodatno motivirajući za dobru saradnju, sa druge strane. „Od ovog projekta su svi imali koristi – kako zaposlene osobe sa invaliditetom koje su razvijale socijalne i radne vještine, tako i ostali zaposleni jer su se naučili strpljenju, prihvatanju različitosti u svakom pogledu, empatiji, prilagođavanju a što je i pokazalo i istraživanje među zaposlenima u Arhimedu“, kazala je ona. Ona je, dalje, istakla da je cilj svake kompanije nalaženje lojalnih i vrijednih ljudi, ali da i uključivanje osoba sa invaliditetom u društvo i radne zadatke, a ne samo u projekte mora postati cilja. „Zadatak svih poslodavaca je naći pravo radno mjesto za pravu osobu koju nećemo kvalifikovati kao osobu sa invaliditetom već kao ravnopravanog člana tima“, zaključila je ona.
Andrea Pavićević, korisnica projekta, osvrnula se na svoje iskustvo kroz projekat CGO-a i jačanje kapaciteta u okviru ogranizovanih intenzivnih dvomjesečnih obuka. „Meni su ta stečena znanja bila jako korisna i primjenjujem ih na novom radnom mjestu. Smatram da je ovaj projekat bio izazovan kako za poslodavce, tako i za korisnike projekta. U Crnoj Gori je još nerazvijena svijest o pravima osoba sa invaliditetom iako oni mogu biti, u skladu sa svojim mogućnostima tj. vrsti invaliditeta, korisna radna snaga i dati svoj pečat različitim procesima“, rekla je Pavićević. Ona je istakla da mnogo toga zavisi od samog pristupa osobama sa invaliditetom, a imajući u vidu da oni kontinuirano nailaze na nerazumijevanje, diskriminaciju i omalovažavanje, a što stimuliše i skepsu poslodavaca prema sposobnostima osoba sa invaliditetom da izvršavaju radne zadatke. „Kako bi došli do zajedničkog cilja, neophodno je da osobe sa invaliditetom koriste svoja osnovna prava i slobode, a poslodavci da budu otvoreni. Osobe sa invaliditetom mogu biti kreatori velikih i važnih priča ukoliko im se pruži prilika, a treba ih prihvatiti individualno, prema ličnim kvalitetima i spremnosti da da se suoče sa izazovima na radnom mjestu“, zaključila je ona.
Konferencija je okupila oko 45 učesnika – osoba sa invaliditetom, predstavnika poslodavačkih udruženja, sindikata, nevladinih organizacija i Vlade, a koji su nakon uvodnih izlaganja imali i zanimljivu diskusiju.
Maja Marinović, asistentkinja na projektima