Tamo gdje se više radi na promociji različitosti, a nema sumnje da je najveći dio aktivnosti u Glavnom gradu Podgorici, to ima značajnog učinka. Primjetni su nešto radikalniji stavovi dječaka, učenika srednjih stručnih školi i onih iz dijelova Crne Gore u kojima nema dovoljno aktivnosti koje doprinose smanjenju predrasuda i stereotipa, neki su od rezultata istraživanja stavova učenika/ca srednjih škola u Crnoj Gori prema LGBTIQ osobama, koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) predstavio danas u okviru projekta “LGBTIQ – svako je neko slovo!”, podržanog od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava.
Maja Marinović, saradnica na programima u CGO-u, u osvrtu na nalaze istraživanja, ukazala je da gotovo tri četvrtine učenika/ca u Crnoj Gori smatra da se prava LGBTIQ osoba ne poštuju koliko bi trebalo, a svega 17% ima suprotno mišljenje. „Srednjoškolci/ke iz Podgorice su optimističniji od ostalih, te ih nešto više od jedne četvrtine vjeruje da pripadnici LGBT zajednice imaju adekvatan tretman u društvu,“ istakla je ona.
Nešto manje od polovine učenika/ca smatra da su ljudi različite seksualne orijentacije u demokratskom društvu odavno potpuno integrisani. Ovakvo mišljenje je naglašeno kod djevojčica i onih koji imaju kontakt sa LGBTIQ osobama. S druge strane, trećina učenika/ca homoseksualnost i srodne pojave smatra društvenom pošasti protiv koje se treba boriti. Dječaci češće od drugih zastupaju ovo mišljenje.
„Kad je riječ o ulozi nauke u razumijevanju LGBTIQ, skoro 40% srednjoškolaca/ki bi rado saslušali stručnjake radi boljeg razumijevanja i prihvatanja ljudi drugačije seksualne orijentacije. Međutim, polovina nema ovako afirmativan stav, a svaki četvrti ispitanik bi ili saslušao eksperte samo radi efikasnije borbe protiv LGBTIQ ili smatra da je bilo kakvo naučno objašnjenje suvišno te da LGBTIQ osobe ostaju štetne za društvo bez obzira na sve. I u ovom slučaju, dječaci su značajno veći pobornici najradikalnijeg stava,“ objasnila je Marinović.
Približno svaki peti srednjoškolac poznaje nekoga iz svoje škole ko je homoseksualne orijentacije. Taj broj je značajno veći u Podgorici, kao i među gimnazijalcima/kama i onima koji imaju interakciju sa LGBTIQ osobama. Većina njih navodi da te osobe nijesu najbolje prihvaćene od strane većine ili dijela svojih školskih drugova.
Većina, odnosno dvije trećine, učenika/ca cijeni da se u Crnoj Gori malo javno govori o položaju osoba različite seksualne orijentacije. Istovremeno, skoro 70% je onih koji su stava da tokom školovanja nijesu dobili dovoljno adekvatnog znanja na osnovu kojeg bi formirali mišljenje o LGBTIQ osobama. „Kad bi se u školi govorilo o LGBTIQ osobama sa naučnog aspekta, ohrabruje činjenica da je 60% srednjoškolaca/ki voljno da prisustvuje takvim predavanjima. Vjerovatno očekivano, takva predavanja bi češće posjećivale djevojčice i učenici koji su već u kontaktu sa pripadnicima LGBT zajednice“, kazala je Željka Ćetković, koordinatorka programa Aktivno građanstvo, obrazlažući detaljno nalaze istraživanja.
Četvrtina učenika/ca je već bila u prilici da sluša o LGBTIQ pravima ili upozna LGBTIQ osobu kroz programe neformalne edukacije.
„Kada bi jednog dana otkrili da je njihov brat/sestra/bliski rođak/a homoseksualne orijentacije ili transrodnog identiteta većina učenika/ca bi se pomirila sa tim, a nešto više od petine bi potpuno podržalo tu osobu u procesu autovanja. Ipak, trećina ima isključivije stavove, a kao razlog najčešće navode da ne žele nikakav kontakt sa LGBTIQ osobama, a potom i sramoćenje porodice. Nešto su fleksibilniji stavovi kad je riječ o prijateljima drugačije seksualne orijentacije, a većina ne bi promijenila svoj stav prema omiljenoj javnoj ličnosti koja bi se autovala kao homoseksualna osoba“, kazala je Ćetković.
Ćetković ističe da „polovina učenika/ca ne priznaje pravo LGBTIQ osobama da se u javnosti ponašaju i pokazuju svoja osjećanja jednako kao heteroseksualni parovi, odnosno da se ljube, drže za ruku i grle na javnom mjestu. Nasuprot tome, trećina odnosno oko 30% smatra da su prava jednaka za sve“.
Preko 80% srednjoškolaca/ki ne osporava postojanje homoseksualnosti u Crnoj Gori, niti opravdava fizičko nasilje nad LGBT osobama, a više od 3/4 tvrdi isto i za verbalno nasilje. Dalje, većina vjeruje da škole treba da posvete više pažnje LGBTIQ učenicima, a dvije petine vidi pripadnike ove zajednice kao ugroženu grupu kojoj treba pomoći da ostvari svoja prava.
Kada su u pitanju prava iz bračne zajednice, više od polovine srednjoškolaca ne bi podržalo ozakonjenje homoseksualnih brakova, dok trećina ima drugačije mišljenje. Govoreći o pravu LGBTIQ osoba na usvajanje djece, mladi su još striktniji i 2/3 njih navodi da to ne bi bilo u redu, dok četvrtina ne vidi problem u tome.
„Nešto manje od petine đaka kontaktira s osobom za koju zna da pripada LGBTIQ populaciji. Taj broj je značajno veći među djevojčicama, učenicima/cama iz Podgorice i gimnazijalcima/kama. Ohrabruje podatka da bi gotovo 60% sredjoškolaca pokušalo zaštititi LGBTIQ osobu nad kojom se vrši nasilje. Četvrtina ne bi odreagovala, jer smatraju da ih se to ne tiče, a svaki deseti učenik/ca je stava da takve osobe to i zalužuju. Čini se da su LGBTIQ osobe bezbjednije u Podgorici, u gimnaziji i među učenicima/cama sa kojima već imaju interakciju,“ precizirala je Ćetković.
Na Paradu ponosa polovina učenika/ca gleda kao na akt koji treba da ukaže na diskriminaciju ljudi drugačije seksualne sklonosti. Približno trećina smatra da je to paradiranje radi paradiranja, a petina je uzdržana.
Mladi u Crnoj Gori prepoznaju Ministarstvo za ljudska i manjinska prava kao instituciju koja ima glavnu ulogu u borbi protiv homogobije, zatim slijede međunarodne organizacije, obrazovne institucije i nevladin sektor.
„U mnogo čemu nalazi su pozitivni, ali ima i zabrinjavajućih aspekata. Na stavove mladih se može uticati, oni su spremni da o LGBTIQ pitanjima slušaju kroz javne tribine i TV emisije sa naučnog aspekta, ali u samom formalnom obrazovnom izostaje učenje o pravima LGBTIQ osoba. Ovo bi trebalo biti instruktivno i obrazovnom vlastima. Upravo zato i mi u CGO-u radimo na edukaciji srednjoškolaca i osnovaca o položaju, problemima i izazovima na koje nailaze LGBT osobe i posebnu pažnju posvećujemo gradovima i djelovima Crne Gore gdje je zabilježen najveći stepen homofobije i transfobije kao i opšteg neprihvatanja LGBTIQ osobama,“ zaključila je Ćetkovićeva.
Istraživanje je sprovedeno od od 4. do 10. novembra 2020. godine, na uzorku od 464 srednjoškolca/ke, uz stručnu podršku agencije Ipsos Strategic Marketing.
Vasilije Radulović, saradnik na programima