Dnevni list „Dan“
Gospodin Nikola Marković,
Pomoćnik glavnog i odgovornog urednika
Podgorica, 16.12.2020.
Predmet: REAGOVANJE NA TEKST “NEISTINAMA SE BRANE PROJEKTI”
Poštovani gospodine Markoviću,
u Danu je, 8. decembra 2020, novinar s inicijalima M. S. objavio tekst pod naslovom “Neistinama se brane projekti”.
U tekstu je objavljena izjava direktora Udruženja boraca ratova 90-tih iz Crne Gore, Radana Nikolića, koji tvrdi da smo u saopštenju objavljenom 6.12.2020. objavili neistinitu informaciju da su pripadnici JNA, prilikom najtežeg granatiranja starog grada Dubrovnika 6. decembra 1991. godine “ubili 19, a ranili 60 ljudi”.
Nikolić je naveo da se radi o “teškoj neistini, kojom se po ko zna koji put proizvoljno i kolektivno atakuje na čast i ugled pripadnika bivše JNA iz Crne Gore i istinu o tom događaju”. Nikolić je istakao da je u optužnici Haškog tribunala protiv Vladimira Kovačevića zbog granatiranja Dubrovnika 6.12.1991. navedeno da su stradala samo dva civila, a da su tri ranjena.
Očekujemo od Vas da u skladu sa Zakonom o medijima objavite naše reagovanje na tvrdnje iznijete u tekstu. Reagovanje je u produžetku.
Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Documenta smatraju da tekst i izjava Nikolića nažalost ponovo relativizuju ratne zločine koji su izvršeni tokom osam mjeseci opsade Dubrovnika i vojnog osvajanja dubrovačkog područja 1991. godine. Ovi zločini su samo jednim dijelom utvrđeni presudama Haškog tribunala admiralu JNA Miodragu Jokiću i generalu JNA Pavlu Strugaru. Vrijedi podsjetiti radi javnosti, iako je to Nikoliću dobro poznato, da po optužnici Vladimiru Kovačeviću “Rambu”, koju je Nikolić naglasio u svojoj izjavi, Kovačeviću nije ni suđeno, jer je proglašen nesposobnim da mu se sudi.
Optužnice su Jokića i Strugara teretile samo za napad na srednjevijekovni Stari grad i njegove posljedice unutar zidina Starog grada, za koje su i osuđeni. U presudama Jokiću i Strugaru je naglašeno da “dokazi ukazuju na to da JNA tog dana nije granatirala samo Stari grad i da je ljudskih žrtava i oštećenja imovine bilo i na širem području grada Dubrovnika i u njegovim modernijim djelovima koji se nalaze uz Stari grad, ali izvan istorijskih zidina” (presuda Pretresnog vijeća, Tužilac protiv Pavla Strugara, 2005, Uvod, tačka 3).
Prema tome, Haški tribunal je utvrdio da je broj žrtava napada JNA na Dubrovnik 6. decembra 1991. godine zaista bio veći od broja obuhvaćenog optužnicom, iako sve žrtve nisu poginule unutar zidina Starog grada.
Nepristojno je, ali i manipulativno, iz činjenice da je tužilaštvo u Hagu optužnicu fokusiralo na posljedice napada unutar zidina Starog grada izvlačiti neistinit zaključak da u napadu JNA na Dubrovnik toga dana nije ubijeno više ljudi i da lažu oni koji takve podatke ističu. Takvi stavovi su veoma opasni, jer bez opravdanog razloga izazivaju neprijateljstvo među narodima.
Spisak 19 ljudi stradalih u napadu JNA na Dubrovnik 6. decembra 1991. godine je objavljen prvi put nekoliko dana poslije napada u ratnom izdanju Dubrovačkog vjesnika (u prilogu je faksimil te stranice), a zatim više puta ponovljen u hrvatskim medijima, odnosno, najčešće je ponovljena samo brojka od 19 ubijenih i 60 ranjenih toga dana.
Ovdje upućujemo i na tekst Dubrovačkog dnevnika od 6.12.2016. godine u kojem je naveden spisak imena 20 žrtava napada. Tom spisku nedostaje jedno ime sa prvobitnog spiska iz 1991. godine (Nenad Čović), dok su uvrštena dva nova imena (Vlaho Škilj i Nikola Zlovečera).
Na osnovu oba izvora, radi se o 21 osobi, iako smo u saopštenju naveli da ih je bilo 19:
1. Koviljka Kosjerina
2. Šaban Islamovski
3. Marko Bitunjac
4. Mario Zelenika
5. Niko Mihočević
6. Teo Paskojević
7. Andro Savinović
8. Bruno Glanz
9. Ante Jablan
10. Stjepan Salmanić
11. Drago Obradović
12. Ilija Radić
13. Vlaho Škilj
14. Pavo Urban
15. Luka Crnčević
16. Đuro Kolar
17. Miroslav Buntić
18. Frano Martinović
19. Nikola Zlovečera
20. Tonči Skočko
21. Nenad Čović
U toku je rad na temeljnom popisu ljudskih gubitaka za vrijeme rata u Hrvatskoj, u čemu učestvuje i Documenta, i ti precizni nalazi će uskoro biti objavljeni i obuhvatiće i podatke o stradanjima u Dubrovniku tokom cjelokupne opsade, koja je trajala od oktobra pa sve do kraja maja 1991. godine, kao i o broju žrtava u napadu 6. decembra 1991, kada je došlo do najvećeg razaranja grada.
Prema dostupnim podacima, prilikom opsade Dubrovnika ukupno je poginulo između 82 i 88 civila, 194 hrvatskih vojnika i 166 pripadnika JNA, od kojih su svi ili skoro svi bili iz Crne Gore.
Istina o tom događaju je očigledna. Pripadnici bivše JNA iz Crne Gore nisu imali koga da brane preko granice Hrvatske, granatirajući Dubrovnik i držeći pod opsadom, rušeći i pljačkajući cijelo dubrovačko područje. To nije bio junački poduhvat, već agresija, zbog koje su izgubljeni mnogi životi i uništene mnoge istorijski važne građevine. Sramota zbog svega toga je još uvijek na narodu Crne Gore, jer crnogorsko tužilaštvo nije pokrenulo niti jedan postupak utvrđivanja pojedinačne odgovornosti. Jedini izuzetak predstavlja procesuiranje zločina prema zarobljenicima u logoru „Morinj“, do kojeg je došlo na inicijativu hrvatskog tužilaštva.
Umjesto što osporavaju broj žrtava, Radan Nikolić i članovi njegovog Udruženja bi najbolje zaštitili svoju vojničku čast kada bi izrazili saučešće porodicama svih žrtava napada na Dubrovnik, i konačno dali podatke i dokaze o pojedincima koji su naredili i izvršili konkretne zločine na dubrovačkom ratištu. Tako bi napravili razliku medju zločincima i onima koji su u tom ratu učestvovali kao žrtve zablude i tadašnje pogubne ratne propagande.
Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Vesna Teršelič, Documenta