Centar za građansko obrazovanje (CGO) izražava zabrinutost zbog radikalizacije javnog prostora, koja se opasno produbljuje nacionalističkim ispadima i prizemnim nivoom političke komunikacije, a čijoj kulminaciji pečat daju i neki od predstavnika vlasti. Nedavna obraćanja pojedinih ministara, optužbe za tzv. izdaju narodne volje upućene političkim neistomišljenicima i diskriminatorno pozicioniranje manjinskih naroda, nijesu put ka nephodnom snižavanju tenzija i prevazilaženju polarizacije u crnogorskom društvu.
CGO ocjenjuje posebno problematičnom činjenicu, da se ni nakon nedjelju dana, premijer Zdravko Krivokapić i njegovi najbliži saradnici nijesu ogradili od nacionalističkih ispada ministarke Vesne Bratić, na prošlonedjeljnom protesnom okupljanju u Podgorici. Njene kolege ministri su ćutke ispratili taj njen ispad i targetiranje manjina, ali i Crnogoraca i Crnogorski, kroz prizmu jedne odluke koje mora biti izraz javnog i državnog interesa, a odnosi se na potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC. Da stvar bude gora, neki su kasnije navodili i da u tome nijesu vidjeli ništa sporno.
Zapaljivi govori i povlađivanje masi su neodgovoran način vođenja politike jer mogu indukovati ozbiljne posljedice, posebno za one koji se na ovakav način targetiraju, ali i društo u cjelini. Političari i drugi donosioci odluka su prolazni, a obaveza je svih nas da čuvamo multikulturalnost kao jedan od važnih stubova crnogorskog društva.
CGO cijeni da su političko djelovanje i borba zasnovani na argumentima danas rijetki u Crnoj Gori, a da prevladava borba bez pravila, u kojoj se neistomišljenici automatski proglašavaju protivnicima i olako etiketiraju teškim uvredama što hrani radikalizaciju na koju već duže vremena upozoravamo. Takav doživljaj politike zarobljava potencijal da se razvijemo u funkcionalnu demokratsku političku zajednicu. Iako bi trebalo da budu primjer ponašanja i vrijednosti na kojima se gradi demokratska politička kultura time što njeguju kulturu dijaloga uvažavanjem drugačijeg mišljenja, mi danas imamo politički govor u koji se uselila nova podjela – na pravednike i izdajnike, a na tom osnovu se ne može voditi dijalog niti graditi društvena kohezija.
Ovaj neprimjeren politički govor snižava i kriterijume javnog govora i podiže toleranciju zajednice koja se na ovo navikava kao na nešto uobičajeno, a što je i vrlo opasno po društvo. To ograničava i mogućnosti da dođemo do saglasnosti oko temeljnih vrijednosti i principa, u koje spada i način na koji diskutujemo o našim razlikama i pogledima na razvoj društva.
Na političarima je da ruše pogrešnu tezu da su u maloj zajednici, poput crnogorske, razlike toliko nepomirljive i da je nemoguće međusobno razumijevanje, odnosno da postoji samo „za“ ili „protiv“. Jedino tako se praktikuje politika za opšte dobro a ne za partikularne interese, moć i lične beneficije. U odnosu na ovo će se mjeriti i odgovornost političara i njihov kapacitet za Crnu Goru evropeizuju i demokratizuju.
Petar Đukanović, programski direktor